Kultivacija

Piše Kim Cuculić: Zagorkin kip

Kim Cuculić

Foto Patrik Macek/PIXSELL

Foto Patrik Macek/PIXSELL

O fenomenu repatrijarhalizacije našega društva svjedoči i činjenica da je HRT kao medijski prostor financiran od hrvatske javnosti dao prostora seksističkom omalovažavanju jedne od rodonačelnica hrvatskog feminizma pod izlikom pružanja zabavnog sadržaja, poručuje Hrvatski P.E.N. centar



 


Uguglala sam službenu stranicu Hrvatske radiotelevizije, datum je 18. veljače 2023., a naslov je sljedeći: »Turistički vodič: Grudi Marije Jurić Zagorke i zatvorske lignje«. A zatim ide tekst: »Nakon što je proputovao pola svijeta, Boris Veličan odlučio je postati turističkim vodičem u svojoj zemlji. Sve što je na internetu i što turisti vole, Borisa ne zanima. U avanturu života, otkrivanje nepoznate Hrvatske, vodi petero turista – Kolumbijca Sergia, Amerikanca Garretta, Nigerijku Shannon, Dominikanku Isabellu i Nijemca Benjamina. Gdje pojesti najbolje lignje u Zagorju, kako upoznati istospolnog partnera u Imotskom, gdje se nalazi skroviti kamp visoko u ličkim vrletima te kako napraviti istarsku supu – zna Boris, turistički vodič kakvog još niste upoznali!… Da kip Marije Jurić Zagorke u Tkalčićevoj ulici u Zagrebu ispunjava želje onih koji stanu ispred njega, nema niti u jednom turističkom vodiču. Da će želje biti ispunjene nakon što Mariju držite za grudi i žmireći maštate svoju želju, ne zna nitko osim Borisa Veličana…«


Nakon što je HRT prikazao prvu epizodu pod naslovom »Grudi Marije Jurić Zagorke i zatvorske lignje«, došlo je, opravdano, do negativnih reakcija. U izjavi koju je našoj redakciji poslao Hrvatski P.E.N. centar piše:




»Marija Jurić Zagorka je nezaobilazno ime u povijesti hrvatskoga novinarstva i hrvatske književnosti, a njezin aktivizam kao borba za sindikalna, politička i ženska prava od velikog je značaja za hrvatsku kulturu i društvo. Može se reći da je feministička recepcija Zagorke bila i ostala lakmus papir za očitavanje društvenog statusa žena u Hrvatskoj – kako nekad, tako i danas. O fenomenu repatrijarhalizacije našega društva svjedoči i činjenica da je HRT kao medijski prostor financiran od hrvatske javnosti dao prostora seksističkom omalovažavanju jedne od rodonačelnica hrvatskog feminizma pod izlikom pružanja zabavnog sadržaja. Autor emisije ‘Turistički vodič’, Boris Veličan, u neuspjelom i neukusnom pokušaju imitacije žanra performansa uvjerava turiste da bi za sreću trebali spomenik Marije Jurić Zagorke uhvatiti za grudi. Bilo bi dvolično na toga autora primijeniti mehanizme tzv. »kulture otkazivanja« jer ako nešto u ovome slučaju zaslužuje »otkazivanje« onda je to pretplata na vulgarnu ponudu javnog medijskog servisa. Prava je šteta da kip Marije Jurić Zagorke nije prikazao tu hrabru intelektualku vjerodostojno – kako u hlačama hoda malograđanskom sredinom i puši – jer tada bi vrli autor »performansa«, dok sanja o grudima feministkinje i zatvorenih očiju opipava njezin kip, mogao Zagorki – gle užasa – protrljati cigaru.«


Oglasio se i putopisac Boris Veličan, koji je izjavio:


»Prije svega jako mi je žao da su se ljudi našli uvrijeđeni za nekakvu stvar koja je i u samom showu prikazana na način da je to ironija. Ista stvar je i u Veroni, Shakespeareova Julija, koju dodiruju za grudi, imamo kod nas u Splitu Grgura Ninskog, kojeg hvatamo za palac, na Manhattanu bika dodiruju za mošnje«, kaže Veličan. Na kraju je dodao i: »Otišlo je ovo predaleko, ja se javno ispričavam svima čije osjećaje sam povrijedio«, rekao je reporterki Dnevnika Nove TV.


Reagirala je i Ana Zbiljski, voditeljica Memorijalnog stana Marije Jurić Zagorke: »S obzirom na to koliko je radila, koliku je maštu imala, ako se baš treba za nešto uhvatiti na spomeniku, zašto ne uhvatiti je za čelo, za glavu, pa da poželimo zapravo da imamo njezinu maštu, njezinu kreativnost, njezinu sposobnost. Spomenut je kip Grgura Ninskog, kojeg se hvata za palac, ali palac mi je opet nešto drugo, od ovih reproduktivnih i spolnih obilježja.« (Dnevnik.hr).


Ideja s grudima Marije Jurić Zagorke ispala je zaista glupa, nepromišljena i seksistička, jednako kao što je to slučaj sa Shakespeareovom Julijom, kojoj u Veroni turisti trljaju brončane grudi za sreću. Ista sudbina zadesila je i skulpturu glazbene ikone Dalide u Parizu, a sličnih primjera našlo bi se još. No to zasigurno nisu turistički aduti koje bi trebalo kopirati i na njih se ugledati. Ili kako netko reče: »Jednima lekcija, drugima možda i dalje šala, no jedno je sigurno, Zagorka je bila i ostala simbol borbe za ženska prava.« (Dnevnik.hr)