U Ininoj Rafineriji nafte Rijeka u tijeku je veliki projekt modernizacije, vrijedan oko 600 milijuna eura, kojim bi se rafinerija trebala pozicionirati kao jedna od najsuvremenijih i najkompleksnijih u okruženju, uz značajno povećanje proizvodnih kapaciteta, u sklopu kojega se gradi postrojenje za obradu teških ostataka nafte, zajedno s pratećim pogonima i infrastrukturom.

U kojoj je fazi ovaj projekt, što je do sad izgrađeno i nabavljeno te što se još mora izgraditi, pitali smo Gorana Plešea, operativnog direktora Rafinerija i marketinga u Ini i jednog od panelista na konferenciji Novog lista na temu Kvarnera kao energetskog čvorišta, što će se održati u petak 24. ožujka, u opatijskom hotelu Milenij.

Opsežni radovi

– Na projektu se kontinuirano radi te je ukupna realizacija projekta s krajem veljače bila na 74 posto. Sama izgradnja svih planiranih postrojenja i prateće infrastrukture je na 56 posto, dok su i projektiranje i nabava na preko 99 posto gotovosti. Ono što se događalo proteklih nekoliko mjeseci dok rafinerija stoji su opsežni radovi na postojećim postrojenjima. U siječnju je tako ugradnjom nove kolone za stripiranje proizvoda, takozvanog Strippera, izvršen važan dio radova nadogradnje ključne opreme na postrojenju hidrokrekinga. Ugradnja Stripper kolone je zahtijevala opsežnu pripremu i organizaciju. Riječ je o objektu duljine od 38 metara i teškog više od 110 tona, koji se morao precizno pozicionirati unutar postojećeg postrojenja. Pri tome smo koristili posebne dizalice, od kojih je glavna impresivne težine od gotovo 700 tona. Obnovu postojećih postrojenja ovih dana privodimo kraju, a potom izgradnju novog postrojenja za obradu teških ostataka nastavljamo prema planu. Radovi u moru, kada je luka u pitanju, su gotovi, a u tijeku su ostali radovi na luci (iznad površine mora), gradi se silos i pokretna traka koja će povezivati novo postrojenje i silos. Ono što još, od većih radova, preostaje je izgradnja jame za teški ostatak, montaža dizalice za manipulaciju te dovršetak izgradnje silosa.

Kada očekujete puštanje postrojenja za obradu teških ostataka u pogon? Što će ono značiti u smislu isplativosti poslovanja Rafinerije nafte Rijeka i cjelokupnog Ininog rafinerijskog poslovanja?

– Dovršetak svih radova očekujemo sredinom 2024., nakon čega će postrojenje biti pušteno u rad. Ono će promijeniti krvnu sliku našeg rafinerijskog poslovanja i učiniti ga održivim, zato nam je i važno da sve ide prema planu. Naime, izgradnjom novog postrojenja za obradu teških ostataka rafinerija će proizvoditi 13 posto više benzina i dizela, odnosno bijelih proizvoda, u odnosu na sadašnju količinu. Tu bih svakako naglasio da ćemo znatno povećati udio dizela u ukupnoj proizvodnji, a upravo je dizel taj koji nedostaje na tržištu. Sama logika postrojenja je da iz težih frakcija, koje nam sada ostaju i cjenovno su manje isplative, izvlačimo veće količine dizela. To će nam omogućiti i da pridonesemo boljoj sigurnosti opskrbe ključnih tržišta na kojima Ina posluje kroz povećanje udjela dizela u proizvodnom miksu. Ako pogledamo financijski dio priče, realizacijom ovog projekta, ali i ostalih aktivnosti obuhvaćenih programom transformacije našeg rafinerijskog poslovanja koji je u tijeku, Ina očekuje pozitivan utjecaj na godišnji EBITDA koji može biti i više od 100 milijuna eura, ovisno o kretanjima na tržištu.

Glavni benefit

Izgradnjom postrojenja značajno bi se trebali povećati i kapaciteti prerade u Rafineriji nafte Rijeka. O kolikom povećanju je riječ?

