Sama Hrvatska predviđa rast BDP-a od 0,7 posto. S druge pak strane Europska komisija u startu je već bila puno optimističnija, predviđala je 0,8 posto, a sada je svoju prognozu digla na cijelih dva posto
Iz međunarodnih političkih i financijskih institucija stižu optimistične vijesti vezano za rast hrvatskog gospodarstva u ovoj godini. Sama Hrvatska predviđa rast BDP-a od 0,7 posto. S druge pak strane Europska komisija u startu je već bila puno optimističnija, predviđala je 0,8 posto, a sada je svoju prognozu digla na cijelih dva posto. U istom tonu oglasili su se i Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond koji su također jako optimistični kad je u pitanju hrvatsko gospodarstvo u ovoj godini. Što će se na kraju dogoditi, ovisi o puno čimbenika, od kojih na neke Hrvatska ima utjecaj, a na neke nema ama baš nikakav. Cijela je tu mudrost što se bolje prilagoditi onim kretanjima na koje se ne može utjecati, a odraditi što je moguće bolje sve poteze u onim područjima na koja Hrvatska može sama utjecati. Naravno, lakše je to reći nego napraviti, ali navedeni podaci govore da se stvari ipak kreću u dobrom smjeru.
Prošle je godine Hrvatska prema Eurostatu bila na 73 posto razvijenosti u odnosu na prosjek Europske unije, kada je u pitanju BDP po glavi stanovnika. Najviše je to razina do sada, a svakako treba reći da smo 2016. bili na samo 62 posto. Iza Hrvatske su ostale Slovačka, Grčka i Bugarska, a za petama smo Latviji, Portugalu, Rumunjskoj i Mađarskoj koji su još uvijek ispred Hrvatske, ali s jako malom prednošću. Sve je to tu negdje, i u ovom donjem dijelu EU tablice razvijenosti moglo bi biti još dosta promjena. To će ponajviše ovisiti o tome kako navedene zemlje budu reagirale na izazove koje će u predstojećem razdoblju donijeti ne samo rat u Ukrajini, nego i moguća nova svjetska financijska kriza o kojoj se sve više govori.
Uglavnom, pred Hrvatskom su veliki izazovi, i kako ona na njih bude odgovorila, odredit će njenu gospodarsku budućnost u nekom srednjoročnom razdoblju. Moguće i dulje. Cijeli je trik u tome da se što bolje iskoriste sve pogodnosti članstva u EU-u, a da se istovremeno što je moguće više smanje njegovi negativni učinci kojih također ima. Neke zemlje, kao što je na primjer Poljska, maksimalno su iskoristile sve pogodnosti koje je nudio ulazak u ovaj ekskluzivni europski krug. Poljska je danas svjetlosnim godinama udaljena od sive, depresivne i spore zemlje kakva je bila prije nešto više od 30 godina kada je, kao prva članica istočnog bloka, prva izabrala nekomunističku Vladu. Danas je to zemlja koja se ne može više ni nazivati tranzicijskom. Baš kao i naša sjeverna susjeda Slovenija, ali ona je slučaj za sebe, daleko iznad po svim pokazateljima od bilo koje druge postkomunističke zemlje. Njena je tajna što je u razdoblje pada komunizma ušla s velikom prednošću u odnosu na Poljsku i druge članice istočnog bloka.
Naravno, tu je prednost imala i Hrvatska, ali ju je zbog niza i objektivnih i subjektivnih okolnosti izgubila još tamo tijekom devedesetih, u prvom desetljeću pada komunizma. One su poznate. Prva i najvažnija objektivna je rat, a onu subjektivnu također nije teško locirati. Pretvorba, privatizacija i katastrofalni gospodarski model koji preferira trgovinu i uvoz, a destimulira proizvodnju i izvoz.
Nakon niza iskušenja, od kojih su neka prijetila i njenom samom opstanku, Hrvatska je prije deset godina ušla u punopravno članstvo EU-a. Ako bi se to razdoblje htjelo sumirati, moglo bi se reći da se moglo i puno bolje iskoristiti ono što nam je nudio ulazak. Osim toga, nisu se najbolje amortizirali ni negativni učinci ulaska, među kojima je definitivno najvažnija činjenica ogroman odljev stanovništva koji je uslijedio već 1. srpnja 2013., a dodatno je pojačan nakon razdoblja od sedam godina, kada su sve države članice otvorile svoje tržište rada za naše građane.
Hrvatska je mala zemlja, s manje od četiri milijuna stanovnika. I stoga ju je puno lakše i voditi i reformirati nego nekog diva u kojem živi pedesetak i više milijuna ljudi. Usto ima i tu veliku stratešku prednost koja se zove turizam. Svi pokazatelji govore da bi ova godina mogla biti rekordna. Nijemci su već u niskom startu kada je u pitanju dolazak na Jadran. Tu je i velik novac iz Bruxellesa koji valja što bolje iskoristiti. Dakle, puno nam toga ide u prilog. Treba ih ovaj put iskoristiti.
Uvodnik
Hrvatski optimizam za uspješnu 2023.
