Nakon nedavnog prikazivanja dokumentarca »Dječak iz Auschwitza« na HRT-u o Opatijcu Olegu Mandiću koji je u ranoj dobi završio u aušvickom logoru, drugi dokumentarni film, »Godine kobnih iskustava obitelji Mandić s fašizmom i nacizmom« koji također govori o Mandiću i njegovoj obitelji tijekom aušvickog užasa prikazan je u Centru »Gervais« u Opatiji u povodu obilježavanja Međunarodnog dana sjećanja na holokaust i sprječavanje zločina protiv čovječnosti.

Mandić je tom prigodom još jednom svojom životnom pričom skrenuo pažnju na trenutak povijesnog zločina nad čovječnosti, no govorio i o važnosti zatomljivanja mržnje koju je ocijenio negativnom emocijom koja ne donosi ništa dobro.

Priča o užasu logora

Započevši pričom o obitelji Mandić i njezinoj sudbini tijekom fašističke i nacističke vladavine, dokumentarni film »Godine kobnih iskustava obitelji Mandić s fašizmom i nacizmom« kroz vizuru Olega Mandića koji je, uz ženskog naratora u manjim dijelovima, većinski narator, donosi priču o užasu logora u Auschwitzu i strahotama koje su zarobljeni proživljavali.

Kako smo saznali iz Mandićeve priče i u filmu i uživo, već u ranoj dobi od jedanaest godina morao se suočiti s nezamislivim strahotama Auschwitza u kojem je završio s bakom i s majkom, a pet je mjeseci proveo i na odjelu zloglasnog Mengelea.

Suočivši se s teškom situacijom i lošim tretmanom u tome logoru, izgladnjivanjem i općenito neljudskim uvjetima, kao i brutalnim nasiljem i ubojstvima, Mandić je oslobađanje logora dočekao kao posljednji logoraš, a preživjele su i njegova majka i baka.

Kako smo mogli saznati iz vrlo emotivnog govora iz kojih naviru bolna sjećanja na teške dane, boravak u tome logoru obilježio ga je psihički, no i fizički, jer je trajni marker i podsjetnik na boravak u tome logoru u vidu broja kojim je bio označen još uvijek na njegovoj lijevoj ruci.

Zločin nad čovjekom

S obzirom na velik broj okupljenih srednjoškolaca, no i osnovnoškolaca, Mandić je svojim životnim boravkom u Auschwitzu i iskustvom svjedočenja nezamislivim užasima koji su, osim u njegovoj, zapečaćeni u kolektivnoj traumatskoj memoriji, još jednom skrenuo pažnju na nužnost osvješćivanja tog negativnog civilizacijskog povijesnog trenutka, odnosno zločina nad čovjekom.

Kako je istaknuo, iako je prošao ono negativno što je odredilo njegov život, mržnja mu ipak, ističe, nije odredila život, jer je već u dobi od osamnaest i devetnaest godina shvatio da je to negativna emocija koja mu ne donosi ništa dobro, pa u njoj, bez obzira na sve užase, nije pronalazio zadovoljstvo.

– Ovaj datum za mene znači ponovno rođenje, jer imam dva rođendana, prvi kad sam zapravo rođen i drugi kad sam izašao na slobodu, što je bio početak novog života, nakon »intermezza«.

Za moje negativno iskustvo vežu me još uvijek brojna sjećanja koja su bila oživljena svakim povratkom u Auschwitz, jer samo pogledom na bodljikavu žicu čuo sam i sve one krikove.

Ipak, to me iskustvo oblikovalo, no i omogućilo mi je da imam lijep nastavak života, punih osamdeset godina.

To sam uspio tako što sam zatomio mržnju kao negativnu emociju koja ne donosi ništa dobro i tako što sam sve kasnije loše u životu konfrontirao s aušvickim iskustvom, pa je u usporedbi s time sve ostalo bilo beznačajno, pojašnjava Mandić.

Predstavljanje knjige

Sljedećeg će se tjedna u Rijeci, 3. veljače, u 18 sati u HKD-u na Sušaku, i u Opatiji, 2. veljače, u 18 sati u Vili Antonio, održati tribina »Razotkrivanje« u sklopu koje će biti predstavljena i monografija »Život obilježen Auschwitzom« autora Olega Mandića o kojoj će govoriti autor, urednik Neven Šantić te Seid Serdarević.

Knjiga koju će potpisivati sam autor moći će se kupiti uz popust, a ulaz je besplatan.