Vrlo slojevitim dvosatnim kolažom kojim su dominirali glazbeni, literarni i plesni radovi učenika OŠ Rikard Katalinić Jeretov iz Opatije kao i njezinih područnih škola Ičići i Veprinac, Glazbene škole Rijeka te članova Udruge za osobe sa sindromom Down Rijeka 21, u opatijskom Centru Gervais obilježen je WDSD – Svjetski dan osoba sa sindromom Down koji se tradicionalno održava 21. ožujka.

Glavni događaj priredbe održane pred prepunom dvoranom bila je promocija pjesme Vidimo sE u čijem je središtu zanimanja inkluzija, uklapanje u društvo istih bez obzira na razlike čija je autorica Karolina Hauptfeld kao i slikovnice istog naziva koja za tematiku ima zanimljivi priču o povezivanju i suosjećajnosti između različitih životinja koju su u cijelosti osmislili i realizirali sami učenici pod mentorstvom učiteljice PŠ Ičići Ljerke Knežević.

Iako je svaka minuta inkluzivnog druženja u Gervaisu bila nabijena emocijama, vrhunac je svakako bila fantastična igra sjenki kojom je temperamentni kolaž i okončan. Djeca, kao i odrasli ljudi sa sindromom Down su iza platna s pozadinskom rasvjetom izvela zanimljivi ples sjenki. Pomalo tajnovito iza tog paravana koji nas dijeli, u tim se trenucima odvija zanimljiva plesna pantomima, da bismo nakon dizanja zastora koji nas dijeli, uvidjeli kako su izvođači drugačiji, a opet, kad se maknu iz sjene i postanu vidljivi – isti kao svi mi. Vrlo jasna, sugestivna poruka koja bi morala činiti nove, još snažnije pomake u društvu.

Jer da, koliko smo se god pomaknuli u percepciji različitosti, jako smo daleko od toga da ta djeca nakon okončanja srednje škole uistinu postanu ravnopravni članovi društva, da sami zarađuju za život. Jer i dalje, očigledno, zakonsko pravo koje pripada svima nama ne pripada i – njima. Jesu, i vrtići i škole su postigli jako visoki stupanj inkluzivnosti, ali uzalud kad nakon izlaska iz školskih klupa sva međusobna tolerancija i uvažavanje prigodom upita za zaposlenje pucaju kao mjehurići od sapunice. I to u državi koja ima kronični nedostatak radne snage.

Prisutnima su se, i sami emocionalno potaknuti, obratili Milana Međimorec, ravnateljica OŠ Rikard Katalinić Jeretov Opatija, potom ravnatelji riječkih srednjih škola, Prirodoslovno grafičke i Glazbene, Radenko Bradić i Danijel Trinajstić, opatijski gradonačelnik Fernando Kirigin kao i organizatorice cjelokupnog događanja, Karolina Hauptfeld i Amira Mešić Simunić, ujedno i predsjednica Udruge za osobe sa sindromom Down Rijeka 21. Sjajan primjer inkluzije uočljiv je bio i kod voditeljskog trojca koji su uz Dražena Turinu Šajetu činile i Maja Veranić te Karla Brumnjak. I zato svi vi koji želite da Hrvatska bude inkluzivno društvo, stavite danas rasparene čarape, simbol WDSD-a i pomognite da različito postane – isto.