Zlatko Crnčec
14. travanj 2023 12:09
Foto Jurica Galoic/PIXSELL
Sama Hrvatska predviđa rast BDP-a od 0,7 posto. S druge pak strane Europska komisija u startu je već bila puno optimističnija, predviđala je 0,8 posto, a sada je svoju prognozu digla na cijelih dva posto
Iz međunarodnih političkih i financijskih institucija stižu optimistične vijesti vezano za rast hrvatskog gospodarstva u ovoj godini. Sama Hrvatska predviđa rast BDP-a od 0,7 posto. S druge pak strane Europska komisija u startu je već bila puno optimističnija, predviđala je 0,8 posto, a sada je svoju prognozu digla na cijelih dva posto. U istom tonu oglasili su se i Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond koji su također jako optimistični kad je u pitanju hrvatsko gospodarstvo u ovoj godini. Što će se na kraju dogoditi, ovisi o puno čimbenika, od kojih na neke Hrvatska ima utjecaj, a na neke nema ama baš nikakav. Cijela je tu mudrost što se bolje prilagoditi onim kretanjima na koje se ne može utjecati, a odraditi što je moguće bolje sve poteze u onim područjima na koja Hrvatska može sama utjecati. Naravno, lakše je to reći nego napraviti, ali navedeni podaci govore da se stvari ipak kreću u dobrom smjeru.
Prošle je godine Hrvatska prema Eurostatu bila na 73 posto razvijenosti u odnosu na prosjek Europske unije, kada je u pitanju BDP po glavi stanovnika. Najviše je to razina do sada, a svakako treba reći da smo 2016. bili na samo 62 posto. Iza Hrvatske su ostale Slovačka, Grčka i Bugarska, a za petama smo Latviji, Portugalu, Rumunjskoj i Mađarskoj koji su još uvijek ispred Hrvatske, ali s jako malom prednošću. Sve je to tu negdje, i u ovom donjem dijelu EU tablice razvijenosti moglo bi biti još dosta promjena. To će ponajviše ovisiti o tome kako navedene zemlje budu reagirale na izazove koje će u predstojećem razdoblju donijeti ne samo rat u Ukrajini, nego i moguća nova svjetska financijska kriza o kojoj se sve više govori.
Uglavnom, pred Hrvatskom su veliki izazovi, i kako ona na njih bude odgovorila, odredit će njenu gospodarsku budućnost u nekom srednjoročnom razdoblju. Moguće i dulje. Cijeli je trik u tome da se što bolje iskoriste sve pogodnosti članstva u EU-u, a da se istovremeno što je moguće više smanje njegovi negativni učinci kojih također ima. Neke zemlje, kao što je na primjer Poljska, maksimalno su iskoristile sve pogodnosti koje je nudio ulazak u ovaj ekskluzivni europski krug. Poljska je danas svjetlosnim godinama udaljena od sive, depresivne i spore zemlje kakva je bila prije nešto više od 30 godina kada je, kao prva članica istočnog bloka, prva izabrala nekomunističku Vladu. Danas je to zemlja koja se ne može više ni nazivati tranzicijskom. Baš kao i naša sjeverna susjeda Slovenija, ali ona je slučaj za sebe, daleko iznad po svim pokazateljima od bilo koje druge postkomunističke zemlje. Njena je tajna što je u razdoblje pada komunizma ušla s velikom prednošću u odnosu na Poljsku i druge članice istočnog bloka.
Naravno, tu je prednost imala i Hrvatska, ali ju je zbog niza i objektivnih i subjektivnih okolnosti izgubila još tamo tijekom devedesetih, u prvom desetljeću pada komunizma. One su poznate. Prva i najvažnija objektivna je rat, a onu subjektivnu također nije teško locirati. Pretvorba, privatizacija i katastrofalni gospodarski model koji preferira trgovinu i uvoz, a destimulira proizvodnju i izvoz.
Nakon niza iskušenja, od kojih su neka prijetila i njenom samom opstanku, Hrvatska je prije deset godina ušla u punopravno članstvo EU-a. Ako bi se to razdoblje htjelo sumirati, moglo bi se reći da se moglo i puno bolje iskoristiti ono što nam je nudio ulazak. Osim toga, nisu se najbolje amortizirali ni negativni učinci ulaska, među kojima je definitivno najvažnija činjenica ogroman odljev stanovništva koji je uslijedio već 1. srpnja 2013., a dodatno je pojačan nakon razdoblja od sedam godina, kada su sve države članice otvorile svoje tržište rada za naše građane.
Hrvatska je mala zemlja, s manje od četiri milijuna stanovnika. I stoga ju je puno lakše i voditi i reformirati nego nekog diva u kojem živi pedesetak i više milijuna ljudi. Usto ima i tu veliku stratešku prednost koja se zove turizam. Svi pokazatelji govore da bi ova godina mogla biti rekordna. Nijemci su već u niskom startu kada je u pitanju dolazak na Jadran. Tu je i velik novac iz Bruxellesa koji valja što bolje iskoristiti. Dakle, puno nam toga ide u prilog. Treba ih ovaj put iskoristiti.