Rasprave i dileme o izboru strune, koje su se vodile prije nekih dvadesetak godina među ribolovcima, ponajviše među spinnerima, nisu bile ni izdaleka toliko velike i iscrpne kao danas. U to se vrijeme naglasak stavljao ponajprije na odnos nosivosti i promjera uz eventualnu nosivost na čvoru dok je boja strune bila uglavnom sporedna tema i to ponajprije zbog ograničene ponude koja se svodila na nekoliko osnovnih boja – prozirnu, bijelu, plavu, zelenu i tada vrlo popularnu multikolor, pojasno obojanu strunu. Naravno, sve su se te rasprave vodile samo oko najlonskog monofila jer drugih struna naprosto nije ni bilo.

A onda se pojavila upredenica koja je svojim svojstvima prkosila svim poznatim zakonima fizike. U principu se sve svodilo na dvostruko, ako ne i više od dvostruko veću nosivosti uz istovremeno dvostruko tanji promjer i gotovo potpunu neistezljivost od svega 1 do 3 posto što je u odnosu na monofile s istezljivošću od 15 – 20 posto bio uistinu revolucionarni odmak.

Naravno, plasiranje upredenice na ribolovno tržište je pomaklo i mnoge druge granice. Trebalo je prilagoditi štapove i role toj novoj struni koja je s lakoćom pilila sve što je do jučer s lakoćom vodilo i provodilo mekane najlonske monofile. Naravno, ti su se pomaci dogodili, neki odmah, neki postepeno i kroz duži period, ali je na kraju kompromis ipak postignut i uz nove materijale i inovativna rješenja kompletna je ribolovna oprema uspješno usklađena.

No iako je upredenica bila revolucionarno rješenje imala je i ozbiljnih mana od kojih mnoge ni danas nisu uspješno otklonjene.

Njena struktura unatoč gustom upletu ima mnoštvo praznog prostora, pogotovo na molekularnoj razini u koji se vrlo uspješno smješta voda ali i minerali, u mrskom ribolovu ponajprije sol koja se ponaša kao mali žileti, oštećujući je i slabeći njenu nosivost. Voda koju upredenica popije, u zimskom ribolovu se može zalediti i to ne samo unutar upredenih niti nego i između namotaja na kalemu što mnogim ribolovcima stvara ozbiljne teškoće.

Upravo se stoga krenulo u oblaganje upredenica ili barem njihovo voštenje što je za posljedicu nažalost imalo povećanje promjera. Naravno, sve obloge, a posebno vosak nisu osobito dugog vijeka pogotovo u varaličarenju kod kojega se kompletan pribor koristi na najdinamičniji način. Naime, usljed konstantnog trenja, obloga, a sa njom najčešće i boja polako se ali konstantno ispire vraćajući upredenicu u njeno prvotno, izvorno stanje.

Naravno suvremena je tehnologija doskočila svim tim problemima tako da su današnje suvremene upredenice svojim karakteristikama daleko iznad očekivanog.