Već od samog naslova autobiografija jednog od ponajboljih i najpopularnijih hrvatskih nogometaša, Darija Srne, drukčija je i netipična za sporske autobiografije.

Svakako je na tu netipičnost utjecala i činjenica da je u pisanju ove knjige Srni pomogla rođenjem njegova sugrađanka, književnica Milana Vlaović, ali temeljni razlog posebnosti ove knjige ipak je u njenom autoru, njegovom karakteru i pristupu životu, ali i iznimno zanimljivoj životnoj priči cijele njegove obitelji.

Sve ove posebnosti metkovićanski literarno-nogometni par obradio je na vrlo kvalitetan način podarivši nam knjigu koja nadilazi uobičajenu literaturu ove vrste, djelo koje je toliko zanimljivo da će ga itekako rado čitati i oni kojima je nogomet slabo poznat i koji Srnu možda pamte kao tamo nekog tipa u kockastom dresu koji k’o navijen trči gore-dolje te povremeno diže neke pehare koje je osvojio.

Štoviše, upravo onima koji manje poznaju ili uopće ne poznaju Srnu i njegove sportske uspjehe, ova će knjiga biti izvrsna. Takvom će je procijeniti i oni koji znaju za Srnin nogometni put od Metkovića i Splita prema Donjecku i Kijevu te Sardiniji, odnosno vrlo bogatu karijeru vezanu uz hrvatsku nogometnu reprezentaciju.

I jedni i drugi knjigu će čitati s guštom jer ovo nije, kako se možda moglo očekivati, popis sportskih uspjeha i opis najbitnijih utakmica ovog igrača, već je »Zašto te zovu Srna« odlično ispričana priča o životu i ljubavi, priča nakon koje Darijo Srna u svijesti čitatelja postaje puno više od »nogometnog trudbenika« koji nemilice »šparta« uz desnu liniju nogometnog igrališta i ubacuje lopte koji njegovi suigrači pretvaraju u delirij na tribinama.

Neobičan naslov knjige dolazi iz sada već mnogima poznatog nastupa Darija Srne kao dječaka u devedesetih jako popularnoj dječjoj emisiji »Turbo Limach Show«. Darijo je bio u ekipi osnovne škole iz Metkovića, a popularni TV voditelj Siniša Cmrk u jednom ga je trenutku, ne shvaćajući da je Srna prezime tog dječačića, upitao – Zašto te zovu srna? Zbunjen kamerama i svime što se zbivalo Darijo je odgovorio – »Ne znam.« Eto nam sad knjige koja pojašnjava zašto ga zovu Srna.

Posveta ocu

Jer, ako od ove knjige očekujete detaljne opise njegovih prodora po desnoj strani, fantastičnih izvedbi slobodnih udaraca ili driblanja protivničkih igrača, onda ćete se razočarati.

Primjerice, za jedan od svojih najboljih i najčuvenijih nastupa, utakmicu protiv Njemačke koju je na Europskom prvenstvu održanom u Austriji Hrvatska dobila s 2:1, a Srna zabio gol, on »prati« rečenicom koja glasi – »Na toj sam utakmici zabio gol.« Slično je i s drugim sličnim utakmicama, a u Srninoj ih je karijeri bilo jako puno.

Autor, dakle, ne želi opisivati i govoriti samo o onome što su vidjeli i čega se sjećaju svi koji su pratili hrvatsku reprezentaciju, Hajduk ili Šahtar. Njegov je cilj – a u tome je uz pomoć Milane Vlaović u potpunosti uspio – čitatelju predočiti ono što je znao jako mali broj ljudi, ali što je toliko bitno da, ustvari, predstavlja onog pravog Darija Srnu, čovjeka i ljudinu koji se bavio nogometom.

Već sam početak knjige upućuje – pa pomalo i šokira čitatelja – na to kako ovo neće biti uobičajena knjiga. Naime, od mora velikih utakmica koje je odigrao (osvojen Kup UEFA sa Šahtarom, naslovi prvaka i pobjednika Kupa s tim klubom, velike utakmice za Hrvatsku…), Srna priču počinje opisom pripremne utakmice Hrvatske protiv – San Marina! Slabijeg protivnika gotovo da i nije mogao odabrati.

No, svoju autobiografiju pišući o toj malo bitnoj utakmici odigranoj na Rujevici Srna počinje stoga jer je ona usko vezana uz činjenicu da je nakon nje krenuo iz Rijeke prema Metkoviću i tamo posljednji put živog vidio svog teško bolesnog oca Uzeira, čovjeka prema kojem je uvijek osjećao i osjeća bezgraničnu ljubav pa je stoga i ova knjiga po mnogočemu i posvećena Uzeiru Srni.

Inat iz djetinjstva

Život pak tog čovjeka čista je filmska priča. Kao bebu od godinu dana otac ga spašava pri napadu četnika koji su u bosanskom muslimanskom seocu Gornji Stopići ubili nekoliko ljudi, a Uzeirovu majku i njegovu stariju sestru žive spalili. U tom košmarnom bijegu Uzeirov otac izgubit će u Bosanskom Šamcu bebu koja nekako završava u Sarajevu te potom u sirotištu u Murskoj Soboti.

