»Krila Oluje«

Znate li što je grupno akrobatsko letenje? HRZ ima posebnu grupu za to, upravo su postali punoljetni

Vanja Mirčeta

Foto: OSRH/NIKOLA MATIĆ

Foto: OSRH/NIKOLA MATIĆ

Darko Belančić, voditelj Akrobatske grupe Hrvatskog vojnog zrakoplovstva koja ove godine obilježava 18. obljetnicu postojanja

Akrobatska grupa Hrvatskog ratnog zrakoplovstva »Krila Oluje« ove godine postaje punoljetna i, kao i pred svakim drugim 18-godišnjakom, i pred njom su novi ciljevi i izazovi koje tek treba realizirati na sveopće oduševljenje stanovnika Republike Hrvatske.


Naime, kao začetak djelovanja akrobatske grupe HRZ-a smatra se akrobatski nastup u formaciji od četiri aviona prigodom otvaranja Europskog prvenstva u jedrenju 23. srpnja 2004. u Zadru.


»Krila Oluje« predstavljena su pod današnjim nazivom hrvatskoj javnosti 5. kolovoza 2005. u Kninu u povodu obilježavanja desete obljetnice vojno-redarstvene operacije Oluja po kojoj je i dobila ime.


Od kraja iste godine grupa leti u sastavu od pet zrakoplova, a prvi let u sastavu od šest aviona grupa je izvela 25. ožujka 2009.


Zadaća »Krila Oluje« je prezentacija vještine, discipline, timskog rada i visokog stupnja obučenosti pripadnika Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i Oružanih snaga Republike Hrvatske u cjelini.


U »Krilima Oluje« lete piloti iz sastava 93. krila, a za razliku od većine svjetskih akrobatskih grupa čiji se piloti isključivo bave uvježbavanjem i nastupima, primarna zadaća pilota »Krila Oluje« je obuka budućih pilota HRZ-a.


Nakon tragične pogibije natporučnika Marka Novkovića pri padu školskog aviona, »Krila Oluje« su gotovo dvije godine letjela u formaciji pet aviona, bez svog šestog desnog vanjskog pratitelja.


Ipak, u svibnju 2022. u vojarni »Pukovnik Mirko Vukušić« u Zemuniku održana je prezentacija programa akrogrupe za 2022. kada su predstavljena i dva nova člana.


Njihov prijam i uvježbavanje omogućili su da se hrvatska akrogrupa vrati letenju u formaciji od šest aviona.


Upravo u tom obliku »Krila Oluje« postala su sinonim za profesionalnost i preciznost izvedbe, osvajajući nagrade i priznanja na prestižnim međunarodnim i domaćim manifestacijama.


Kandidati za akrobatsku grupu odabiru se među iskusnim dugogodišnjim nastavnicima letenja koji uz osnovne uvjete izvrsne tehnike pilotiranja, psihofizičkih predispozicija, sklonosti timskom radu i minimalnog ukupnog naleta od 600 sati pokažu najbolje rezultate u grupnom akrobatskom letenju u sastavu dva aviona.


Odabrani kandidati zatim prolaze zahtjevnu obuku akrobatskog letenja u formacijama od dva do šest aviona, tijekom koje se piloti uvježbavaju u izvođenju specifičnih akrobatskih elemenata na minimalnoj visini iznad terena pri iznimno malim udaljenostima između aviona u formaciji, koje izvode isključivo akrobatske grupe.


Takvi uspjesi, prema riječima vođe grupe satnika Darka Belančića, iznimno su bitni jer osim što direktno osiguravaju kvalitetniju promidžbu poziva, indirektan je pokazatelj i kvalitete obuke koja se provodi unutar 392. eskadrile aviona 93. krila HRZ-a, postrojbe koja u konačnici odrađuje obuku mladih kandidata koji će se prijaviti za poziv vojnog pilota.


Povodom 18-godišnjice postojanja akrobatske grupe porazgovarali smo sa satnikom Belančićem, kako o samim »Krilima Oluje«, tako i o njegovom putu i djelovanju unutar grupe.



Obuka i letenje


Koliko godina ste član akrobatske grupe »Krila Oluje«?


– Moje prvo gostovanje sa skupinom »Krila Oluje« bilo je davne 2009. kada sam letio u ulozi komentatora i navigatora. Godine 2010. službeno sam počeo sudjelovati kao komentator skupine, a moj aktivni angažman nije stao do danas.


S obukom za pilota sam započeo 2015. godine, tada na poziciji vanjskog desnog pratitelja te sam već 2016. godine počeo s nastupima. Nakon dvije sezone u ulozi pratitelja postao sam voditelj akrobatske skupine te sve do danas letim kao vođa tima.


Što su napravili vaši prethodnici za napredak skupine? S kojim problemima su se suočavali? Koji su trenutno najveći problemi u samom napretku i radu skupine?


– Akrobatska skupina se godinama stvarala i razvila u prepoznatljiv brend. »Krila Oluje« ove godine postaju punoljetna i sa svojih 18 godina postojanja još uvijek se mogu smatrati mladim timom obzirom na to da neki od prepoznatljivih europskih timova postoje već više od 65 godina.


