Otkrivanje genetske bolesti

U rodilištima počinje novorođenački probir na spinalnu mišićnu atrofiju. Vadit će se krv iz pete beba

Ljerka Bratonja Martinović

Foto Davor Kovačević

Foto Davor Kovačević

Probir podrazumijeva vađenje kapi krvi iz pete novorođenčeta u prvim danima života pri čemu se sve novorođene bebe testiraju na postojanje određene mutacije gena



ZAGREB – U hrvatskim rodilištima uskoro će započeti novorođenački probir na spinalnu mišićnu atrofiju (SMA), kako bi se ova genetska bolest otkrila u što ranijoj fazi, prije nego se trajno naruši djetetovo zdravlje. Probir podrazumijeva vađenje kapi krvi iz pete novorođenčeta u prvim danima života pri čemu se sve novorođene bebe testiraju na postojanje određene mutacije gena. SMA je teška nasljedna bolest koja vodi do atrofije mišića, a uzrokuje teškoće s disanjem koje mogu završiti zatajenjem pluća, primjenom respiratora, pa i smrću.


– Tehnički je sve spremno, vjerujem da će probir na SMA uskoro krenuti, izjavio je prof. dr. Fran Borovečki, predsjednik Povjerenstva za rijetke bolesti Ministarstva zdravstva, na jučerašnjoj konferenciji za novinare u povodu Međunarodnog dana rijetkih bolesti. Hrvatska već dugo vremena provodi probir za metaboličke bolesti i postignut je veliki napredak jer se danas na uputnicu može analizirati 5.000 gena najčešće povezanih s rijetkim bolestima ili cjelokupni egzom od 20.000 gena, istaknuo je Borovečki te dodao da još uvijek nedostaje probir na mnoge bolesti. U Europskoj uniji, primjerice, danas se standardno radi probir za više desetaka metaboličkih bolesti. Probirom na SMA Hrvatska se priključuje naprednim zemljama EU-a koje na dobar način zbrinjavaju svoje pacijente, ocijenio je Borovečki. Najavio je i skoro donošenje Nacionalnog programa za rijetke bolesti, koji će osim liječenja obuhvatiti i sve aspekte, socijalne i druge koji utječu na kvalitetu života oboljelih.


Registar oboljelih


Rijetke bolesti javljaju se na manje od pet pojedinaca na svakih 10.000 stanovnika. Procjenjuje se da u Europi 20 do 30 milijuna ljudi boluje od neke rijetke bolesti, a gotovo 50 posto njih javlja se u dječjoj dobi. Te su bolesti najčešće teške, kronične, često degenerativne i progresivne, čak 75 posto pogađa djecu, a 30 posto ih umre u dobi do pet godina. Oko 80 posto rijetkih bolesti genetskog su porijekla, a ostatak je posljedica infekcije, alergija ili nekog drugog uzroka. U Hrvatskoj broj oboljelih od rijetkih bolesti nije poznat, jer još uvijek nemamo jedinstveni registar oboljelih.
– Postoji oko 7.000 rijetkih bolesti, a u Hrvatskoj one nažalost nisu dijagnosticirane pod pravom dijagnozom, nego kao slične sustavne bolesti, bolesti lokomotornog sustava i slično. Dobro je što postoji probir i što se već nakon rođenja može uočiti genetski problem i početi liječenje, no velik broj oboljelih je u starijoj ili srednjoj životnoj dobi, kad bi oboljeli trebali biti radno najaktivniji i socijalno aktivni, a dijagnoza im se često prikriva drugim bolestima i ne dobivaju potrebnu pomoć, ocjenjuje Jadranka Brozd, članica Upravnog odbora Hrvatskog saveza za rijetke bolesti.




Najgore je to što rijetke bolesti imaju mali broj terapijskih opcija, a terapija je izuzetno skupa. Ovih je dana završena kampanja za prikupljanje novca za inozemno liječenje male Lave koja boluje od SMA, a takve bi se akcije, veli Brozd, trebale provoditi na dnevnoj bazi da bi se osigurala terapija za sve kojima je takvo liječenje potrebno.


Kvaliteta života


– U Hrvatskoj danas nema liječnika koji bi mogli pratiti liječenje rijetkih bolesti u odrasloj dobi, nema adekvatne psihosocijalne pomoći ni kvalitetne fizioterapije, a ni potrebne palijativne skrbi, upozorava predstavnica Saveza i ističe da bi se oboljelima svakodnevno mogla podići kvaliteta života kad bi se o tome vodilo više računa.


Dopredsjednica Saveza Sara Bajlo poručila je da se novim Nacionalnim planom za rijetke bolesti treba osigurati razvoj dijagnostike, multidisciplinarnog pristupa liječenju u referentnim centrima te izrada registra oboljelih. Savez će se, kazala je, zalagati za omogućavanje dostupnih terapija pacijentima, razvijanje centara stručnosti za pojedine bolesti te veće uključivanje pacijenata u međunarodna medicinska istraživanja, pružanje psihološke podrške obitelji te smanjivanje socijalne isključenosti oboljelih.