S vremena na vrijeme elektronskom poštom pristiže mi pismo iz Njemačke. Pošiljatelj je Marijan Grbčić, Crikveničanin iz Hannovera. Prije više od 50 godina sunčani Jadran zamijenio je hladnim sjeverom i – zauvijek tamo ostao. Povremeno mi šalje zanimljive priče, uvijek o ribama i ribarstvu. Zna što me zanima! Posebno me informira o bakalaru, našoj »domaćoj ribi« koja obitava gore na sjeveru, a već je dulje svrstan među ugrožene vrste. I nedavno se javio s istom temom, ali ohrabrujućom. Piše da je ribarima u Sjevernom moru povećana kvota za lov bakalara. Odlučili su tako resorni ministri zemalja članica EU. Prema toj informaciji, njemačkim ribarima kvota je povećana za 60 posto, pa ove godine smiju uloviti skoro 2.000 tona. Nije baš neka prevelika količina, ali je 60 posto više.

Teško je procjenjivati hoće li takva odluka imati utjecaja na naše tržište? Prije neće, nego što hoće. Naši uvoznici prvenstveno su usmjereni prema Norveškoj, čiji su ribari prvi u svijetu po ulovu bakalara. Njemačka je velika, pitanje je podmiruje li im ulov potrebe. Njemački mediji navode još neke kvote što su ih dobili njihovi ribari. Povećane su još neke vrste, ali im je smanjen ulov haringe, važne ribe na njihovu tržištu, nadasve u riboprerađivačkoj industriji.

Ograničenja ulova

Europski ministri, to se podrazumijeva, nisu raspravljali samo o bakalaru i njegovu ulovu u Sjevernom moru. Na dvodnevnom zasjedanju generalno su raspravljali o ribolovnim mogućnostima za 2023. godinu u vodama EU-a i izvan njih. Dogovor je obuhvatio Atlantski ocean, te Sjeverno, Sredozemno i Crno more, odnosno oko 200 komercijalnih vrsta koje se u njima love. Zamršeno je to dogovaranje u kojemu treba uskladiti mnoge interese, pa ga potom potvrđuje Vijeće EU-a. Također, u bilateralnim pregovorima dogovor treba usuglasiti s Velikom Britanijom i Norveškom, što još nije okončano. Zato, dogovoren je privremeni režim ribolova za prva tri mjeseca.

Teško je povjerovati da je većina europskih ribara zadovoljna ministarskim dogovorom, budući da su predviđena ograničenja ulova. U službenoj informaciji sa sastanka ministara navodi se da je »dogovor rezultat dva duga dana intenzivnih pregovora i dobre volje svih država članica. To je najbolji mogući ishod kojim ćemo osigurati kontinuitet za naše ribarske flote bez ugrožavanja naših obveza u pogledu održivosti. Dokazali smo da je Vijeće odlučno u namjeri da očuva riblje stokove i obnovi ih na održive razine te istodobno zaštiti budućnost zajednica koje ovise o ribolovu.«

Ne može im se zamjeriti, obrazloženje je prihvatljivo. Uostalom, konstantno i sa svih strana dolaze apeli za zaštitu mora i života u njemu, svi akteri u ribarskom poslovanju ističu potrebu racionalnog gospodarenja morskim bogatstvima, da bi i buduće generacije mogle loviti i – živjeti od ribarstva. Ministri su odlučili, ali ne po vlastitu nahođenju, nego u skladu sa znanstvenim savjetima.

Kvote za Jadran

Puno je toga odlučeno i detaljno raščlanjeno, po vrstama i dijelovima morskog akvatorija. Previše da bismo u novinskom tekstu ulazili u detalje. Uostalom, neke od vrsta koje štiti EU nisu stanovnici Jadranskog mora, ili u nas nemaju komercijalno značenje. Globalno, za članice EU-a ribarski su najznačajniji Atlantski ocean i Sjeverno more. Ipak, posebna pažnja usmjerena je na Sredozemno more, jer taj je prostor nadasve osjetljiv, pa i ugrožen. Za njega se navodi da je na ministarskom skupu postignut dogovor o »smanjenju ribolovnog napora za koćare u zapadnom Sredozemlju za sedam posto radi zaštite pridnenih stokova, u skladu s pravnom obvezom EU-a da do 2025. godine ostvari najviši održivi prinos za te stokove.« Nadalje, dogovoreno je »da će nastaviti upotrebljavati mehanizam nadoknade, što je prvi put uspostavljen za 2022. i dodijeliti 3,5 posto dodatnih dana koćarima koje ispune posebne uvjete, kao poticaj za povećanje zaštite stoka, npr. putem selektivnosti ili zabrane ribolova.«

U poglavlju za Sredozemno i Crno more, jasno, tretira se i naš Jadran. Definirane su ribolove mogućnosti za inćun i srdelu, odnosno oslić, škamp, list, dubinsku kozicu i trlju blataricu. Ulovne kvote podijeljene su uglavnom između Hrvatske i Italije. Za malu plavu ribu – inćun i srdelu, našim je ribarima dodijeljena kvota od 51.735, a Talijanima 32.941 tona. Jasno, i Slovenija ima ribare, pa je njima definirana kvota na razini ulova iz 2014, godine, odnosno maksimalno 300 tona. U lovu male pelagične ribe iz Hrvatske smije sudjelovati 249 plovila, iz Italije 684, te četiri slovenska broda.

Koćarski ulovi znatno su manji, znaju to svi koji prate ribarstvo, zato količine ulova nisu definirane, već samo ribolovni napor. On je podijeljen na plovila dužine do 12 metara, između 12 i 24, te veća od 24 metra. Ukupno za Hrvatsku 495 plovila, Italija 1.363, a Slovenija – 11. Dodatno se navodi da Slovenija ne smije prekoračiti ograničenje napora od 3.000 ribolovnih dana godišnje. Dalje, na osnovu europskih propisa slijede nacionalni. I ribari ih moraju znati i – poštovati. Kao što mi je svojedobno rekao jedan od njih, više se moraju baviti papirima nego ribolovom.

Zaštita jegulje

Posebnu pažnju EU je usmjerio zaštiti jegulje. Posljednjih godina s raznih strana dolaze apeli za njenu zaštitu i ograničenje ulova, proglašavaju je ugroženom vrstom. Na ministarskom sastanku dogovoren je »sveobuhvatni paket zaštite jegulje i doprinos obnovi njena stoka u europskim vodama.« Ministri su »dogovorili da će zabranu rekreacijskog ribolova i sve aktivnosti komercijalnog ribolova jegulje u morskim i susjednim bočatim vodama u sjeveroistočnom Atlantiku (uključujući Baltičko more) i Sredozemnome moru (isključujući Crno more) produljiti na šest mjeseci, uz primjenu diferenciranog pristupa kako bi se uzela u obzir različita razdoblja migracije u različitim morskim bazenima.« Također, zaključeno je da države članice prilagode razdoblje zabrane ribolova specifičnim prilikama na pojedinim područjima. Stanje s jeguljom i u nas je alarmantno, o čemu govore informacije što ih odašilju ribari s Neretve.