Ljubitelji Jonathana Franzena zaista će moći uživati u njegovom novom raskošnom romanu, 564 stranice velikim »Raskrižjima« kojima je ovaj autor još jednom potvrdio da je veliki majstor minucioznog prikazivanja američkog društva. Njegova nova bogata freska ovaj put oslikava za suvremeno američko društvo iznimno bitno razdoblje s kraja šezdesetih i početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća, doba kad su po mnogočemu postavljani temelji onoga čemu ćemo svjedočiti ne samo u američkim osamdesetim i devedesetim, već i danas. A sve to prenijeto je čitatelju moćnim i zanimljivim obiteljskim romanom.

Vjera kao tema

U središte pažnje Franzen je stavio šesteročlanu obitelj Hildebrandt čiji život pozorno pratim tijekom dvaju najznačajnijih kršćanskih blagdana, Božića i Uskrsa. Knjiga je i podijeljena na dva dijela (Advent i Uskrs) vezana za te blagdane čime je naznačena, a potom radnjom i potvrđena, vjera kao najbitnija tema ovog romana. Otac obitelji Hildebrandt je Russ, 47-godišnji pastor Prve reformirane crkve, jedne manje liberalne crkve u mjestašcu New Prospect, pregrađu Chicaga. Supruga mu je Marion, a zajedno imaju četvero djece – sinove Clema, Perryja i Judsona te kći Becky. Izvana su naizgled savršena obitelj. On je ugledni svećenik, a Marion je kućanica koja uspješno brine o odgoju četvero djece. Najstariji Clem za Božić će se vratiti s prve godine studija, maturantica Becky najpopularnija je i najljepša djevojka u tamnošnjoj srednjoj školi, petnaestogodišnji Perry mali je genijalac koji često zna ići na živce mnogima, ali u njegovu inteligenciju nitko ne sumnja. Tu je i najmlađi, devetogodišnji Judson, ljubimac obitelji. Hildebrandtovi nisu bogati, ali u svom okružju vrlo su ugledni i cijenjeni. Međutim…

Likovi na raskrižju

Kad se malo zagrebe pod površinu, onda stvari izgledaju ovako. Russ je u braku vrlo nesretan i često se pita »kako bi bilo živjeti s osobom sposobnom za radost«. Nezadovoljstvo brakom vodi ga prema lijepoj udovici Frances Cotrell koja nije ravnodušna na njegova nastojanja. Marion u početku ne vidi ništa od toga jer je i dalje fokusirana na odgoj djece pa i ne shvaća da je suprugu postala nezanimljiva. Najstariji sin Clem na prvoj godini studija doživi prvo snažno erotsko i emocionalno iskustvo koje će ga, jer nema s kim o tome popričati, usmjeriti prema nizu pogrešnih odluka. Becky također doživljava prvu veliku ljubav, ali i veliku promjenu vezanu za vjeru koja joj je do tog trenutka bila smiješna i glupa.

Perry, bahato uvjeren u snagu svoga uma, previše eksperimentira s drogama, a jedini normalan lik u toj obitelji je mali Judson, koji je još »nezaražen« svime što tadašnje američko društvo nudi. Sudbine svih ovih likova isprepliću se međusobno, kao i s nizom drugih likova, te zajedno tvore jednu veliku i razgranatu priču koju nam Franzen pripovijeda na njegov već poznati način, a to znači uspješnim i dubokim poniranjem u psihu i emocije svakog od opisanih glavnih likova.

Franzen to čini na taj način da je svako poglavlje posvećeno jednom liku i u tom poglavlju pratimo dijelove sadašnjosti ili prošlosti toga lika pri čemu su detaljno obrađeni svi članovi obitelji, osim Judsona. I svaki je od njih na – a tako se roman i zove – raskrižju. Istina, naziv je vezan i za skupinu mladih vjernika koja djeluje u toj crkvi pod nazivom Crossroads, što je svakako i aluzija na čuvenu pjesmu američkog blues gitarista Roberta Johnsona, pjesmu u kojoj mladi gitarist prodaje dušu đavlu kako bi zauzvrat stekao vrhunsku vještinu sviranja gitare.