Nedugo po smještaju u tu ustanovu brigu o njemu preuzima slovenska obitelj Kelenc i Uzeir će do trećeg razreda osnovne škole živjeti s njima kao Mirko Kelenc. Tada ga pronalaze članovi njegove obitelji i vraćaju u Bosnu. Kao mladić Uzeir radi kao pekar i vozač, ali i dobro igra nogomet, točnije jako je dobar vratar. Baš sport dovest će ga u Metković gdje će imati dva braka, a iz drugog s mladom Srpkinjom Milkom bit će rođen najprije Igor, a potom i Darijo.

I da se dalje više ništa nije dogodilo, već bi i to bila fantastična priča. No, ima još…

Darijo ima devet godina kad 1991. godine počinje Domovinski rat. Od dječačića koji je sa starijim bratom stalno jurcao obližnjim nogometnim terenom i bio posvuda omiljen, on odjednom postaje »mali onog Muslimana i Srpkinje«. Kad se obitelj Srna za zračnih uzbuna nastoji povući u sklonište njihove zgrade, mnogi ih tjeraju jer, kažu, tu njima nije mjesto!

Naravno, da sve ovo bitno utječe na djetinjstvo i mladost Darija u kojem se baš tih godina budi strahovit inat, osjećaj koji će ga motivirati cijelog života i koji je iznimno snažno prenesen kroz vrlo grubu psovku koju u sebi često ponavlja kad doživi omalovažavanje ili neopravdu. »Je…at ću im majku« – govori sam sebi Darijo Srna, dodajući kako će to biti na njegov način i kako će svima koji ga podcjenjuju pokazati koliko vrijedi.

Vratit će se on u Metković najboljim autima i bit će poznatiji i uspješniji od svih tih jadnika koji su njega, brata mu Igora koji je bio dijete s posebnim potrebama, oca mu i majku tjerali iz skloništa. I bi tako.

Dječačić kojeg su iz skloništa tjerale Hrvatine, proslavio je Hrvatsku u nogometnom dresu više od bilo koga od njih. Zaradio je milijune dolara igrajući nogomet. Sagradio ocu, majci i polubratu kuće. Da, i vratio se u Metković s automobilima koje najveći dio svih drugih, posebno onih »pravovjernika« iz skloništa, može samo gledati na slikama.

Nogomet kao vezivno tkivo

To su stvari i to su teme o kojima Darijo Srna piše u svojoj autobiografiji. No, oni koji žele upoznati i sportski dio njegova života, ne trebaju brinuti. Sve je tu obrađeno i spomenuto, od prvih trčkaranja po nogometnim terenima do poziva Hajduka, nastupa u HNL-u, odlazaka u Ukrajinu, brojnih utakmica hrvatske reprezentacije, završetka karijere u Cagliariju, poslova sportskog direktora u Shaktaru te prvih dana ukrajinskog rata kad u veljači prošle godine Srna bježi iz Kijeva.

Nogomet je, dakle, vezivno tkivo cijele ove knjige. I bilo bi čudno da nije tako. No, više od nogometa Srni su bitni odnosi s ljudima pa stoga i piše detaljno o svojoj obitelji i velikoj ljubavi prema majci, ocu i bratu Igoru, bračnoj sreći i ljubavi prema supruzi Mireli i njihovoj djeci Kasiji i Karlu, svojim prijateljima i suradnicima bez kojih bi mu život bio siromašniji, suigračima iz reprezentacije koju beskrajno voli…

Uz taj, za sportske autobiografije netipičan pristup Srna je duboko zarezao i u niz promišljanja o životu pri čemu je iskren i otvoren do bola pa priznaje svoje velike i male promašaje i greške, pati zbog nekih poteza koje je učinio, strijepi od ratova koji ga, kamo god otišao, nekako prate i slijede, govori o, za njega dramatičnoj, borbi vezanoj uz odbacivanje optužbi vezanih uz uzimanje dopinga, govori o pogubnosti nacionalizma… Ukratko, Srna ovu knjigu piše baš onako kako je igrao i svoje utakmice – s ogromnim srcem i potpuno bespoštedno.

Zato je i krajnji rezultat pobjednički, baš onakav kakva je bila i njegova karijera nogometaša. Sportskim rječnikom rečeno – majstore, i ovo si odigrao briljantno! »Zašto te zovu Srna« mora i treba biti na onoj polici na kojoj čuvaš svoje najveće trofeje!

Infobox (Okvir):

Pitanje iz »Turbo Limach Showa«

Neobičan naslov knjige dolazi iz sada već mnogima poznatog nastupa Darija Srne kao dječaka u devedesetih jako popularnoj dječjoj emisiji »Turbo Limach Show«. Darijo je bio u ekipi osnovne škole iz Metkovića, a popularni TV voditelj Siniša Cmrk u jednom ga je trenutku, ne shvaćajući da je Srna prezime tog dječačića, upitao – Zašto te zovu srna? Zbunjen kamerama i svime što se zbivalo Darijo je odgovorio – »Ne znam.« Eto nam sad knjige koja pojašnjava zašto ga zovu Srna.