Zadnje snježne nevolje opet su pokazale važnost i svrsishodnost svih službi za žurna djelovanja. U toj snježnoj kalvariji opet su junaci bili pripadnici HGSS-a, policije, Službe civilne zaštite, timovi hitne medicinske pomoći i vatrogasci. U toj nevolji djelovao je i 40-godišnji Josip Brozičević, od nedavno izabran za novog pročelnika HGSS-a na nacionalnoj razini na mandat od četiri godine.

Ovaj Gospićanin dugogodišnji je voditelj HGSS-a Stanice Gospić. Sublimirajući djelovanje Josipa i njegovog tima, teško je pobrojati akcije u kojima je sudjelovao, bilo da je riječ o planinarima, izletnicimna, dementnim ili dezorijentiranim osobama, zalutalim i unesrećenim migrantima… Bukvalno »u po dana – u po noći«, po svim vremenskim prilikama, pripadnici HGSS-a spašavali su ljude. I ne samo u Lici.

Josip je podosta povučena, skromna osoba. U razgovoru ističe da je najvažnije pomagati ljudima u nevolji. Ma tko god oni bili, bez obzira na nacionalnost, zanimanje, boju kože ili socijalni status. U HGSS-u je Josip punih 19 godina.

– Pitate me koliko je akcija bilo u tome razdoblju?!? Tko ih više i broji. Samo lani je Stanica Gospić imala 31 uspješno provedenu akciju. U cijeloj Hrvatskoj taj je broj prošle godine iznosio gotovo 800 akcija potrage i spašavanja. Tu ne ubrajam iznenadne katastrofe poput poplava, potresa ili požara. Tada na godinu imamo dodatnih 250 do 300 intervencija. U sklopu modula Civilne zaštite Republike Hrvatske jedan naš tim je provodio potrage i spašavanje unesrećenih zbog nedavnog katastrofalnog potresa u Turskoj.

Vremenska kataklizma

HGSS u Hrvatskoj broji 1.100 članova, volontera raspoređenih u 25 stanica, navodi Josip. Još su svježi utisci vezani za nedavnu snježnu kalvariju koja je zbog prometnog kolapsa potpuno odsjekla Dalmaciju od ostatka Hrvatske.

– Budući da je to područje Gračaca, dakle Zadarska županija, mi smo s jednim timom bili u pripravnosti. Najsloženija je tada bila evakuacija ljudi koji su zatražili pomoć. Bili su to mahom stariji ljudi, ali i obitelj s malom djecom. Mnogi su bili izmoreni, gladni ili u strahu da će ostati zameteni u mećavi. Bilo je bolesnih, bio je i jedan teški invalid. U prihvatni centar u Obrovcu smjestili smo putnike jednog autobusa jer se zbog snježnih nanosa nije moglo dalje. Pomagali smo u pomicanju nekih vozila kako bi se oslobodio prilaz ralicama i Zimskoj službi. Ovdje je bio problem što je bilo riječ o mnogim vozačima koji nemaju iskustva vožnje po snijegu, pa su upadali u nanose ili klizili s ceste. HGSS je koordinirao između pripadnika Zimske službe i vatrogasaca, policije, vozača… Dijelili smo im vodu i hranu. To je s manjim prekidima potrajalo od nedjelje u podne do ponedjeljka ujutro. Najvažnije je da u toj kataklizmi nitko nije stradao, iako je bilo mnogo vozila, s obzirom na to da je bio kraj vikenda. Odrasli su tada hitali na posao, a djeci je počinjala nastava u školama. U toj koordiniranoj akciji spašavanja dio putnika smješten je u Gračac, dio u Knin, oni s A-1 išli su u Gospić, a oni što nisu mogli preko Velebita, spas i smještaj potražili su u Obrovcu. U sve ovo HGSS uključio je 10 terenskih vozila i motorne saonice s gusjenicama, navodi Brozičević.

Sve su oštrije kritike da Zimske službe s područja Zadra nisu kvalitetno obavile svoj posao. U prilog ovih tvrdnji ide činjenica da je od 26 pripremljenih radnih strojeva u funkciji bilo svega devet. Brozičević nikoga ne okrivljuje.

– Nismo imali vremena brojiti ralice na cestama. Ovdje smo imali jedan klimatski fenomen kada su posvuda pale velike količine snijega, a situaciju je otežavao vrlo jak vjetar. Kolege iz HGSS-a Stanice Zadar su nam govorili da se jedna ralica probije kroz snježne nanose, vrati se nakon 3-4 kilometra vožnje i opet naiđe na snježni nanos koji je prije desetak minuta uklonila s kolnika. Uz takve vremenske kataklizme na duljim cestovnim dionicama nemoguće je održavati ceste prohodnima, uvjeren je Josip, koji u svojim kritikama nije štedio i neke vozače koji su u ovo zimsko vrijeme kretali na put s neadekvatnom zimskom opremom.

Vrhunski timovi

Kada nisu u akcijama svi pripadnici HGSS-a, tijekom godine imaju redovne edukacije i terenske vježbe. Dodamo li ovome održavanje mnoštva opreme koju koriste na terenu, onda je lako zaključiti da tim ljudima nikada nije dosadno. Pitamo pročelnika Brozičevića treba li u RH izdvojiti neku stanicu po kvaliteti odrađenih zadaća, po opremljenosti, ili po uvježbanosti.

