Talijanski novinar Sergio D’ Angelo preminuo je nedavno u visokoj dobi od 100 godina u svojem domu u mjestašcu San Martino al Cimino. Najpoznatiji je po tome što je uz veliki rizik uspio iz tadašnjeg SSSR-a prenijeti rukopis romana »Doktor Živago« znamenitog ruskog pisca Borisa Pasternaka.

Rođen u Rimu, D’Angelo je 1950-ih otišao raditi kao novinar na Radio Moskvu i tamo je doveo cijelu svoju obitelj, suprugu i dvoje djece. Kako ovih dana piše ANSA, s Pasternakom se rodilo pravo prijateljstvo. Književnik je D’Angelu odlučio povjeriti svoj rukopis, preporučivši mu da ga obznani svijetu.

»Ovo je ‘Doktor Živago’«, rekao je Pasternak Sergiu D’Angelu, »koji obilazi svijet«. Da bi potom, nakon što mu je predao rukopis, dodao: »Od sada ste svi pozvani u moj streljački vod«. Roman je objavljen u talijanskom prijevodu 1957., a u studenome prethodne godine sam D’Angelo iznio ga je iz Sovjetskog Saveza, potajno, kako bi pisac prevladao cenzuru.

Boris Leonidovič Pasternak (1890. – 1960.) djelovao je kao pjesnik, novelist, romanopisac i prevoditelj. Odrastao je u intelektualnoj sredini, a studirao je filozofiju u Moskvi i Marburgu.

U romanu »Doktor Živago« oslonio se na tradiciju romana 19. stoljeća te je izgradio djelo na fabuli o sudbini nekoliko obitelji, obuhvaćajući prostor od zapadnih ruskih granica do Sibira, s Moskvom u središtu, opisujući dvije ruske revolucije te završavajući epilogom u vrijeme Drugog svjetskog rata.

U SSSR-u mu je roman nazvan »antisovjetskim«, dok mu je na Zapadu 1958. dodijeljena Nobelova nagrada za književnost, koju na kraju nije primio.

Ova tragedija prepričava događaje koji obuhvaćaju posljednji period carske Rusije, te ranih dana Sovjetskog Saveza. Iako je ovim romanom stekao svjetsku slavu, ipak je ostao najviše zapamćen kao pjesnik.

»Sestra moja – život«, napisana 1917., je nedvojbeno najutjecajnija zbirka poezije objavljena na ruskom jeziku u 20. stoljeću.

Nekoliko godina prije početka Drugog svjetskog rata Pasternak se sa svojom ženom doselio u Peredelkino – selo za pisce koje je udaljeno nekoliko kilometara od Moskve.

Bio je ispunjen ljubavi prema životu koja je njegovoj poeziji davala ton pun nade. To se reflektiralo u imenu njegovog autobiografskog heroja Živaga, koje je izveo iz ruske riječi »živ«.

Za još jedan poznati lik iz ovog romana, Laru, je rečeno kako je nastala po modelu njegove ljubavnice Olge Ivinskaje (D’Angela je Olga Ivinskaja, koju zovu Pasternakovom muzom, nazvala »krsnim kumom ‘Doktora Živaga’«).

Kako su sovjetski autoriteti na ovu knjigu gledali s neodobravanjem, »Doktora Živaga« je prokrijumčario Sergio D’ Angelo, te ga je objavio u talijanskom prijevodu u talijanskoj izdavačkoj kući Feltrinelli 1957. godine.

Utjecajan talijanski izdavač Giangiacomo Feltrinelli je zbog toga izbačen iz PCI-ja, Pasternaka su izbacili iz Saveza pisaca, ali knjiga je započela put prema izvanrednom uspjehu. Taj je roman postao instantnom senzacijom, a naknadno je preveden i objavljen u mnogim zemljama nesovjetskog bloka.

Tijekom 1958. i 1959. godine je američko izdanje ovog romana provelo 26 tjedana na vrhu The New York Timesove liste bestselera. Iako nitko od njegovih sovjetskih kritičara nije imao priliku pročitati ovaj zabranjeni roman, neki od njih su javno zahtijevali: »Izbacite svinju iz našeg kuhinjskog vrta«, to jest da se Pasternaka izbaci iz SSSR-a.

To je dovelo do šaljive ruske izreke koja se koristi kako bi se zadirkivalo i ismijavalo kritike u književnosti, kao što su: »Nisam pročitao Pasternakovo djelo, ali ga osuđujem«. »Doktor Živago« je na kraju ipak objavljen u SSSR-u tek 1988. godine.

Adaptacija ovoga djela u film, koji je 1965. režirao David Lean, bio je epskih proporcija. Glavne uloge u ovome filmu dobili su Omar Sharif i Julie Christie.

