»Uplovite s nama u ‘luku različitosti’ i istražite identitet grada kroz javne natpise«, pišu autori knjige »Riječki jezični krajolik«, koja je predstavljena u Gradskoj vijećnici Grada Rijeke. Knjiga Diane Stolac i Jima Hlavača donosi urbanu sliku našega grada kroz javne natpise čime nedvojbeno upotpunjuje sliku riječkoga identiteta ili, prema riječima jedne od recenzentica, Anastazije Vlastelić, knjiga je fotografija jedne jezične i društvene zajednice te intimno pismo gradu.

U uvodnome dijelu ravnateljica Direkcije programa Grada Rijeke Helena Semion-Tatić osvrnula se na profesionalni život autorice knjige Diane Stolac, a ova je knjiga, kaže, rezultat četrdesetogodišnje neraskidive veze nekoć mlade profesorice koja je 1982. godine stigla u naš grad za koji je pokazivala i još uvijek pokazuje ljubav.

Do danas je Stolac, ističe, objavila oko stotinu i pedeset znanstvenih radova i deset knjiga, bila je zainteresirana i za život grada izvan akademske zajednice, te je poticala jezična, povijesna i sociolingvistička istraživanja.

Da je područje zanimanja autorice široko, naglasila je i urednica knjige izv. prof. dr. sc. Ines Srdoč-Konestra, koja je kazala da se autorica bavila slavistikom, lingvistikom, terminologijom, sintaksom, sociolingvistikom, jezikom u dijaspori, poviješću jezika, jezikom reklama te jezičnim krajolikom.

Jedinstveno izdanje

Jedna od recenzentica, prof. dr. sc. Tanja Gradečak sa Sveučilišta u Osijeku ocijenila je ovo izdanje jedinstvenim na ovim prostorima, a samo znanstveno istraživanje onim koje se prelijeva u jednu širu društvenu i kulturološku svrhu.

Primjenom na riječko urbano područje te tekstom na engleskom jeziku ova knjiga također, dodaje, doprinosi vidljivosti hrvatskog lingvističkog prostora u svjetskoj lingvistici.

Prema riječima druge recenzentice, Anastazije Vlastelić, izv. prof. dr. sc. s riječkog Odsjeka za kroatistiku, sam naziv knjige »Riječki jezični krajolik« upućuje na novu disciplinu nastalu na temeljima sociolingvistike, koja uključuje brojne lingvističke i nelingvističke discipline i pravce, pa su i rezultati istraživanja primjenjivi u mnogim djelatnostima.

Knjiga tako, između ostaloga, nazivima ulica daje uvid u urbanističko planiranje, u službene javne natpise za koje autori utvrđuju da su vizualno i jezično standardizirani, lokalitete označene simbolom, u ostatke čakavskoga u nazivima raznih objekata, zatim dvojezične natpise, aktualna je i slikom epekaovske Rijeke, a sadrži i za Rijeku karakteristične »Forza Fiume«, »Krepat ma ne molat«, »Šta da?« i drugo.

– Ova je knjiga umnogome dopunila dijakronijski i sinkronijski opis javnih jezičnih znakova u Rijeci. Tako govoreći o jezičnoj dijakroniji autori daju crtice iz riječke povijesti bez kojih je teško razumjeti njezinu multilingvalnu svakodnevicu tijekom povijesti.

Pred nama je jedno intimno pismo dvoje znanstvenika, jezikoslovaca, koji su dali svoje viđenje riječkoga jezičnog krajolika. Zasigurno bi neka druga i drukčija čitanja Rijeke donijela i drukčije primjere, možda i drukčije zaključke, a knjiga profesorice emerite riječkoga sveučilišta Diane Stolac i australskoga sociolingvistika Jima Hlavača njihov je prilog opisu suvremene lingvističke karte ovoga kraja, kraja iz kojega se odlazilo, ali i kraja koji je svoja Vela vrata uvijek držao širom otvorena za sve one koji su u njega dolazili, ističe Vlastelić.

Na trima jezicima

Autorica knjige Diana Stolac istaknula je da je ideja za knjigu nastala je još 2015. godine, za vrijeme jedne šetnje gradom s njezinim suautorom Jimom Hlavačem, no pandemija i ideja da se knjiga publicira na trima jezicima, hrvatskom, talijanskom i engleskom, njezino je izdavanje usporila.

Sama knjiga, kaže, govori o jeziku »izvan uobičajenih kategorija, o jeziku koji kreira krajolik jedne sredine na nov način, kroz sociolingvistički pristup«.

– Jezični krajolik jezikoslovni je pojam koji označava sve natpise u nekoj sredini, od cestovnih i službenih natpisa na institucijama do privatnih natpisa, reklama i jezičnih grafita.

Ovoj je knjizi cilj bio istražiti uporabu jezika na javnim natpisima koji se bilježe, opisuju i komentiraju u sociolingvističkom i kulturnom kontekstu, čime se ujedno opisuje jezični identitet prostora.

Knjiga »Riječki jezični krajolik« nudi elemente za opis riječkoga jezičnog identiteta te prikazuje Rijeku kao višejezični i višekulturni urbani prostor koji je dio europskoga kulturnog prostora, onoga u 21. stoljeću, no i ranijih razdoblja u povijesti našega grada, zaključuje Stolac.

Knjiga broji 199 stranica, a podijeljena je u šest poglavlja, uz literaturu.