– To je nemoguća zadaća. Cjelokupan HGSS je uvijek spreman za djelovanje, to su vrhunski uvježbani i požrtvovni timovi koji će djelovati na svim terenima, pa čak i u gotovo nemogućim vremenskim uvjetima i situacijama. Izdvojiti nekoga bilo bi uistinu nepošteno i nekorektno jer oni su, kako znamo reći, ljudi iz kategorije 5+. Isto je i s njihovom opremom koju svi odlično koriste i održavaju učinkovitom. Jedino što mogu izdvojiti neke stanice po težini djelovanja po reljefnim i klimatskim uvjetima. Ličko-senjska županija je prostorno najveća u Hrvatskoj. Dodamo li k tome planine Velebit i Plješivicu, jezera i more, to su dovoljni razlozi za složenost nečije misije. Isto tako je vrlo težak teren na Biokovu i u Gorskom kotaru. Gradovi u Dalmaciji i općenito na Jadranu tijekom ljeta imaju stotine tisuća turista pa su ondje nesreće često vezane uz more. Možda zvuči subjektivno, ali Stanica Gospić upravo zbog Velebita i mnoštva planinara ima vrlo težak teren za djelovanje. Spašavanja se ovdje provode na planinskim vrhovima, u gudurama, špiljama, jamama, rijekama… Stanica Gospić je često pomagala u akcijama spašavanja izvan Like i Primorja, ali uza svu složenost tih akcija po drugim županijama Velebit je ljepota i planina koja nikome ne prašta nesmotrenost i nemar. Kada govorim o složenosti terena i iskušenjima pri spašavanju, treba svakako reći da je Biokovo uvjerljivo najsurovija planina u Hrvatskoj. Kamenit, bezvodan i reljefno strm. U ljetnim i zimskim uvjetima, kaže Brozičević.

Humanitarni angažman

Kao i posvuda u Hrvatskoj, timovi u svim stanicama HGSS-a su odreda vrlo hrabri, uvježbani, motivirani i educirani za izvođenje svih zadaća, na svim terenima i uvjetima.

– To je praksa već dulji niz godina i mi u naš sastav dobivamo doista samo najbolje ljude. Tehničko opremanje tih stanica realizira se dijelom preko službe na nacionalnoj razini, a dio njih preko jedinica loklne samouprave. Ovo potonje je uglavnom dostatno za tzv. hladni pogon. Mi smo već najavili izmjene Zakona o HGSS-u gdje bismo prvenstveno radili na poboljšanju statusa naših volontera. Trebalo bi poraditi na povećanju našeg proračuna i sigurnijem financiranju. Trenutno se stanice financiraju iz Proračuna gradova i županija, a to često ovisi o dogovorima i lobiranju. U dosadašnjoj praksi nigdje nije bilo navedeno treba li nas neki grad godišnje financirati po tisuću, 10 tisuća kuna ili puno više. Želja mi je i nakana nastaviti voditi ovu službu u smjeru u kojem ona ide već dulji niz godina. To dokazuju brojni uspjesi u spašavanju i potragama, naš uistinu humanitarni angažman izvrsnih stanica na terenu. Želim da imamo još bolji status u Službi civilne zaštite jer smo već godinama nezaobilazan faktor po pitanju sigurnosti naših građana, kao i svih onih koji se nađu u pogibeljnim situacijama. Uvijek smo spremni za djelovanja u prirodnim katastrofama, pri turističkim destinacijama, na planinama ili na moru. Mi smo bez pretjerane samohvale jedna pouzdana poluga sigurnosti u društvu, a sigurnost je svakako osnovni preduvjet u razvoju turizma, pri bavljenju nekim terenskim hobijima i općenito u životu. Sadašnji Proračun i potpore nisu nam više dovoljni za održavanje visoke razine i tehničke opremljenosti naših stanica. Uvjeren sam da ćemo biti sve bolji u toj misiji, kao tijekom sve 73 godine postojanja GSS-a. Zato i očekujem bolju potporu i razumijevanje svih koji nam na taj način mogu pomoći, kaže Brozičević.

Planinari u japankama

Nezaobilazno pitanje odnosilo se na »planinare« u japankama. Brozičević se na to samo osvrnuo da je takve situacije kao spašavatelj vidio puno puta.

– To je u praksi nešto između mita i stvarnosti. Tako nazivamo sve planinare i izletnike koji se zateknu u teškim situacijama, ali s neadekvatnom opremom. Bilo je doista susreta s planinarima s japankama na nogama, ali i u niskim tenisicama ili nekon drugoj neadekvatnoj obući. Neki su zaboravili u planine ponijeti toplu odjeću, drugi vodu i hranu. Ovakve neozbiljne, ali i pogibeljne situacije mnogi odmah i pogrešno vežu za strane državljane. Istina je da su vinovnici takvih apsurdnih situacija u 95 posto slučajeva naši građani. Dobro je kada se takva nesmotrenost i neodgovornost na koncu dobro završi. U planinama se mogu dogoditi brojne situacije kada često vrlo malo nedostaje da se dogodi pogibelj upravo zbog neodgovornog pristupa planinarenju.

Mislim da je došlo vrijeme da se uredi neki model reagiranja na takve situacije. Nije moje da određujem hoće li to uređivati HGSS ili neko drugo tijelo u RH. Putem izračuna i naplate troškova našeg postupanja na terenu, ili policama osiguranja i naplatama kazni. Odgovornost i sankcioniranje pojedinaca konačno bi trebala biti presudna u ovakvim situacijama, zaključio je pročelnik HGSS-a Josip Brozičević.