Svako razdoblje stvaranja nosilo je izazove s kojima smo se susretali, od stvaranja tima, usklađivanja normi i pravila sa svjetskim standardima, dodavanja šestog aviona 2009. godine, uvođenja novih članova 2015. godine do današnjih organizacijskih izazova s kojima se dosad nismo susretali, preobuke mladih i perspektivnih pilota na novi tip modernih lovačkih aviona.


Današnji izazovi vežu se i uz činjenicu da su piloti akrobatske skupine, za razliku od europskih kolega, primarno nastavnici letenja te je letenje u timu samo jedna od dodatnih zadaća.


Koji su vam daljnji planovi?


– Naredno razdoblje bit će poprilično izazovno s obzirom na to da će se većim dijelom nadovezivati na implementaciju novog borbenog sustava u Hrvatsko ratno zrakoplovstvo. Profesionalni timovi, odnosno oni koji se bave isključivo letenjem u timu, provode rotaciju članova svake dvije do četiri godine.


Za nas je to još uvijek nemoguće jer mi smo mali sustav te ne možemo imati tako čestu rotaciju kadra. S obzirom na to da možemo očekivati da će dio pilota grupe biti preraspoređen na novi tip aviona, potrebno je voditi računa o usklađivanju obuke učenika i novih pilota skupine.



Nedostaju aeromitinzi


Surađivali ste s kolegama iz drugih zemalja, koji i kakav vid suradnje ste ostvarili?


– Tijekom svih ovih godina postojanja imali smo priliku upoznati, ali i surađivati s velikim brojem vrhunskih timova iz cijelog svijeta.


Iznimno nam je drago da smo uspjeli ostvariti izrazito kvalitetan odnos s FrecceTricolori, Red Arrows i Patrouille de France što se i moglo vidjeti njihovim posjetima u proteklih nekoliko godina.


Iako radimo isti posao, veličina samog sustava čini ogromnu razliku. Jako nam je drago vidjeti velike sustave na djelu, vidjeti s kojim izazovima se oni susreću te na koji način pristupaju rješavanju istih kako bi vidjeli što mi od svega toga možemo uvrstiti u naše procedure i na taj način poboljšati sustav.


Što mislite da bi se još moglo napraviti kako biste se bolje promovirali, odnosno samu državu kroz svoje nastupe?


– Republika Hrvatska je zemlja specifičnog oblika, a već s nekoliko manifestacija godišnje pokrivamo veći dio prostora. Od 2020. godine, COVID-19 je nažalost, u potpunosti zaustavio aktivnosti koje su se prije redovito provodile.


Mišljenja sam da bi trebalo potaknuti udruge, odnosno klubove da ponovno započnu s organizacijama aeromitinga kako bi što kvalitetnije približili ovaj specifičan posao javnosti.


S nekoliko civilnih aeromitinga, uz obilježavanje vojnih obljetnica, dane otvorenih vrata, vjerujem da bi postigli kvalitetnu promidžbu.


Koji su vam daljnji koraci? Hoćete li ove godine sudjelovati na CROIMAS-u, odnosno hoće li se uopće ove godine održati prvi hrvatski međunarodni vojni zrakoplovni miting?


– Početkom ožujka započinjemo uobičajenu pripremu za nadolazeću sezonu te očekujemo da ćemo se do početka svibnja uspješno pripremiti za službenu prezentaciju programa i postave. Velika prednost je što za ovu godinu nemamo obuke novih članova što nam ostavlja više vremena za kvalitetnu pripremu.


Program će proći bez većih izmjena s obzirom na to da je prošlogodišnji program dobro koncipiran. Uz atraktivnost i tehnička ograničenja, bitan čimbenik koji elementi će biti u programu, je vrijeme potrebno da se tim ponovno vrati u trening nakon duže pauze.


To je, primjerice, jedan od izazova s kojima se ne susreću profesionalni timovi obzirom da oni nemaju pauze u sezoni. Međutim, kod nas je to uobičajeno jer u srcu sezone nemamo nastupa, imamo obuke s učenicima letačima te nerijetko ne letimo akrobacije po više tjedana za redom.


CROIMAS neće biti organiziran u ovoj sezoni, ali nadam se da bi mogao u nekoj od narednih sezona. Želja mi je sudjelovati u ovoj ulozi na prvom hrvatskom međunarodnom vojnom mitingu.



Rotacija neophodna


Od prošle godine opet letite u formaciji od šest aviona? Planirate li, odnosno imate li i mogućnosti obuke novih pilota za akrobatsku skupinu »Krila Oluje«?


– Kao što sam već i naveo, rotacija unutar »Krila Oluje« će svakako biti neophodna. U ovoj godini očekujemo da će tim ostati bez promjena, ali već krajem sezone morat ćemo krenuti s detaljnim planom obuke novih članova. Nadamo se da ćemo uspjeti stvoriti kvalitetan plan te da ćemo uspjeti zadržati skupinu na sadašnjih šest aviona.


Tko su sadašnji članovi »Krila Oluje«?


