"A odakle ste Vi, gospođo?"

Ksenija Prohaska s novom predstavom u Rijeci: ‘Humorom se mogu prebroditi i najteže situacije’

Edita Burburan

Ksenija Prohaska, Foto: S. DRECHSLER

Ksenija Prohaska, Foto: S. DRECHSLER

Imala sam običaj nasmijavati prijatelje duhovitim pristupom svakom problemu koji sam imala u životu i stalno sam slušala: "Pa daj napravi komediju da se svi smijemo", kaže Prohaska



RIJEKA – Nakon uspješne premijere u Zagrebu i Varaždinu i pred riječku publiku stiže nova autorska predstava »A odakle ste Vi, gospođo?« glumice Ksenije Prohaske koja će se održati 8. ožujka u HKD-u.


Priča je to, najavljuje autorica, o ženi i njezinim problemima, ali sagledanim s humoristične strane. Predstava koja jamči dobar humor i odličnu glumu, jer prisjetimo se – Ksenija Prohaska stajala je uz rame brojnim holivudskim glumcima. Uz Kseniju Pohasku suautorsvo potpisuje Ana Tonković Dolenčić, na sceni je uz nju glumac Marjan Nejašmić Banić, a režiju potpisuje Krešimir Dolenčić.


Uskoro igrate pred riječkom publikom svoju autorsku predstavu »A odakle ste Vi, gospođo?« Kako ste došli na ideju da napišete takav scenarij? Čini se da u tekstu ima i ponešto autobiografskog?


– Predstava je nastala kao ideja prije mnogo godina. Naime, imala sam običaj nasmijavati prijatelje duhovitim pristupom svakom problemu koji sam imala u životu i stalno sam slušala: »Pa daj napravi komediju da se svi smijemo«. Naravno da u tekstu ima puno autobiografskog, ali s humorom se i najteže situacije mogu prebroditi.


Suradnja s telepsihijatrom


Mislite da je humor najbolji za opisivanje drame?




– Ne mislim da je humor najbolji za opisivanje drame, ali sigurno je da ponekad spašava čovjeka. Pomoću humora »preseliš« se u drugi kut i stvari izgledaju drukčije.


Kao suautor teksta potpisuje se i telepsihijatar dr. Davor Mucić. Kako je došlo do te suradnje?


– Doktor Mucić je moj dragi prijatelj već niz godina, a stvarni izvor ove predstave je zapravo činjenica što je i mene i Anu Tonković non-stop boljela glava. Najvjerojatnije od velikog stresa. Davor nam je puno pomogao da se u predstavi postavljaju prava pitanja, a i sličice iz njegovog života također su bile inspirativne.


Što se Ani Tonković Dolenčić najviše svidjelo u vašoj priči, odnosno kako i koje će se žene moći prepoznati putem uloge gospođe Oblak, koju glumite?


– Većina žena prepoznat će se u ovoj predstavi, ali o detaljima neću govoriti jer ipak predstava mora biti iznenađenje.


Put do publike


Predstava govori i o ljudskim slabostima. Koja je za vas najpogubnija?


– Najpogubnije su one slabosti za koje čovjek ne zna da postoje, koje duboko skriva, a zapravo mu uništavaju život. Primjerice, ima ljudi koji su opterećeni svojom prošlošću, pa se plaše živjeti u sadašnjem trenutku. Ima i onih drugih, poput mene, koji vole budućnost, jer ona je neranjiva, obećana, savršena priča koja uvijek završava s happy endom u sredini svijeta japanske trešnje, gdje stanuju mir, sreća i ljubav, a istina je da postoji samo sadašnjost.


Igrali ste ljubavnice, buntovnice, zavodnice, majke… Je li ova uloga sukus svih vaših profesionalnih i intimnih iskustava?


– Ni pod razno! Ovo je samo jedan veseli dio mene, koji je uvijek s humorom rješavao moje frustracije, a moja duša je uvijek pronalazila put do publike putem Filumene Marturano, Serafinu Delle Rose, Klitemnestre, Kraljice Gertrude, Barunice Castelli, Billie Holiday, Marlene Dietrich, Claru Schumann… Pa se nadam da će i ovaj put u lirskim momentima i kroz smijeh moje srce doprijeti do publike.


Gostovanja u Italiji


Pripremate li još nešto u skorije vrijeme?


– Moram priznati da sam u posljednje dvije godine imala vrlo naporan program autorskih projekata. U Zagrebu sam odigrala za Češku manjinu s glumcem Srđanom Sorićem, a uz Dubravku Lampalov i napisala predstavu »Češki kristal«, i to na češkom jeziku. Češki sam bila naučila davno, pa mi je trebao dugotrajni rad kako bismo je konačno izveli u Češkoj besedi u Zagrebu. A ova predstava »Odakle ste Vi, gospođo?« proživjela je jedan prilično dug put do realizacije, i tu uistinu mogu zahvaliti Ani Tonković, Maru Nejašmiću Baniću, a i velikom meštru režije Kreši Dolenčiću. U budućnosti me jako veseli što ću nastaviti s uspješnim gostovanjima u Italiji (na talijanskom) s predstavama »Billie Holiday«, »Marlene Dietrich« i »Clara Schumann«.


Kakve su reakcije publike na predstavu? Javljaju li se možda s konkretnim pitanjima?


– Reakcije publike su… prepuno gledalište. I u Dubrovniku i u Varaždinu i u Zagrebu, aplauzi na otvorenoj sceni i pozivi mnogih gradova u kojima ću gostovati.


I za kraj, imate li nešto posebno za poručiti riječkoj publici koja će se doći uz vas nasmijati sutra u HKD?


– Danas je Rijeka ponovo moj dom, i ljepša mi je i draža nego u mladosti, možda zato što je iza mene jedan život u kojem sam uvijek ostala vjerna svom srcu i snovima od kojih su se oni veliki ostvarili, a oni sporedni možda baš i ne. Ali to ionako nije važno jer ih čovjek brzo zaboravi.