Tekstualno zrelo i glazbeno kompetentno, jedna je od ocjena debitantskog albuma »Tu i tamo« koji potpisuje riječki bend The Random koji čine ponajprije Radovan i Dolores Oštrić.

Dvanaest pjesama s jezične je strane moguće podijeliti u tri cjeline – šest je pjesama na hrvatskom, pet na engleskom te jedna na francuskom jeziku.

Bez obzira na ovu jezičnu šarolikost, glazba dobro prati stihove pa bend uspijeva u svakoj pjesmi stvoriti željenu atmosferu te zadržati kvalitetu bez obzira na promjenu žanrovskog pristupa.

Većina pjesama kreće lagano i tiho pa zatim slijede diskretni dodiri rocka koji ne narušavaju taj ton sjete, ali jasno ukazuju na rock izraz kao temelj njihova pristupa glazbi.

Foto: GEA RAJIĆ

Hrvatski dio

»Hrvatski« dio albuma čine četiri dobre ljubavne pjesme i dvije uronjene u društvenu i političku stvarnost. Sve ljubavne iskaz su narušenih odnosa dvoje zaljubljenih, odnosno veze koja je pri svom kraju što uzrokuje patnju, nedoumicu, tjeskobu i osjećaj samoće. Uvodna »Bijele laži« s čistim i jasnim vokalom Dolores Oštrić vrlo je dobra pop rock balada o sve uočljivijem osjećaju samoće u vezi koja to više i nije.

Slično je i u baladičnoj »Stranci« u kojoj slušamo stihove »uzalud potiskuješ tamu koja nadire« ili »kako da ti poklonim nova jutra bez kajanja« da bismo u »Brojim do 10« saznali kako je on bio njezin početak, a »sad je kraj na okretištu zvanom mrak«.

Taj lagano gubitnički feeling osjeća se i u »Tu i tamo« koja je, iako ulogu pjevača preuzima Radovan, opet pjesma o izgubljenosti, nepodudaranju, nepripadanju…

Dobru ljubavnu liriku u dvije pjesme otpjevane na hrvatskom mijenja društveno-kritički pristup pa u odličnoj »Sanjam« srednje brzi ritam i uspješno koketiranje s elementima country rock izraza slušamo priču o tome kako glavni lik šeta gotovo svakog utorka sve do željezničke stanice i sanja kako ulazi u vlak i odlazi jer je »sit jeftine naracije, domovine, vjere i nacije«.

»Sanjao sam neki bolji svijet«, poručuje ova pjesma dok u temi »Kraj« saznajemo kako je »tiho, tiho, kap po kap, zemlja nestala na tuđim poljima« i »sad traje rasprodaja naših sjećanja«, dok nas »vode u obećani raj, zauvijek poremećen našim lažima«.

Foto: PROMO

Engleski dio

Od engleskog dijela albuma sjajna je, možda i najbolja na albumu, »I’ll Ask the Moon« u kojoj i glazbom i poetskim pristupom bliskim prirodi podsjećaju na The Walkabouts, dok u pomalo mističnoj »Kirke« Dolores Oštrić zvuči kao Chrissie Hynde, da bi u »Waltz« kroz vodviljski pristup progovorili o samoopraštanju, a u akustičnoj baladi »Man Bird« o izdvojenom, drukčijem pojedincu.

»When I Saw Your Skin« kroz jazzy obrasce donosi lagano erotsko ozračje, a kroz »Porte-moi« su ne samo jezikom, već i glazbom, pri čemu im pomaže sjajni Trio Veljak, dočarali klasično ozračje francuske šansone. Sve u svemu, jako dobar i pažnje vrijedan debitantski album koji još jednom potvrđuje kvalitetu glazbe stvorene u zaljevu Kvarnera.