VIŠKOVO/KASTAV – U azilu za pse riječkog Društva za zaštitu životinja, smještenom uz cestu Viškovo – Kastav u blizini novog kastavskog groblja, trenutno se nalazi sedamdesetak pasa koji čekaju udomljavanje i novog vlasnika.

Desetak stalnih volontera brine se o velikom broju »njuškica«, a ovoga puta posjetili smo ih povodom akcije Vautinovo, druženja s dobrotvornim ciljem – skupljanjem sredstava za nastavak obnove azila. Merima Ferk, volonterka u azilu, kaže da su tijekom prošle godine obnovili boksove u kojima se nalaze psi, no jedan je dio ostao neobnovljen.

Foto: V. KARUZA

– Želimo nastaviti s obnovom kako bi psi za koje se brinemo imali krov nad glavom koji ne prokišnjava te bočne obloge koje čuvaju toplinu i sprječavaju prodor vjetra. Time čuvamo zdravlje pasa, ali im omogućujemo i ugodniji boravak u azilu, kaže Merima Ferk.

Za nastavak radova žele skupiti 2.500 eura, a svi koji žele donirati mogu to učiniti i preko njihova računa koji se može pronaći na njihovoj internetskoj stranici http://zz-rijeka.org ili pomoći kupnjom kalendara, majica, blokića, platnenih torbi i drugoga iz njihove ponude, koju su i ove nedjelje predstavili. Inače, maksimalni kapacitet azila je 90 pasa, a okvirni broj od sedamdesetak pasa koji se trenutno nalaze u azilu se mijenja na dnevnoj bazi.

Volonteri čuvalice i šetačice

– Ima dana kada se jednoga udomi, a tri dođu. Naravno, bude i obrnutih situacija, da se tri udomi, a jedan dođe, no one nisu tako česte. Voljeli bismo da ih je više, govori naša sugovornica i dodaje da u zadnje vrijeme najviše štenci prolaze kroz azil.

– Od predbožićnog vremena pa do kraja veljače kroz naš azil prošlo je sigurno šezdesetak štenaca. No, oni ne smiju biti kod nas dok ih se ne cijepi protiv zaraznih bolesti i dok ih se ne čipira, tako da su dok se to ne napravi u skrbi kod naših volontera čuvalica. I sada imamo oko dvadesetak štenaca kod naših čuvalica, opisuje Merima Ferk.

Pomoć azilu moguća je i kupovinom njihovih promotivnih proizvoda

Osim štenaca, i stariji psi su često kod čuvalica, kao i oni koji su bolesni ili imaju neke dodatne potrebe. Govoreći o brizi za pse u azilu, Ferk kaže da im osiguraju potpunu zdravstvenu skrb i njegu, psi su cijepljeni i čipirani te sterilizirani ili kastrirani.

– Također, jako se brinemo o prehrani naših pasa. Želimo da hrana koju im dajemo u azilu, ali i u privatnim smještajima kod čuvalica, bude primjerena dobi i potrebama svakog pojedinog psa. Puno smo radili na tome, kao i na osvještavanju ljudi koji nam doniraju hranu – da radije doniraju manju količinu hrane, ali koja će biti kvalitetna. Mogu reći da smo edukacijom u tom pogledu jako puno napravili i ljudi koji doniraju nas doista slušaju u našim potrebama i hvala im na tome, govori Merima Ferk.

Trenutno u azilu boravi sedamdesetak pasa – Merima Ferk

Ljubitelji pasa mogu na različite načine pomoći azilu, volontirati i donirati, a dio najaktivnijih volontera dolazi svaki dan u azil i odrađuje onaj teži dio posla.

– Pse svaki dan treba očistiti, bez obzira na vremenske prilike, je li to radni dan, subota, nedjelja, praznik. Svakoga od pasa treba i nahraniti, pomaziti, odvesti kod veterinara i slično. Naravno, ljudi se mogu uključiti onoliko koliko žele i koliko mogu zato imamo različite vrste volontiranja. Tako imamo i volontere šetalice.

Svakoga dana zainteresirani se mogu prijaviti i prošetati sa psom pa ga vratiti u azil. A to je također vrlo važno, jer se na taj način pas socijalizira, pa će se lakše snaći u novoj obitelji kada bude udomljen, opisuje Merima Ferk.

Ništa bez ugovora

A kako ide proces udomljavanja? Potrebno je naravno javiti se u azil, a zatim se preporučuje nekoliko susreta sa psom kojega se želi udomiti, kako bi se udomitelj i pas upoznali i navikli jedan na drugoga.

– Nakon toga provjeravamo uvjete u kojima će pas živjeti kod potencijalnog udomitelja. Jako nam je bitno da udomljeni pas ne završi u lošim uvjetima ili na lancu. Jer, oni su i došli u azil iz loših uvjeta tako da ih ne želimo u iste takve uvjete vratiti. Svaki udomitelj s nama potpisuje ugovor o udomljavanju kojim se obvezuje da će pas stalno i uvijek biti veterinarski zbrinut, da će ga hraniti adekvatnom hranom te da ga neće koristiti za lov, borbe ili rasplod. Taj ugovor također obavezuje udomitelje da jave ako se nešto od njihovih bitnih životnih uvjeta promijeni, a kako ne bi naštetili životinji.

No, naravno, udomljavanje nije samo obaveza, već smo mi udomiteljima i podrška. Bez obzira na to što se dogodi, ako se pas razboli ili nešto slično, uvijek smo tu da pomognemo savjetom i financijski, kaže Merima Ferk. Početkom godine azilu je stigla potvrda od Ministarstva poljoprivrede kojom su dobili dozvolu da mogu funkcionirati kao sklonište.

Sklonište i azil

– Sklonište i azil su dva različita pojma. Azil se obično temelji na volontiranju i udrugama, dok bi sklonište trebalo imati financijsku potporu, grada ili općine, te županije u kojima se nalazi. No, kako je naše rješenje stiglo početkom godine, nismo imali dovoljno vremena aplicirati na bilo kakva financijska sredstva i potporu za ovu godinu. Tako da će ova godina biti najteža moguća za nas, jer moramo pratiti sve što se od nas traži i zadovoljiti uvjete, a financijski ćemo još biti isključivo ovisni o donacijama, opisuje Merima Ferk. Od građana koji su odlučili nedjeljno jutro iskoristiti za posjet azilu i volonterskoj šetnji razgovarali smo s Brankom Cipruš i Matejom Modrićem.

Branka Cipruš

Branka Cipruš već četiri-pet godina volontira u azilu kao šetalica, a i jednoga je psa iz azila udomila.

– Uključila sam se jer jako volim životinje. Svaka čast svima koji podržavaju azil, a mislim da bi se i trebalo više napraviti za sve ovo i više im pomoći. Jer drugi gradovi imaju puno bolje uvjete u azilu. I, nemojte kupovati pse, nego ih udomite, kaže Branka Cipruš, koja jednom tjednom dođe prošetati psa, a i češće ako ima manje drugih obaveza. Ona je krenula u šetnju s Rikijem, a Merima Ferk dodaje da će njega sigurno brzo udomiti. Jer, koga Branka prošeta pet puta, taj ubrzo nađe novog vlasnika.

Matej Modrić

Matej Modrić povremeno dolazi prošetati psa iz azila, ovoga puta bio je to Laki, a za azil je saznao preko njihove stranice na Facebooku.

– Uglavnom dolazim vikendom kada imam više vremena, budući da ne živim baš blizu. Gušt je prošetati sa psima i na taj im način pružiti pažnju, kazao nam je Matej Modrić.