Ako volite kombinaciju elektronike i rocka, onda ne smijete propustiti priliku čuti »Prilike«, sjajan debitantski album koprivničkog trija LoM koji u srcu Podravine djeluje od 2020. godine, a početkom ove godine predstavio se svake pažnje vrijednim albumom koji u 11 ponuđenih pjesama nudi agresivnu, plesnu, energičnu i moćnu kombinaciju elektronike i rocka, jakih gitarističkih rifova, potmulog tutnjajućeg basa i vrlo dobrih stihova koje slušatelju čistim i jasnim vokalom prenosi Dragana Pandža, dok Leo Benkek svira gitare, a cijelom pričom rukovodi te uz to svira i bas gitaru Aleksandar Rapaić.

Crossover pristup

LoM su, i glazbeno i poetski, raznovrsni i zanimljivi. Glazbeno su vezani uz crossover pristup glazbi pa je teško tražiti uzore jer u njihovom žestokom electro rock pristupu ima raznih utjecaja (Rage Against Machine, Depeche Mode, Marylin Manson, disco rock…), ali su u konačnici potpuno autohtoni i svoji, odnosno uspjeli su izgraditi svoj poseban izraz i kroz njega dojmljivo i snažno reći što osjećaju.

Toj glazbenoj silini i energiji odgovaraju i stihovi koji su često ispovjednog karaktera te služe ne tek samoanalizi, već i izbacivanju bijesa, ogorčenja i negativne energije, a istodobno su i molba za pomoć u traženju sebe same i smisla života općenito.

Nezadovoljstvo nedostatkom ljubavi, ples i predaja svijetu ritmičnih pokreta te svemir kao čežnja i izlaz, nešto su češći motivi stihova koje uvijek prati snažan ritam u koji LoM ugrađuje sve i svašta.

Tako uvodna pjesma »Utopljen« ima electro uvod i jak udarnički ritam nakon toga te potom i electro folk poigravanje da bismo u odličnoj »Kosa« opet uz sumanuti plemenski ples slušali o patnji zbog nedostatka voljene osobe.

»Svemir« je najrokerskiji trenutak albuma u kojem se ostvaruje ideja ostvarenje sreće, a tu pozitivu nastavlja i naslovna tema albuma »Prilike« zaključkom kako je »rano za baciti sne«, da bismo u temi »LoM« kroz sjajan spoj etno bubnjeva i mračne electro podloge slušali o vrlo lošem ljubavnom odnosu, o kraju veze jer ona shvaća da je on njen lom.

Foto: Promo, LoM su i glazbeno i poetski raznovrsni i zanimljivi

Etnonasljeđe

Koprivnička trojka sjajno koristi etnonasljeđe ovih prostora što potvrđuje najprije brojnim žičanim instrumentima ukrašena »Djevojka« u kojoj slušamo priču o djevojci koja je isplela šal za kaput svog dragog, a nakon folk dijela slijedi žestoki electro disco rock nastavak i završetak u iznimno plesnom disco stilu.

»Srećo« je Balkan electro folk, a jedna od ponajboljih skladbi na albumu svakako je »Lakše dišem« koja započinje uz mračan synth uvod na koji ide ritmični plesni nastavak te potom i rock, s očiglednim okretanjem etnozvukovlju i tradicionalnoj narodnoj poeziji poput stihova: »Sto sam puta zapjevala žuto cvijeće još miriše, dok me ljubiš lakše dišem«. Izvrstan je i završetak albuma.

»Oduzmi sve« sublimacija je teme traženja same sebe (»Gdje da li da nađem opet sebe. Reći ću ti sve, samo me ništa ne pitaj!«) iznesena iznova kroz razarajući electro ritam, a odlična završna »Vatra boja« s rock rifovima koji tjeraju na ples donosi najpozitivnije trenutke albuma – »Sad je opet novi dan (bit će predivan). Nikad više krila slomljena« – poručuju na kraju svog iznimno dojmljivog debitantskog istupa članovi grupe LoM.