Što se u sustavu socijalne skrbi promijenilo u odnosu na četiri godine ranije, kada je na današnji dan stradalo četvero maloljetne djece koje je otac bacio s balkona? Na bolje se, nažalost, nije promijenilo baš ništa, poručuje Martina Vlašić Iljkić, saborska zastupnica SDP-a.

Među gomilom problema, posebno je opasna i zabrinjavajuća činjenica da se na žurni smještaj korisnika i izdvajanje djece – koja su u nesigurnom ili opasnom okruženju – čeka mjesecima, jer stručni radnici nemaju gdje smjestiti dijete ili korisnika, piše Vlašić Iljkić.

Vlašić Iljkić ističe da je mjera intenzivna stručna pomoć i nadzor nad ostvarivanjem skrbi o djetetu u 2021. godine izrečena u 1380 slučajeva, dok je u 2018. godine bila izrečena u 835 slučajeva. Broj odluka suda o privremenom povjeravanju djeteta drugoj osobi, ustanovi socijalne skrbi ili udomiteljskoj obitelji u 2021. godini je bilo 483, a u 2018. – 386 odluka, piše Vlašić Iljkić.

“Povećao se i broj odluka suda o lišenju prava na roditeljsku skrb na 218 u 2021. godini u odnosu na 173 odluke u 2018. Može se reći da je su nekadašnji centri za socijalnu skrb, uslijed i drugih tragičnih slučajeva sa smrtnim ishodima djece, povećali mjere nadzora u rizičnim obiteljima, no istodobno država je potpuno podbacila jer uopće nije osigurala smještajne kapacitete za djecu, mlade, starije osobe, osobe s invaliditetom, djecu s poteškoćama i sve one koji se kao pojedinac ili obitelj zateknu u teškim životnim okolnostima”, piše Vlašić Iljkić.

“Prema službenim podacima, u Hrvatskoj je 2805 djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi, a njih 1920 je smješteno u udomiteljskim obiteljima. To je značajno manje nego 2020. godine kada je 2277 djece je bilo smješteno u udomiteljskim obiteljima”, piše Vlašić Iljkić.

“Prekobrojni smještaj je postao uobičajena praksa i u udomiteljskim obiteljima i u centrima za pružanje usluga, domovima za djecu, čime se krše sva prava djece propisana zakonima i Konvencijom o pravima djeteta. Djeca se prilikom žurnog izdvajanja iz obitelji smještaju po dnevnim boravcima ustanova, zbog nedostatnog kapaciteta i njihova prava i dobrobit su dodatno ugrožena jer osim što su prošli teška i traumatska iskustva zbog nebrige, zanemarivanja i zlostavljanja u obitelji, dodatno su nezaštićena u sustavu – jer za njih nama adekvatnih mjesta i stručnih radnika koji trebaju voditi brigu o njima u ustanovama”, piše Vlašić Iljkić.

Vlašić Iljkić ističe da se ovakvo zanemarivanje u sustavu jedino može nazvati strukturalnim nasiljem nad djecom, koje neposredno provodi Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike – koje treba štititi prava djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Proces transformacije ustanova i deinstitucionalizacija domova potpuno je zastao!, upozorava Vlašić Iljkić.

“Reforma sustava je donijela samo sve dulje liste čekanja u domovima socijalne skrbi i u nekim slučajevima dvostruko skuplji smještaj. Iako je primjena Odluke o poskupljenju prolongirana za 1. srpnja 2023. godine, mnogi su domovi već podigli cijene”, poručuje Vlašić Iljkić.

“Također, prema novom Zakonu o socijalnoj skrbi, vrši se upis zabilježbe na nekretnine korisnika zajamčene minimalne naknade, usluge organiziranog stanovanja i usluge smještaja i na nekretninu koju korisnik koristi za stanovanje zbog čega je HDZ-ova vlada naše sugrađane koji su socijalni slučajevi još više osiromašila, što je sramota!

Socijalna pomoć se više tako ne može zvati, nego lihvarski ugovor ili zajam. Na tu sramotnu činjenicu upozoravamo otkad je Zakon pušten u javnu raspravu i donesen u Saboru, a ja osobno uputila sam zastupničko pitanje i direktno zatražila odgovor premijera, no konkretnog odgovora nije bilo.

Tražimo hitno osiguranje smještajnih kapacitete za sve potrebite korisnike i dosljednu provedbu zakonskih propisa, kao i žurnu izmjenu zakonske odredbe po kojoj država ima pravo na upis zabilježbe na jedinu nekretninu u kojoj živi korisnik zajamčene minimalne naknade”, zaključuje Vlašić Iljkić.