AMSTERDAM – »S tugom vas obavještavamo da je u 73. godini preminula Dubravka Ugrešić. Dubravka je umrla danas, 17. ožujka 2023. u Amsterdamu u krugu prijatelja i obitelji«, javio je tužnu vijest Multimedijalni institut iz Zagreba. Dubravka Ugrešić etablirala se kao jedna od najistaknutijih europskih književnica i esejistica. Od ranih postmodernističkih radova, preko elegičnog suočavanja s raspadom Jugoslavije i promjenama nakon pada Berlinskog zida, do spisa o popularnoj i književnoj kulturi, njezino djelo obilježeno je rijetkom kombinacijom ironije, polemičnosti i suosjećanja.

– Izložena javnom progonu i medijskom šikaniranju, napustila je Hrvatsku 1993. Stoga se uvijek pozicionirala kao transnacionalna ili postnacionalna spisateljica i zalagala za pravo autora da ne priznaju i ne poštuju etničke i nacionalne granice. Najpoznatiji su joj naslovi: »Štefica Cvek u raljama života«, »Forsiranje romana reke«, »Kultura laži«, »Muzej bezuvjetne predaje«, »Baba Jaga je snijela jaje« i »Lisica«.

Foto Arhiva/NL

U egzilu koji je vremenom postao emigracija, njezine su knjige prevedene na brojne jezike. Predavala je na više američkih i europskih sveučilišta, uključujući Harvard, UCLA, Columbia i Slobodno sveučilište u Berlinu. Dobitnica je važnih književnih priznanja – između ostalih – NIN-ove nagrade i Međunarodne nagrade za književnost Neustadt.

Dubravka Ugrešić je živjela i radila u Amsterdamu, navedeno je u priopćenju koje potpisuje Petar Milat, glavni urednik Multimedijalnog instituta.

»Štefica Cvek«

Dubravka Ugrešić hrvatska je književnica, esejistica i prevoditeljica rođena u Kutini 27. ožujka 1949. godine. Rusistiku i komparativnu književnost diplomirala je 1973. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je radila u Zavodu za znanost o književnosti (1974. – 1993). U 1990-ima napustila je Hrvatsku; nekoliko je godina provela u Njemačkoj te SAD-u, a od 2001. živjela je u Amsterdamu. Kako navodi mrežno izdanje Hrvatske enciklopedije, u književnosti se javila knjigama za djecu (»Mali plamen«, 1971.; »Filip i Srećica«, 1976.; »Kućni duhovi«, 1988.). U zbirci kratkih priča »Poza za prozu« (1978.), spojivši stvarnost književnosti i fikcionalnost teksta, progovorila je o detaljima iz svakodnevice. Godine 1981. objavila je kratki roman »Štefica Cvek u raljama života«, rani primjer postmoderne poetike u kojem, služeći se šivaćom metodologijom, miješa elemente visoke i trivijalne književnosti te pokušava napisati pravu žensku priču. Roman otkriva izrazitu pripovjedačku samosvijest, a priča neprestano komunicira s čitateljem.

Zbirka pripovijedaka »Život je bajka« (1983.) okuplja pet priča rađenih po književnim predlošcima u kojima tematizira nemogućnost pronalaženja vlastitoga pripovjedačkog postupka. Autopoetičkim razmišljanjem i spisateljskim pristupom bavi se i u romanu »Forsiranje romana reke« (1988.), u kojem je svako poglavlje pisano u drugom žanru (pornografski roman, ljubavni roman, horor-proza, dnevnička proza), a ponegdje upleće i ludičke postupke književnosti za djecu.

Iskustvo egzila

Eseji koje je pisala 1990-ih bave se uglavnom krizom identiteta i pitanjima nacionalnosti unutar socijalnih, povijesnopolitičkih i kulturnih okvira, a objavila ih je u europskim časopisima i novinama te u zbirkama »Američki fikcionar« (1993.) i »Kultura laži« (1996.). Potonji literarni eseji (zbirke »Zabranjeno čitanje«, 2001.; »Nikog nema doma«, 2005.; »Napad na minibar«, 2010.) govore o kulturnoj globalizaciji i postkomunističkim iskustvima. Egzilantskim lutanjem i pitanjem sjećanja pozabavila se u romanima »Muzej bezuvjetne predaje« (2002.) i »Ministarstvo boli« (2004.).

U romanu »Baba Jaga je snijela jaje« (2008.) bavi se fenomenom starosti i starenja. Autorica je studije »Nova ruska proza« (1980.); s A. Flakerom uredila je deset svezaka »Pojmovnika ruske avangarde« (1984. – 1993.), priredila je i prevela neka djela D. Harmsa, priredila antologiju alternativne ruske proze »Pljuska u ruci« (1989.) te je autorica nekoliko filmskih scenarija (»U raljama života«, 1984., »To nije moj život, to je samo privremeno«, 1985. i »Za sreću je potrebno troje«, 1985., R. Grlića, te »Kako preživjeti do prvog«, 1986., S. Tribuson).

U riječkoj Galeriji Filodrammatica 2021. godine bila je postavljena izložba Dubravke Ugrešić pod naslovom »Crvena škola«.