Gotovo svakog proljeća na rivi se može vidjeti ista slika – obala bude doslovno zakrčena ribolovcima koji su jedva dočekali nešto toplije vrijeme da mogu izaći na sunce i okušati se u nadmudrivanju s ribama. Pa iako se čini jednostavnim i idealnim, ranoproljetni je ribolov u pravilu osuđen na mršave ulove, bar kad su u pitanju prvi izlasci na obalu.

Većina ribolovaca u ribolov odlazi sa sjećanjem na posljednji odlazak na more. No za mnoge je posljednji uspješni ribolov bio prije zime, a tada je situacija bila znatno drugačija. Pribor je mogao biti doslovno bilo kakav, jer je riba u kasnu jesen jako dobro radila. Ali sad je proljeće i riba je još uvijek pospana, usporenog metabolizma i u skladu s tim oslabljenog apetita. Ponuđenu ješku često prima s oklijevanjem i podozrivo. Upravo stoga na rivu valja doći dovoljno dobro pripremljen da bismo znali i mogli odgovoriti na prohtjeve uvjetovane niskim temperaturama i netom prošlom zimom.

Većina je vrsta koje su tijekom duge zime bile van dohvata obalnih ribolovca napokon prišla kraju. Najprije su pristigli špari i sitne, bojažljive i plahe salpe, no sve je više i ostalih ljuskavki koje sve smjelije krstare duž zone plime i oseke.

Dolaskom na poziciju prisustvo se ribe lako otkriva, no problemi nastaju kada se nakon nekoliko zabačaja na suho izvuku samo ogoljene udice i raščupane ješke bez prave prilike za kontru. Nakon pola sata takvog promašivanja veći dio ribolovaca razočarano odustaje. No, nije sve tako crno. Potrebno je samo malo prilagoditi predvez i lov može za kratko vrijeme postati vrlo uspješan.

Sve polazi od osnovnog predveza za ribolov s obale kojeg uistinu nije teško izraditi. Bez obzira kakav način spajanja koristili i kakve elemente i čvorove rabili, kostur je uvijek isti – na osnovu predveza montiraju se tri manje-više podjednako udaljene prame s olovnicom na kraju.

No, to je zapravo tek osnovni model, dok je predvez s kojim u ovo doba godine možemo ostvariti zapažen rezultat ipak izvedenica.

Nakon zabacivanja ćemo u većini slučajeva osjetiti samo sitno, ubrzano i nervozno trzanje, što je siguran znak da su tu girovke, manule i lužine raspoložene za suradnju. Uz njih se nerijetko nađu i modraci koji, kako dan odmiče, postaju sve aktivniji. Natjecatelji jako vole ove ribe jer se na natjecanjima, kad ih pronađu, u pravilu vade po tri odjednom.

Predvez za manule bi trebao imati osnovu duljine bar 160 centimetara s tri kratke prame duge od 10 do 15 centimetara. Razmak od zogulina do prve prame je dvadeset, a od olovnice do posljednje prame 80 centimetara. Same su prame međusobno udaljene tridesetak centimetara. Prame su obavezno fluorokarbonske, promjera nipošto iznad 0,18 milimetara. Udice moraju biti male, žičane, veličinom primjerene veličini usta lovine, širine luka od 7 milimetara. Olovnica mora biti što je moguće lakša, što nije uvijek lako ispoštovati jer se jato često zadržava na velikoj udaljenosti koju je bez težih olovnica katkad nemoguće doseći.

Naravno, to je tek prvi korak dok za drugi valja sjesti i složiti malo drukčije predveze.