U jednom od arhiva koji podsjeća na slavnu prošlost južnoafričkih zračnih snaga pronašli smo fotografije koje će biti zanimljive svim zaljubljenicima u povijest Rijeke i povijest II. Svjetskog rata. Naime, radi se o fotografijama snimljenim iz aviona sjevernoafričkih zračnih snaga (SAAF), koji su u veljači 1945. godine u Luci Rijeka potopili njemački minopolagač Kuckuck.

Uz neprijateljski ratni brod, saveznička avijacija uništila je i dio riječke luke, što se jasno vidi na fotografijama snimljenim iz zrakoplova koji su djelovali toga dana. Vjerujemo da će ljubiteljima povijesti, ne samo riječke, biti iznimno uzbudljive fotografije zrakoplova snimljene u trenutku djelovanja. Na nekima od njih čak se vidi i trenutak borbenog djelovanja, odnosno bacanje razornog tereta u riječku luku.

Ovaj napad savezničkih snaga izazvao je veliki interes, kako u redovima savezničkog zrakoplovstva, tako i u medijima onog vremena. Potapanje minopologača označeno je kao veliki uspjeh, na kojem su južnoafričkim zračnim snagama, koje su letjele pod zastavom Velike Britanije, čestitali sa svih strana. Na jednoj od fotografija koje smo pronašli, pozirale su posade aviona koje su zaslužile sve te pohvale potapanjem Kuckucka. 

S druge strane ostala je priča o minopolagaču, koji je te veljače ostao potopljen u riječkoj luci. Brod je pripadao talijanskom brodaru, ali Nijemci su ga preuzeli nakon kapitulacije Italije, opremili ga i poklopili kao ratni brod te mu dali drugo ime.

O tom brodu svojevremeno je za Sušačku reviju pisao Slavko Suzić. Tako doznajemo da je brod napravljen u Cantieri navali del Quarnero Fiume, tijekom 1942. godine, za talijansku brodarsku kompaniju Tirrenia iz Tunisa.

– Porinut je sredinom 1943. godine pod imenom Locchi, a nakon kapitulacije Italije riječko brodogradilište zaposjedaju Nijemci. U početku nemaju interesa staviti brod u pogon zbog nekoliko razloga. Zaokupljeni su izgradnjom utvrda oko Rijeke, zbog sve većeg širenja oslobođenog područja i približavanja Narodno-oslobodilačke vojske, piše Suzić.

Do listopada 1944. godine, nastavlja Suzić, “Rijeka je pretrpjela pet jakih avionskih napada”.

– Dana 24. veljače 1945. bilo je oblačno i kišovito vrijeme, pa se nisu očekivali zračni napadi. Njemačka komanda iskoristila je taj zastoj u napadima da brod napusti brodogradilište i krene na prvi zadatak. Dok je bio usidren na kraju lukobrana kod izlaza iz brodogradilišta, gdje su se izvodile posljednje pripreme pred isplovljenje, počele su zavijati sirene za zračni napad. Još se nisu prestale oglašavati znakom uzbune, a već je uslijedio silovit zračni napad na brod. Nekoliko aviona doletjelo je sa sjeveroistoka u niskom letu i žestoko su zasuli brod kišom mitraljeskih metaka. U prvom naletu, pogođen udarom bombe, ex LOCCHI odjednom se nagnuo i vrlo brzo nestao u moru. Kasnije su njemački ronioci poskidali s potonulog broda sve što se moglo. Brod se nalazio na dubini od 23 metra, ležao je nagnut na lijevom boku i s vremenom je s mjesta potonuća od vrha lukobrana, utjecajem morskih struja i muljevitog dna, odsklizao u sredinu ulaza u luku brodogradilišta. Na toj poziciji ugrožavao je plovni put većim brodovima, pisao je za Sušačku reviju Suzić.

Nakon Drugog svjetskog rata, jugoslavenske vlasti odlučile su izvaditi brod iz mora. Izvađen je u travnju 1949. godine, a posao je obavila ronilačka ekipa Nerea Milina iz poduzeća Brodospas. Brod je prebačen u obnovljeno brodogradilište Treći maj, gdje je osposobljen za plovidbu. Plovio je pod imenom Učka.

Polovinom sedamdesetih, nakon što se jednom već bio nasukao u Sueskom kanalu, na brodu Učka izbio je požarna palubnom teretu skladišta, gdje se nalazio teret pamuka u balama. Bili su to njegovi zadnji trenuci.