– Kapacitet prerade Rafinerije nafte Rijeka trenutačno iznosi oko 4,1 milijun tona sirove nafte godišnje, a nakon završetka projekta nadogradnje to će narasti na oko 4,3 milijuna tona godišnje, ovisno o vrsti nafte koja se prerađuje. Dakle, ako tako gledamo, nije riječ o značajnom povećanju, no ono što je značajno je ekonomika koja stoji iza toga. Naime, rafinerija do sada nije uvijek radila punim kapacitetom zbog ekonomskih razloga. Primjerice, godišnji kapacitet prerade se kretao oko 3,5 milijuna tona. Naime, zaboravlja se često u javnom diskursu da proizvodnja u rafineriji podrazumijeva i velike troškove koji su ovisni o kretanjima na tržištu i često nepovoljni za našu rafineriju s obzirom na njenu dosadašnju tehnološku složenost. To sada dižemo na višu razinu novim postrojenjem i ekonomika poslovanja same rafinerije se mijenja. Ona će biti konkurentnija i imat će bolje prilike za iskorištavanje svojeg punog kapaciteta.

Ina već dugi niz godina ne proizvodi dovoljno dizelskog goriva, već ga svake godine uvozi u količinama koje su znale dosezati i preko 400 tisuća tona. Hoće li sa završetkom modernizacije biti eliminirana potreba za uvozom?

– Upravo je povećanje udjela dizela u ukupnoj proizvodnji glavni benefit ovog projekta. U razdoblju velike potražnje, odnosno tijekom turističke sezone, uvozit ćemo manje količine dizela kako bi se pokrile potrebe ključnih tržišta na kojima Ina posluje. Dakle, uvoz će biti u znatno manjim brojkama nego što je bio do sada.

Jednako tako, za proizvodnju dizela Ina uvozi vakuum plinsko ulje (VGO) iz Rusije kao jednu od glavnih sirovina, hoće li ono biti i dalje potrebno za proizvodnju dizela?

– VGO se koristi kao sirovina za hidrokreking postrojenje, koje kao finalni proizvod daje dizel. Ina, kao i ostale europske rafinerije koje ga koriste, do sada je uvozila VGO ruskog porijekla, preko renomiranih svjetskih traderskih kuća. Drugih sigurnih pravaca opskrbe VGO-a na europskom tržištu za sada nema. Geopolitičke okolnosti uzrokovane ratom u Ukrajini dovele su do sankcija na ruske proizvode i sirovu naftu i iz tog razloga je važno da nastavimo s našim projektom nadogradnje rafinerije kako bi eliminirali ovisnosti o vakuum plinskom ulju u našem proizvodnom procesu.

Budući da domaće tržište ne može prihvatiti planiranu proizvodnju u Rafineriji nafte Rijeka, koja su ostala primarna tržišta koja će se opskrbljivati iz Rijeke? Ina i MOL su stekli vlasništvo nad većim brojem benzinskih crpki u Sloveniji, hoće li se one opskrbljivati iz Rijeke?

– Proizvodi će biti plasirani na hrvatsko i BiH tržište te ostala važna tržišta u okruženju gdje Ina posluje, poput Slovenije, Crne Gore i Italije. Cilj nam je i dalje unapređivati i širiti maloprodajnu mrežu kako bismo zadržali vodeću poziciju na tržištima na kojima poslujemo. Stoga smo zajedno s MOL-om u procesu preuzimanja maloprodajnog i veleprodajnog poslovanja OMV Slovenije što će pridonijeti jačanju prisutnosti Ine na slovenskom tržištu i omogućiti Ini i MOL-u iskorištavanje cjelokupnih proizvodnih, logističkih i prerađivačkih kapaciteta u široj regiji srednje Europe u većoj mjeri nego danas.

Izvoz na Mediteran

Hoće li se dio proizvoda izvoziti i morskim putem, na mediteransko tržište? Ina planira izgradnju novog pristaništa u Bakarskom zaljevu za prekrcaj derivata na brodove takozvane Panamax klase. Koliki je planirani izvoz morem i što će on značiti za poslovanje rafinerije?