Moćna priča

Na takvom su raskršću i pred takvom su odlukom i Hildebrandtovi – Russ zna da ostvarenjem veze s Frances ne ugrožava samo svoj brak, već i postulate vjere koju zastupa i provodi. Marion je svjesna da narušenu vezu sa suprugom možda može obnoviti samo ako mu prizna prešućene mračne tajne vlastite prošlosti. Clem pati zbog prikrivene ljubavi prema sestri, ali i shvaćanja da je njegov otac »odvratan moralni prevarant«. Becky od sklonosti kontrakulturi ide u smjeru religioznog čistunstva i potpune vjere u Boga, a Perry gubi bitku s opijatima i postaje na jedan način temelj rasapa te obitelji. Sve dvojbe koje opsjedaju svakog od njih sjajno su opisane i predočene čitatelju donoseći mu izuzetno dobar prikaz života te američke obitelji.

Naravno, kroz njihove se priče obrađuju i brojne druge teme aktualne početkom sedamdesetih u Americi – rat u Vijetnamu i sve žešće antiratno raspoloženje te pacifistički pokret, imperijalna vanjska politika SAD-a, rasni problemi, socijalne razlike, iskorištavanje prirode, nepravde prema Indijancima, dvoličnost vjerskog života… Sve to složeno je u ovu obimnu i moćnu priču koja odlično svjedoči o Americi kakva je bila sedamdesetih godina prošlog stoljeća, ali i o nesavršenosti ljudskih karaktera, ljepotama i mukama obiteljskog života, patnjama i bolima koje se smjenjuju sa srećom i zanosom.

Sve to Franzen nam je prenio svojim već znanim stilom briljantnog pripovjedača (odličan prijevod uradio je Igor Buljan) čiji je stil bogat, rečenice duge i višeslojne, pripovijedanje fokusirano na detalje koji se pomno slažu u literarni mozaik začudne ljepote i snage. Nedvojbeno, Franzen i svojim novim romanom skida maske s naizgled savršenih života američkih obitelji i isto takvog američkog društva pa je stoga njegova nova obiteljska saga još jedan veliki balzakovski doprinos oslikavanju američkog društva.

O autoru

Jonathan Franzen rođen je 1959. u Western Springsu, Illinois, a odrastao je u Webster Grovesu, predgrađu St. Louisa, Missouri. Bio je marljiv, uzoran i poslušan, u potpunosti posvećen učenju. Posebno su ga zanimali jezici pa je upisao germanistiku koju je u roku diplomirao na Swarthmore Collegeu 1981., a potom je kao Fulbrightov stipendist proveo godinu dana na Frei Universität u Berlinu. Zaljubljenik je u njemački jezik s kojega povremeno prevodi. Dok se posve nije posvetio onome što radi najbolje, kratko je radio i u seizmološkom laboratoriju na Harvardskom sveučilištu. Brzo se riješio akademskog jarma i preselio u New York kako bi postao novinar i pisac. Prvi roman »Twenty-Seventh City« napisao je 1988. Iako ga je kritika pohvalila, brzo je zaboravljen. Slična sudbina zadesila je i »Strong Motion« iz 1992. »Korekcije«, objavljene 2001. godine, izazvale su buru oduševljenja, Franzena su proglašavali modernim Tolstojem, a samu knjigu prvim velikim romanom novog milenija. Franzen je za »Korekcije« dobio i pregršt nagrada, među ostalim i National Book Award. Bio je nominiran i za Pulitzera za fikciju. Izlazak romana »Sloboda«, priče o obitelji Berglund, bio je kulturni i izdavački događaj ljeta 2010. Pet godina kasnije objavljuje roman »Purity« (Čistoća), a 2021. godine objavljen je i roman »Raskrižja«.