Zbog svoje koncentracije na romantični aspekt priče ubrzo je postao svjetskim hitom. Usprkos tome, ovaj film ipak nije prikazan u Rusiji sve do pada Sovjetskog Saveza.

Pasternak je naveden kao dobitnik Nobelove nagrade za književnost za 1958. godinu. Dva dana nakon što je čuo da je osvojio ovu prestižnu nagradu, poslao je telegram sljedećeg sadržaja Švedskoj akademiji (izvor: Wikipedija):

»Neizmjerno zahvalan, dirnut, ponosan, začuđen, zbunjen.«

Četiri dana nakon toga poslao je još jedan telegram Švedskoj akademiji, ali ovoga puta sljedećeg sadržaja: »Uzimajući u obzir značenje ove nagrade u društvu kojem pripadam, moram je odbiti. Molim Vas da se ne uvrijedite mom dobrovoljnom odbijanju.«

Švedska akademija je na to objavila: »Ovo odbijanje, naravno, ni na koji način ne mijenja ispravnost nagrade. Akademiji ostaje još samo, ipak, najaviti sa žaljenjem kako se prezentacija nagrade ne može održati.«

Čitajući »između redaka« Pasternakova drugog telegrama jasno je kako je odbio nagradu iz straha od oduzimanja državljanstva ako bi otputovao u Stockholm kako bi preuzeo nagradu.

Nakon što se cijeloga života trudio izbjeći napuštanje Rusije, ova mogućnost nije napredak kojemu se nadao, ili koji je priželjkivao.

Iako je odbio Nobelovu nagradu, sovjetski su ga oficiri napadali, tako da mu je najmanje prijetilo izbacivanje iz zemlje. No, usprkos tome, čini se kako je premijer Indije Jawaharlal Nehru možda govorio s Nikitom Hruščovom, tako da ga ipak nisu poslali u egzil ili ga zatvorili.

Unatoč ovim događajima, poznati crtač stripa Bill Mauldin napravio je poznatu karikaturu toga vremena koja je Pasternaka prikazivala kao još jednog zatvorenika u Sibiru kako cijepa drvo u snijegu.

U toj karikaturi prikazuje ga se kao zatvorenika koji izjavljuje: »Ja sam dobio Nobelovu nagradu za književnost. Što je tvoj zločin?«

Ovaj je strip osvojio Pulitzerovu nagradu za uredničku karikaturu 1959. godine. Nobelova medalja je na kraju predana Pasternakovom sinu Jevgeniju na ceremoniji u Stockholmu tijekom Nobelova tjedna u prosincu 1989. godine.

Na toj je ceremoniji ruski čelist Mstislav Rostropovič svirao Bachovu serenadu u čast svoga preminulog sunarodnjaka.

Sergio D’ Angelo događaj s Pasternakom i Feltrinellijem smatrao je »avanturom svog života i o tome je cijeli život uvijek govorio«, objasnila je njegova kći Francesca u povodu očeve smrti.

Vezano za D’Angelov hrabar čin, kojim je Pasternakova »Doktora Živaga« spasio od uništenja i zaborava, spomenut ćemo i istiniti literarno-špijunski triler »Afera Živago – Kremlj, CIA i bitka za jednu zabranjenu knjigu« Petera Finna i Petre Couvee.

Riječ je o dramatičnoj, dosad neispričanoj priči o slavnom romanu Borisa Pasternaka koji je postao tajno oružje u ideološkoj borbi između Istoka i Zapada.

Priča ovog čuvenog slučaja počinje u svibnju 1956., kad je jedan talijanski izdavač otputovao vlakom u posjet dalekoj ruskoj provinciji s namjerom da posjeti jednog od najpopularnijih ruskih pjesnika Borisa Pasternaka koji mu je povjerio svoj prvi, željno iščekivani roman, uz riječi: »Ovo je ‘Doktor Živago’. Dao Bog da obiđe svijet.«

Pasternak je i predobro znao da njegov roman nikad neće biti objavljen u SSSR-u, gdje su ga vlasti smatrale napadom na Revoluciju, zbog čega je odobrio njegovo objavljivanje u inozemstvu.

Ali CIA, koja je hladni rat smatrala ponajprije ideološkom borbom, roman je 1958. objavila na ruskom jeziku i prokrijumčarila ga u SSSR, gdje je razgrabljen na crnom tržištu i kradom išao iz ruke u ruku.

Autori ove knjige, jedini koji su imali pristup CIA-inim tajnim dosjeima, daju uzbudljiv portret šarmantnog i strašću prožetog Pasternaka, ali i napeti triler koji pruža priliku da se upoznamo s fascinantnim vremenom hladnog rata i koji nas vodi u vrijeme kad je književnost imala moć mijenjati svijet, navedeno je u opisu knjige.