To će biti 4,99 kuna – ljubazno nam na blagajni trgovine velikog trgovačkog lanca naplaćuje blagajnica. Dajemo joj kovanicu od pet kuna, ona zahvaljuje, stavlja je u blagajnu, izdaje nam račun, kaže »doviđenja« i obraća se sljedećem kupcu u redu. »A što je s povratom od jedne lipe?«, pitamo je, na što ona, prvo zbunjena upitom, odgovara kako »ta kovanica više ne postoji« te dodaje da će nam, umjesto toga, vratiti pet lipa.

Odbijamo, jer nam četiri lipe ne pripadaju i »izlaza«, čini se, nema. U sljedećoj trgovini ista priča – blagajnica nakon kupnje proizvoda od 4,99 kuna samoinicijativno ne vraća jednu lipu, uzima pet kuna i na pitanje što je s »kusurom«, odgovara kako nam može vratiti pet lipa. To je, kaže, »vrhunac« – ništa ispod pet lipa nema u blagajni.

Plaćanje karticom

Gdje su nestale one najmanje lipe, sjeća li ih se itko više, jer ih u novčanicima i u blagajnama nema, no unatoč tome, trgovci u svom asortimanu imaju sijaset proizvoda čija cijena završava s 99 lipa. Smiju li prodavati proizvode s takvom cijenom, ako za njih ne mogu osigurati pravičan povrat novca, i zašto nam »kusur« nude tek na upit? Na svakih sto kupaca, trgovcu u džep tako upadne 10 lipa – nije nešto, ali je, malo po malo, palača. Upravo iz tog razloga od potrošača se može čuti kako, kad kupuju proizvod čija cijena završava sa 99 lipa, plaćaju – karticom.

U Hrvatskoj narodnoj banci odgovaraju da svi apoeni novca, pa tako i kovanice od jedne lipe, itekako još uvijek postoje, štoviše, lani su dali iskovati 4,4 milijuna novih, zbog čega smo, simbolično, obišli nekoliko trgovina velikih trgovačkih lanaca u neposrednoj blizini HNB-a u Zagrebu. Jednu lipu oni nemaju, i uvjeravaju nas da ona više ne postoji.

Iz HNB-a stiže podatak kako je na kraju srpnja ove godine u optjecaju bilo nešto malo manje od 2,4 milijarde komada kovanog novca, vrijednosti 1,5 milijardi kuna. Većinu tih kovanica, čak 76 posto, činile su lipe, među kojima je čak 126,4 milijuna komada kovanica od jedne lipe, i još malo manje od 85 milijuna komada kovanica od dvije lipe. Dakle, u optjecaju bi trebalo biti tridesetak kovanica od jedne lipe po svakom stanovniku Hrvatske, no činjenica je da ih blagajne nemaju, i da su u novčaniku pravi raritet. Zašto su onda, i za čije potrebe, iskovane nove kovanice od jedne lipe prošle godine, pitamo HNB. Njihova je proizvodnja koštala nešto više od 263 tisuće kuna, dakle šest puta više od same vrijednosti novih novčića.

Dio i – odbačen

– Od iskovanih 4,4 milijuna komada optjecajnoga kovanog novca od 1 lipe u prošloj godini, dio je isporučen bankama, a dio se nalazi u pričuvama HNB-a. Ako gledamo ukupne količine kovanog novca apoena 1 lipe u optjecaju, navedene količine mogu biti raspoređene u blagajnama banaka, blagajnama trgovačke mreže i ostalih poduzeća, novčanicima i štednim kasicama građana RH i ostalih zemalja, a određene količine su vjerojatno završile neraspoređene i odbačene. Svakako treba uzeti u obzir i da je Hrvatska turistička zemlja, time postoji i mogućnost da je dobar dio kovanog novca iznesen iz zemlje, iako je to nemoguće kvantificirati. Vjerojatno, kad bismo svi cijenili i ove najmanje apoene i redovno ih uzimali, odnosno njima plaćali u trgovinama, tog osjećaja pomanjkanja ne bi bilo – odgovaraju našem listu iz HNB-a na pitanje gdje su nestale kovanice od jedne lipe, koliko su tih kovanica trgovci kupili lani ili ove godine, i je li moguće da ih nabave, ali ne stave u opticaj te može li HNB to kontrolirati. Također, postavili smo i pitanje na temelju čijih je zahtjeva lani iskovano novih 4,4 milijuna kovanica od 1 lipe, kako bi doznali kome one trebaju za upotrebu budući da ih u blagajnama nema.

– Putem gotovinskih centara HNB-a je od početka 2017. godine pa do kraja srpnja ove godine bankama izdano 654.000 komada kovanog novca od 1 lipe. U istom razdoblju je od banaka HNB primila 45.095 komada kovanog novca od 1 lipe. O poslovnoj politici banaka ovisi koje će apoene koristiti u poslovanju. Poslovni subjekti, kao što su trgovine i ugostiteljski objekti, naručuju apoene koji su im potrebni u redovnom poslovanju od svojih poslovnih banaka. Hrvatska narodna banka nema zakonske ovlasti nadzirati ili kontrolirati trgovce – stoji u odgovoru HNB-a. Kovani novac od 1 i 2 lipe je i dalje zakonsko sredstvo plaćanja u RH te ni jedan apoen kovanog novca nije prestao važiti kao sredstvo plaćanja, zaključuju.

Kako kontinuirano prati trendove u poslovanju s gotovim novcem, potrebe banaka za pojedinim apoenima gotovog novca, kao i stanje količine gotovog novca i apoenske strukture u optjecaju, HNB je, kažu u toj instituciji, iskovala nova 4,4 milijuna kovanog novca od 1 lipe. Kovani novac distribuiraju putem banaka kod kojih se opskrbljuju klijenti – fizičke osobe i trgovačka mreža. »Na trgovcima je da za potrebe poslovanja kod svojih banaka, čiji su klijenti, osiguraju dovoljne količine svih apoena novčanica i kovanog novca, pa tako i onih najmanjih«, odgovara HNB. Prema njima dostupnim informacijama, kažu, česta praksa u trgovačkoj mreži je vraćanje 5 lipa, ukoliko trgovci nemaju za uzvratiti apoen od 1 lipe, čime potrošač nije oštećen. U slučaju da se potrošač smatra oštećenim može se, kažu, prema aktualnom Zakonu o zaštiti potrošača obratiti relevantnim institucijama.

Poslovna tajna

Nadležnom Ministarstvu gospodarstva obratili smo se s pitanjem smiju li trgovci u svojim blagajnama nemati kovanice od jedne lipe, a proizvode naplaćivati s cijenama koje završavaju s 99 lipa, odnosno smiju li ignorirati vraćanje »kusura« te ga, u većem iznosu, kupcu vraćati samo na njegov zahtjev. Odgovor za sada nismo dobili. Odgovorili nam nisu niti trgovački lanci, osim jednog, na pitanje imaju li u blagajnama, odnosno zašto nemaju kovanice od jedne lipe te zbog čega u tom slučaju formiraju cijene koje završavaju s 99 lipa.

Odgovorio nam je samo jedan trgovački lanac, napominjući kako sitan novac naručuje sukladno svojim poslovnim potrebama. U slučaju da ostanu bez raspoloživog novca, razliku uvijek vraćaju u korist kupca, kažu. Ostali podaci su poslovna tajna – odgovoreno nam je na upit koliko su prošle ili ove godine kupili kovanica od jedne lipe.