Postoji izreka: »Potroši 100 eura na uzgoj presadnica povrća i uštedjet ćeš također 100 eura«, ali svi koji su ikad sami uzgojili presadnice salate, rajčica, paprika ili bilo kojeg drugog povrća, znaju da to nije točno.

Najprije, veliko je zadovoljstvo gledati kako biljka raste, neki kažu da je učinak čak bolji od psihoterapije. Zatim, uzgojit ćete puno više biljaka nego što trebate pa ćete ostale moći darovati prijateljima i susjedima, što je također dobar osjećaj. I na kraju, uživat ćete na svježem zraku i pogotovu u berbi zrelih plodova, kada će osjećaj zahvalnosti prirodi biti veći od bilo kojeg drugog.

Evo zašto se vrtlari bave tim zahtjevnim, često i teškim poslom, barem što se tiče onih koji povrće uzgajaju na svojoj okućnici i za svoju obitelj. A da i ne spominjemo zdravstvene učinke od zdravo uzgojenog povrća. Zna se, naime, da uzgajivači često moraju koristiti kemijske proizvode, od fungicida i pesticida do pužomora, što su sve svojevrsni otrovi, kako bi na tržnicu iznijeli velike plodove, besprijekornog izgleda. Ako ih uzgajate sami, bez svih tih kemikalija, niti će biti svi podjednakog izgleda i veličine, niti će biti besprijekorne vanjštine, ali će biti zdravi. A sve počinje od uzgoja presadnica.

Od tog posla ovisi kvaliteta rasada i budući urod jer samo pravodobno i pravilno posađen rasad koji ima dobro razvijen korijen može brzo nastaviti s rastom nakon sadnje na stalno mjesto. Kod prerano posijanog rasada dobit ćemo star i prerastao rasad, a zna se da, primjerice, rajčica koju kupite s već procvjetalim, ili još gore, zametnutim plodovima, nikad neće biti dobra i plodonosna biljka.

Takve presadnice su prilikom sadnje pod većim stresom, dio listova će im se osušiti nakon sadnje na stalno mjesto, korijen im se sporije ukorjenjuje, smanjuje se urod zbog toga što biljka troši snagu i vitalnu energiju da se ukorijeni i dolazi do otpadanja cvjetnih pupoljaka ili potpuno izostaje cvjetanje prve etaže pupoljaka.

Ni prekasna sjetva nije dobra jer se biljke neće dovoljno brzo razviti pa nakon presadnje na stalno mjesto sporo nastavljaju rasti i traže mnogo više njege. Nekad su se rajčice u proljeće mogle saditi i direktno na vanjske gredice, i takve biljke su bile najotpornije, pogotovu ako su narasle same od sebe, iz prošlogodišnjeg sjemena zaostalog u tlu. Istina, malo su kasnije rodile, ali su bile savršene za pripremu zimnice. Promjena klime takvu praksu čini sve manje mogućom. Ipak savjetujemo da svaki vrtlar pokuša i na taj način i vjerojatno se neće pokajati jer jeseni su sve dulje i sve toplije.

Sjeme različitih biljnih vrsta treba različit vremenski period kako bi niknulo. Rajčica se sije među najranijima, kao i paprika, patlidžan i krastavac, ili u grijanom plasteniku ili na prozorskoj dasci. Prozorska daska je jako podcijenjena, a može dati čak i bolji rasad od onog u plasteniku. Važno je jedino da prozor bude okrenut na jug ili na zapad, kako bi biljke dobile dovoljno sunčevog svjetla. U tom slučaju sjetvu možemo obaviti već u veljači.

Za sjetvu u negrijanim staklenicima treba pričekati početak ožujka, dok se kasna sjetva u tim uvjetima obavlja krajem ožujka ili početkom travnja, a na otvorenom se može sijati tek početkom svibnja.

Od sijanja do presađivanja na otvoreno treba proći različiti period za pojedine povrtnice. Tako se za rajčice, papriku i patlidžan dužina rasadničke proizvodnje kreće od 40 do 70, za kupusnjače od 30 do 50 dana, dok za krastavac, dinju, lubenicu i tikve treba od 20 do 25 dana.