– Pilotska postava »Krila Oluje« se nije mijenjala od prošle sezone. Ja sam i dalje voditelj skupine, na poziciji lijevog pratitelja je natporučnik Danijel Rigo, na poziciji desnog pratitelja je satnik Krešimir Oštrić, vođa sinkro para je bojnik Nino Perović, repni pratitelj je bojnik Ivan Anđić, a solo je natporučnik Matija Đurašin.


Kako se postaje član akrobatske skupine? Vjerujemo da to zanima mnoge mlade, koji bi se odlučili za zvanje vojni pilot?


– Piloti akrobatske skupine su ujedno i piloti 392. eskadrile aviona koji su ispunili minimum tehničkih uvjeta za ulazak u skupinu i u obuci su pokazali visoku razinu letačkih sposobnosti u grupnom letenju.


S obzirom na to da smo malen tim i malen sustav izuzetno nam je bitno procijeniti i karakter pilota te njegov odnos prema radu i prema drugim kolegama.


Pilot se razvija svakim letom te da nam je u konačnici lakše poboljšati njegove letačke sposobnosti nego raditi na karakteru pojedinca. Ono što mladi danas trebaju napraviti je prijaviti se za poziv vojnog pilota.


Mislim da je ovo idealna prilika s obzirom na to da je perspektiva izuzetno dobra i mladom pilotu po završetku obuke pruža mnogo kvalitetnih mogućnosti.


Također, činjenica da proces obuke provode izuzetno iskusni i profesionalni nastavnici letenja, doprinosi jednostavnosti odluke.


Dvadesetak minuta programa

Tijekom izvođenja programa avioni lete na međusobnoj udaljenosti manjoj od 2 metra, pri brzinama do 550 km/h, a opterećenje koje piloti podnose tijekom pojedinih elemenata kreće se od -2.5 g do +6.5 g.


Minimalnu donju visina tijekom nastupa određuju organizatori aeromitinga i ona se najčešće kreće od 50-100 metara iznad terena.


Suprotno prilično raširenom laičkom poimanju letenja u akrobatskoj grupi, izuzetna koordinacija u izvođenju akrobacija nije rezultat preciznog očitavanja instrumenata niti pomoći modernih zrakoplovnih sustava.


Piloti se isključivo oslanjaju na vlastitu procjenu položaja i udaljenosti od vodećeg aviona na osnovu kojih moraju upravljati avionom na takav način koji osigurava minimalna odstupanja od zadane pozicije u odnosu na ostale avione.


Program koji izvode »Krila Oluje« traje oko 20 minuta, izvodi se na visini od 50 – 1000 metara te na minimalnoj udaljenosti od publike od oko 230 metara.


Za prezentaciju nastupa gledateljima zadužen je komentator programa. Njegova zadaća je i prelet pričuvnog aviona na mjesto održavanja aeromitinga.


Kao i kod gotovo svih ostalih svjetskih akrobatskih grupa ne postoje pričuvni piloti, obuka za svaku poziciju je specifična i neprekidna te je nemoguće imati obučenog pričuvnog pilota koji bi bio u svakom trenutku sposoban zamijeniti svakog od pilota.


Letovi u Francuskoj, Mađarskoj, Slovačkoj i Sloveniji


Imate li planove svojih gostovanja u inozemstvu?


– Plan međunarodne obrambene suradnje je odobren i potpisan te ove godine nastupamo u svibnju u Francuskoj u Salon de Provance na proslavi sedamdesete obljetnice Patrouille de France, zatim u Mađarskoj u Kecskemetu na HIMAS 2023 krajem kolovoza te početkom rujna u Slovačkoj na Slovak International Air Fest – SIAF.


Također, očekujemo i jednodnevni nastup u Mariboru na AEROS 2023.


Jesu li su neke inozemne skupine najavile posjet Hrvatskoj?


– Trenutno smo u fazi intenzivnog i detaljnog usklađivanja planova s nekoliko naših međunarodnih partnera.


Nadamo se da ćemo nebo obojiti bojama hrvatske trobojnice

Prošle godine su vam ugrađene dimne instalacije? Koliko je to pridonijelo atraktivnosti izvedbe? Čini mi se da je dim bijeli, imate li namjeru u skorašnjoj budućnosti raditi s bojama hrvatske zastave?


– Ugradnja dimne instalacije je vrhunac dugogodišnjeg procesa koji je uspješno završio te podigao atraktivnost programa na jednu drugu razinu.


Bio je to dugogodišnji proces u kojem su sudjelovale sve razine, od zrakoplovnih tehničara koji su svojim trudom, znanjem i zalaganjem pomogli razvijanju sustava pa sve do visokih razina zapovjedništva koje su dale svoj doprinos u procesu nabave i ugradnje.


Razmatrali smo razne opcije puštanja višebojnih dimova, ali za sada koristimo bijeli dim iz tehničkih razloga. Naime, još nije iskušana višebojna opcija na turboprop motorima koje akrobatska skupina koristi.


Nadamo se da ćemo u skorijoj budućnosti razviti i tu sposobnost kako bi hrvatsko nebo obojili u bojama trobojnice.