– Dobar dio naših proizvoda se već sad izvozi na Mediteran zbog specifične strukture hrvatskog tržišta. Potražnja za dizelom je tri do četiri puta veća od potražnje za benzinom, dok razlika u proizvedenim količinama nije tolika. Stoga višak proizvodnje komercijalnog benzina, kao i primarnog benzina i lož ulja, mora biti plasiran na mediteransko tržište. S postrojenjem za obradu teških ostataka situacija će biti bolja s obzirom na to da će se brodska goriva, koja su se dosad gotovo isključivo izvozila na Mediteran, dobrim dijelom pretvoriti u dizel koji će se prodavati na našim ključnim tržištima. Planirani izvoz morem u budućnosti bi mogao porasti, a naša luka u Bakru trenutno ima u funkciji tri operativna gata za svakodnevnu otpremu i dopremu roba. Plan nam je izgradnja novog, modernijeg operativnog pristaništa u luci koji bi omogućio ulazak znatno većih brodova koji se mogu pronaći na glavnim plovnim rutama u svijetu. Ovaj projekt izravno se nadovezuje na projekt nadogradnje rafinerije, jača našu fleksibilnost manipulacije derivatima te sigurnosti opskrbe domaćeg tržišta. Trenutačno smo u fazi izrade projektne dokumentacije s ciljem ishođenja građevinske dozvole kako bi se stvorili preduvjeti za gradnju. Po završetku pripremnih aktivnosti donosit će se i konačna odluka o investiciji.

Jedan od produkata koking postrojenja je petrol-koks koji će se izvoziti također morskim putem, preko novog pristaništa izgrađenog upravo u tu svrhu. O kojim godišnjim količinama je riječ i koliko uplovljavanja brodova je predviđeno za otpremu petrol-koksa?

– Na godišnjoj razini očekuje se oko tridesetak pristajanja brodova različite nosivosti za otpremu naftnog koksa koji će ostajati nakon prerade u novom postrojenju. Gradi se i silos za njegovo skladištenje s kapacitetom od 20.000 tona, što je dovoljno da se uskladište količine koje budu proizvedene u otprilike tridesetak radnih dana.

Rafinerija nafte Rijeka i dalje ne proizvodi, zbog radova na remontu i modernizaciji. Hoće li biti puštena u pogon kako je predviđeno, tijekom travnja ove godine? Raspolaže li Ina dovoljnim količinama goriva za opskrbu tržišta do početka rada rafinerije? Koliko je ukupno goriva uvezeno zbog zatvaranja riječke rafinerije i je li morala biti zatvorena gotovo pola godine, u jeku energetske krize?

– Pokretanje proizvodnje očekuje se u travnju, kako smo i najavili. Uvozom s mora, oko 200 milijuna tona derivata mjesečno, pobrinuli smo se da sve prođe u redu tijekom zastoja i naši kupci ne trebaju biti zabrinuti. Već sam naveo brojne razloge zašto nam je projekt nadogradnje rafinerije važan iz pogleda održivog rafinerijskog poslovanja, smanjenja ovisnosti o VGO-u i slično i to je glavni razlog zašto ga nismo željeli odgoditi unatoč činjenici da su nam povoljne rafinerijske marže mogle donijeti nešto dobiti u vremenu dok smo stajali. Rafinerija je morala stajati da bi odradili radove koje zovemo brownfield – odnosno na postojećim postrojenjima. Uz radove na hidrokreking postrojenju rekonstruira se jedinica za rekuperaciju sumpora. Postrojenja se moraju u potpunosti razmontirati, nadograditi kako bi se uskladili kapaciteti, montirati nazad i spojiti s novim postrojenjem. U ugovoru s glavnim izvođačem predviđeno je da to bude ove zime, kad je potražnja za gorivom manja nego ljeti. Sada se pripremamo za početak prerade, ali treba spomenuti i da puni kapacitet vjerojatno neće biti ostvaren kao što je to slučaj u pokretanjima nakon redovnog remonta. Ovdje se ipak radi o testiranju i puštanju u rad postrojenja koja su gotovo potpuno nova.

»Zeleni« vodik

Hoće li, do završetka radova na modernizaciji, biti još prekida proizvodnje?

– Kraći zastoj imat ćemo početkom 2024., kada je planiran redoviti remont rafinerije.

Ina je najavila mogućnost izgradnje solarne elektrane u Rafineriji nafte Rijeka, namijenjene proizvodnji vodika. Možete li nam reći više o tom projektu, o kolikom kapacitetu elektrane je riječ i kojim količinama proizvedenog vodika? U koje svrhe bi se tako proizvedeni vodik koristio?