Klijanje za različite vrste povrća također je različito i traje od 2 do 10 dana. Što je temperatura niža od optimalne, to je ovaj period dulji, a sjeme je podložnije truljenju i propadanju. Period klijanja se može skratiti namakanjem sjemena, kada se istodobno sjeme može podvrgnuti i dezinfekciji, potapanjem u čajevima od kadulje, kamilice i sličnim. Sjeme se može dezinficirati i kalijum permanganatom.

Za većinu toploljubivih kultura optimalna temperatura za klijanje i nicanje se kreće od 25 od 28°C. Nakon nicanja od izuzetne je važnosti da se temperatura snizi za nekoliko stupnjeva, na najviše 20°C. Ovo stoga da se biljčice ne bi izdužile na račun razvoja korijena. Temperatura nicanja nikada ne smije biti manja od 10°C. Dobro provjetravanje će povoljno djelovati na vlažnost površinskog sloja u kome se nalazi sjeme i mlada biljka.

Nakon tog kratkog perioda s nešto nižim temperaturama, one se mogu povećati za nekoliko stupnjeva, radi poticanja rasta. Koliko god je važno držati se uputa o temperaturi, još je važnije biljkama osigurati dovoljno svjetla, jer će inače biljke postati nježne, izdužene, neotporne i sporije će rasti.

Kada će koja biljčica niknuti, ovisi o vrsti povrtnice. Tako će rajčica uvijek niknuti prije paprike i patlidžana. Neke vrste, poput patlidžana, ne vole da im se dira i oštećuje korijen pa se odmah siju u veće kontejnere kako bi korijen imao dovoljno prostora da se razvije, dok paprike i rajčice odlično reagiraju na pikiranje.

Na uspjeh uzgoja presadnica utječe i klijavost sjemena, kvaliteta supstrata i dubina sjetve. Sjeme koje koristimo mora biti dobre kvalitete, fiziološki zrelo i dobre klijavosti.

Kao supstrat treba koristiti namjenske supstrate za proizvodnju rasada, a izbjegavati supstrate za cvijeće. Kvalitetni supstrati bolje drže vodu i sadrže hranjive materije za mlade biljke.

Dubina sjetve zavisi od krupnoće sjemena. Što je sjeme krupnije, dubina sjetve je veća. Ukoliko se sjeme posije preduboko, potrošit će hranjive materije, kasnije niče, a mladi klijanci mogu propasti i prije nicanja. Preplitko posijano sjeme je podložno isušivanju. Prekidaju se procesi klijanja i nicanja, a klica propada. Za većinu biljnih vrsta optimalna dubina sjetve se kreće između 0,3 do 0,7cm. Veoma sitno sjeme, poput bosiljka ili celera, siju se na površinu supstrata. Optimalna dubina sjetve sjemena paprike, rajčica i patlidžana je od 0,5 do 1cm, dok je za krastavac od 1 do 1,5 cm.

Kada treba prihraniti iznikle biljčice? Već nakon nekoliko dana možete mlade biljke zaliti i rastvorenim gnojivom, a nije zgorega niti pripremiti neki biljni pripravak ili primjerice mlijeko razrijeđeno vodom kojim možete poprskati biljčice radi zaštitite od raznih gljivičnih bolesti.

Nakon 6-8 tjedana biljke će biti spremne za sadnju na stalno mjesto u vrtu, no prije toga će ih trebati pripremiti za uvjete koji vladaju na otvorenom. Tijekom travnja, kada su dnevne temperature iznad 10ºC, posudice iznesite na terasu i navečer ih unesite. To će ih dovoljno ojačati i pripremiti da bez stresa prihvate vanjske uvjete nakon presađivanja na otvoreno. No, prije toga ih treba zaliti i tretirati preventivno protiv bolesti.

Presađivanje je najbolje obaviti tijekom večeri, da se biljke lakše priviknu i ne budu odmah izložene sunčevom zračenju. Biljčice treba saditi u rupe koje ste ranije iskopali i dobro zalili. Nakon sadnje zemlju oko biljke treba dobro utisnuti i opet je zaliti.