ZAGREB  Najveća vojna vježba Oružanih snaga Republike Hrvatske završila je u ponedjeljak. »Velebit 18« je na kraju zapravo bio prikaz što vojska u ovom trenutku može napraviti ako dođe do rata ograničenih razmjera. O samim aspektima vježbe, je li uspjela ili nije, porazgovarali smo s Igorom Tabakom, vojnim analitičarom specijaliziranog sigurnosnog portala obris.org, koji je i sam svjedočio dijelovima »Velebita 18«. Ono što je primarno zanimljivo, je li uopće ova vježba uspjela, može li se kazati da je pokazala što je morala.

– Vježba »Velebit 18« pokazala je u jednom kontinuiranom sklopu niz raznolikih vojnih aktivnosti koje koriste većinu raspoložive vojne opreme Oružanih snaga Republike Hrvatske, i to usklađeno na nizu fizički odvojenih vojnih kompleksa – lokacija koje je trebalo usklađeno komunikacijski povezivati i logistički opskrbljivati. Sve su to prilično komplicirani poslovi, na čijem je izvršavanju bilo angažirano oko 30 posto ukupnih snaga OS RH, što je iznimno visok udio sudjelovanja – pojasnio je Tabak.

Raščlamba slijedi

Imao je potrebu pojasniti kontekst same vježbe, prije nego što će kazati o samoj uspješnosti. Treba kazati kako ovaj analitičar prati Oružane snage kontinuirano te je jedan od rijetkih koji može reći koliko je ovo bitno u samom kontekstu sveukupnog rada vojske. O samoj uspješnosti je ipak bio suzdržan.

Igor Tabak / Foto Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

– Koliko se vidjelo iz javne sfere, aktivnosti su izgledale provedene uspješno, u okvirima koji su za njih zadani i objavljeni. Naravno, pravo stanje stvari i učinak će biti poznati nakon raščlambe koja neće biti javna, a poslužit će za usmjeravanje daljnjih aktivnosti i razvoja Oružanih snaga – rekao je Tabak.

Uvijek su moguće pogreške pa nas je zanimalo je li bilo moguće vidjeti je li ih bilo. Tabak je tu zauzeo stav kako iz javne percepcije, ove koju mogu vidjeti svi ljudi, nekih velikih pogrešaka nije bilo.

– Iako se može diskutirati o pojedinim doktrinarnim postavkama vježbe, prema viđenom je s gledišta izvan obrambenog sustava teško ući u ikakvu diskusiju o nekakvim konkretnim nedostacima prikazanih aktivnosti. No, imajući u vidu prirodu ovakvih aktivnosti, takvo javno ocjenjivanje vojnim vježbama i nije cilj, budući da su one namijenjene prvenstveno uvježbavanju snaga i internoj procjeni sposobnosti. Da bi se na ograničenom javnom uvidu jasno vidjeli nedostaci, oni bi morali biti izuzetno teški i spektakularni, a toga ovdje nije bilo – smatra Tabak.

U medijskom prostoru postala je velika priča i o tome da MORH, za sada, ne objavljuje koliko je u konačnici ova vježba koštala porezne obveznike. I Tabak smatra da je to kriv pristup.

(Ne)transparentnost

– Naravno da MORH i OS RH imaju prilično čvrst dojam o proračunu i troškovnom okviru ove, ali i svih drugih vojnih aktivnosti. Drugo je pitanje zašto obrambeni sustav RH ne želi s tim brojkama izaći u javnost. Kako se tu radi o mirnodopskim aktivnostima, financiranim javnim novcem, teško je u kontekstu država članica NATO-a i EU-a naći konkretnog razloga ovakovoj politici upravljanja informacijama. Nažalost, posljednjih je godina transparentnost u sektoru obrane RH u opadanju, iako se time dodatno odvaja sam smisao nacionalnog obrambenog sustava od poreznih obveznika koji ga financiraju – pojašnjava analitičar.