“U osvit Valentinova odlučili smo pričati o ljubavi na način na koji bi se ljubavi svidio – bez rukavica, sladunjavosti i patetike”, kazao je Bruno Šimleša u uvodu predavanja održanog sinoć u Tower Centru Rijeka.

Cijenjeni hrvatski pisac, kolumnist, predavač i diplomirani sociolog, napunio je dvoranu publikom različitih životnih situacija i godina koja je tijekom čitavog predavanja imala priliku postavljati pitanja i davati komentare stoga iskreno možemo reći da ovo predavanje nije bilo niti dosadno niti monotono nabrajanje činjenica iz knjiga.

A Šimleša bi u ovom slučaju imao što nabrajati jer je autor desetak popularnih knjiga iz područja popularne psihologije i duhovnosti.

Sve su ljubavi jednako važne

Predavanje je otvorio pitanjem što je ljubav kazavši da ljubavi ne treba dijeliti. Svi mi negdje nekoga volimo – od partnera,  djece i roditelja do kućnih ljubimaca i prirode.

“I sve su te ljubavi jednako važne. Svoje ljubavi trebamo gledati kao dugu na način da svaka boja predstavlja jednu vrstu ljubavi i niti jedna boja nije jača niti važnija od drugih boja, odnosno ljubavi”, kaže Šimleša.

Uz prikladnu dozu humora na pravim mjestima, uspoređuje objašnjenje s izjavom koju možemo čuti od ljudi koji nisu u romantičnoj vezi. A to je: “Barem imam prijateljicu koju volim!”

Dodaje Bruno kroz smijeh da, osim što smo tom rečenicom potpuno omalovažili prijatelje, pritom smo smanjili značenje prijateljske ljubavi koja je itekako važna.

“Ne tražite pripravnike nego direktore!”

A mnoge najviše zanima ona romantična ljubav za koju sociolog tvrdi da je uopće ne treba uzdizati iznad ostalih. Objašnjava da kod ove vrste ljubavi postoji najviše razočarenja jer imamo i najveća očekivanja.

Komentirajući ljubavne romantične veze, Šimleša spominje česti slučaj u kojem tražimo partnera kojeg želimo oblikovati prema svojim željama i potrebama ili idealima, naglasivši da je to potpuno krivo.

“Čest je slučaj da se za partnera odabere osoba koja nam se svidjela i za koju zaključujemo da ‘ima potencijala’, što je potpuno krivo i dugoročno neće funkcionirati”, kaže Šimleša spominjući (ono što mi žene ponekad ne želimo prihvatiti) da često upadnemo u zamku onoga da ćemo “nekoga promijeniti”.

Pogrešan je to mindset jer tako u startu počnete romantičnu vezu s osobom koja vam se zapravo ne sviđa nego ste u njoj vidjeli potencijal.

“Takvo razmišljanje je u redu kada tražite pripravnika za posao. Mladi dečko ili djevojka, nema dovoljno iskustva, ali voljni su raditi, a vi ćete im pomoći da se oblikuju na radnom mjestu.

Super temelj za dobrog pripravnika, ali izrazito loš temelj za vezu. Ne tražite pripravnike već direktore, koji su se oblikovali”, komentira Šimleša praćen smijehom i pokojim “tako je!” povikom iz pretežno ženske publike.

Osim o romantičnoj ljubavi, razgovarao je Šimleša s publikom i o ljubavi koju svatko od nas treba osjećati prema sebi. Savjetuje da nabrojimo pet vlastitih vrlina i dvije mane te da se svako jutro nakon buđenja, osjećamo dobro zbog tih pet vrlina, ali polako radimo na ove dvije mane.

Predavanje kroz dijalog i raspravu malo je koga ostavilo loše volje, a mnogu su na izlasku iz dvorane komentirali da neke stvari sada moraju preispitati, drugi su se gorljivo slagali s onime što su čuli, a neki su se tek počeli upoznavati s radom Brune Šimleše pa su odjurili u knjižaru “Hoću knjigu” gdje je autor potpisivao svoje knjige.

U međuvremenu, Bruno Šimleša nam je opširnom razgovoru kazao mnogo toga o ekipi koja nam troši energiju, o tome zašto ste možda u kategoriji “otirača”, što je to “sustav kompatibilnosti u vezi” te koje su najveće tajne ljubavi.

O svemu tome i još puno više, moći ćete pročitati u velikom intervjuu kojeg donosimo u nedjeljnom izdanju Novog lista.