– Ina neprestano prati nove tehnologije i razvija projekte s ciljem transformacije poslovanja, održivosti, smanjenja emisija CO2 i povećanja energetske učinkovitosti. U tom kontekstu na lokaciji Rafinerije nafte Rijeka kompanija razmatra izgradnju elektrolizatora za proizvodnju obnovljivog vodika koji uključuje i prateću solarnu elektranu. Takav »zeleni« vodik primarno bi se upotrebljavao na dva načina. Za potrebe dekarbonizacije rafinerije jer sada rafinerija u proizvodnji upotrebljava velike količine vodika iz fosilnih goriva te za potrebe transportnog sektora, primjerice autobusa na vodik, čime bi Ina postala prvi proizvođač »zelenog« vodika na komercijalnoj razini u Republici Hrvatskoj. Procijenjena vrijednost projekta ovisit će o njegovu konačnom opsegu, no okvirno je na razini od više stotina milijuna kuna. Projekt je planiran u sklopu Nacionalnog plana oporavka i otpornosti Republike Hrvatske te se očekuje sufinanciranje iz navedenog fonda.

Ukoliko se projekt pokaže uspješnim, namjeravate li razvijati slične projekte i na drugim lokacijama?

– Proizvodnja vodika razmatra se i za lokaciju u Sisku koji želimo pretvoriti u industrijski centar s fokusom na alternativne izvore energije. Na toj lokaciji upravo traje instalacija solarne elektrane priključne snage 2,645 megavata. S ugrađenih 6.162 solarnih panela očekivana godišnja proizvodnje električne energije je gotovo 4.000 megavatsati. Ina i u Virju gradi solarnu elektranu priključne snage 9 megavata, a obje elektrane će godišnje zajedno proizvoditi oko 16.000 megavatsati električne energije. Imamo i brojne druge projekte vezane uz obnovljive izvore, a značajan iskorak namjeravamo napraviti i u geotermalnoj energiji te sudjelovati u raspisanim natječajima za koncesije. Svjesni smo da transformacija poslovanja neće biti jeftina i da postoje brojni izazovi koji se u tom pogledu postavljaju pred našu industriju. Koliko će brza realizacija biti, svakako će ovisiti i o mogućnostima financiranja i davanja potpora održivim projektima na europskoj i nacionalnoj razini.

S postrojenjem za obradu teških ostataka bit ćemo puno fleksibilniji

U planovima Ine s izgradnjom kokinga je uvoz i prerada »težih« vrsta sirove nafte. Koji tipovi nafte se sada prerađuju u rafineriji, a koji će se moći prerađivati nakon puštanja kokinga u rad? Koliko će to utjecati na isplativost poslovanja i hoće li prerada težih tipova nafte imati negativan utjecaj na okoliš?

– Trenutno se u Rafineriji nafte Rijeka prerađuju niskosumporne nafte. Razlog tome je što trenutno iz najtežeg dijela nafte, takozvanog vakuum ostatka, možemo proizvesti samo brodska goriva. Prema specifikaciji, ona mogu imati najviše 0,5 posto sumpora, što možemo zadovoljiti ako prerađujemo nafte s malo sumpora. Izgradnja postrojenja za obradu teških ostataka omogućit će nam pretvorbu vakuum ostatka u dizel, zbog čega ćemo biti fleksibilniji vezano uz tip nafte koju možemo prerađivati. Bolja isplativost poslovanja proizlazi i iz činjenice da su teške nafte u pravilu bitno jeftinije od lakih. Dakle, s postrojenjem za obradu teških ostataka bit ćemo puno fleksibilniji jer će nam omogućiti nabavu povoljnijih nafti na tržištu. Negativnog utjecaja na okoliš neće biti. Nafte će imati više sumpora, ali sav taj sumpor završit će kao elementarni sumpor i bit će prodan kao proizvod, a ne emitiran u atmosferu. Isto tako sustav transporta teškog ostatka odvijat će se u zatvorenom sustavu, a rafinerija će biti podložna istim ograničenjima emisije štetnih plinova kao i dosad.