Još samo prije samo dvije godine bio je politici nepoznata osoba. Ugledni pulski gimnazijski profesor i ravnatelj, aktivan sudionik gradskih znanstvenih i kulturnih procesa kao i osoba širokog socijalnog konteksta da, ali Filipa Zoričića, aktualnog gradonačelnika Pule, politička scena nije poznavala. Danas on sigurno putuje prema polovici svog prvog političkog zaduženja. Iako je u prvoj godini mandata djelovalo kako mu je stranačka konkurencija, pa i ona koja mu se najprije predstavljala kooperativnom, uspjela uništiti unutarnji balans i dovesti ga na sam rub odustajanja od politike, kako je i sam znao isticati, takvoj su ga odluci najčešće znali tjerati medijsko-politički napadi na obitelj, suprugu i dvoje djece, ali, ipak, ostao je na nogama. Da bi se kasnije pokazalo ne da su se njegovi novi vidici u Puli ugasili, poprilično je razvidno kako su postali i više nego zanimljivi i u sveukupnosti hrvatske politike. Konkretno, u njegovom su slučaju misli i djela Vlade Gotovca daleko više od “samo” teme doktorata kao i knjige koju je o tom iznimnom hrvatskom političaru napisao te lani objavio.

“Gradonačelnika prijatelja” ovih je dana nemoguće uhvatiti. Na turneji ste pulskim mjesnim odborima. Mnogi kažu – kako mu se da?! U sredini mandata poslijepodneva provoditi u neposrednom okruženju građana, u osluškivanju problema MO-a na što se malo tko od izvršne vlasti osvrće. Takve su turneje naime rezervirane za predizborno vrijeme. Kako se, zbog čega se vama – da?

– Obećao sam ljudima otvorenost, dostupnost, slušanje i odakle mi pravo ne držati se toga. Takav sam bio prije, tako mislim i do kraja svoje dužnosti. Naporno je, ali s druge strane ja to volim. Volim biti s ljudima i otvoreno komunicirati. Rješavati probleme, ako mogu odmah ili objasniti zašto stvari nisu možda onakve kakve se na prvi pogled čine. Moja obitelj trpi, ali mi daje podršku jer znaju da ja ne znam i ne želim drugačije. Kontakt s ljudima je dragocjen. To je uzemljenje da ne odlijepite od realnosti i stvarnih potreba građana.

Bez konstruktivnosti

Klasičnom metodologijom djelovanja hrvatskih političkih stranaka, bilo s koje strane spektra dolazile, krajnjim destruktivizmom pokušalo vas se izbaciti iz gradonačelničke pozicije. Osjećate li se i dalje na neki način “uljezom” na toj poprilično plošnoj, da ne upotrijebimo neki teži izraz, političkoj pozornici?

– Teško me smijeniti kad se boje izbora “kao vrag tamjana”. Imate ove koji su prvi put bez vlasti pa ne znaju kud udaraju i ove druge koji su protiv svega bez ikakve konstruktivnosti. Na mojim suradnicima i meni je dati najbolje od sebe, ispravljati krive Drine koje smo naslijedili, priznavati i korigirati vlastite greške i nadati se da građani više nikad neće pristati na niži standard. To je moj put i vjerujem da nisam usamljen u Hrvatskoj, a podršku osjećam svaki dan.

Vrhunac napada na vas bio je referendum o izgradnji hotela na Valkanama. Uz sve pozitivno i plemenito što je proklamirala građanska akcije, bio je to i svojevrsni igrokaz u kojem vam se trebalo pokazati koga Pula voli. Ispalo je suprotno. Je li rezultat referenduma bio prekretnica koja vas je do kraja uvjerila kako idete dobrim političkim putem

– Tužno je što su pojedinci zloupotrijebili emocije i strah dijela građana s ciljem da nabildaju stranački rejting, a dogodio im se apsolutni potop. Potrošili su vrijeme, novac, zatrovali atmosferu u gradu i na koncu nanijeli štetu referendumu kao jednom od najvažnijih instrumenata suvremene demokracije. Ljudi koje srećem u obilascima, o kojima ste me pitali na početku, promjena koja se dogodila u upravljanju gradom, to mi je dokaz da idemo dobrim putem. Imate pravo, u ovom slučaju su im Puležani pokazali da se ne daju varati, ali ako želimo raditi dobre stvari za Pulu morat ćemo donositi i one odluke koje nisu popularne, ali spreman sam i na to.

Ono što je i pomalo opasno, a sličan proces možemo pratiti i na nacionalnoj političkoj sceni, nestaje vam oporbe. Možemo!, IDS, SDP – kao da su se umorili i čekaju proljeće 2025. godine i nove izbore. Vama pak prepuštaju teške zadatke, infrastrukturu i socijalu, tjeraju vas na rekonstrukcije gradske vlade, čekaju vaše greške kojima će vas “tući” na idućim izborima?

– Imam dva cilja: pošteno i do kraja davati sve od sebe kako bi moj grad išao naprijed i ne dopustiti da se ovakav IDS ikad vrati na vlast. Najveći problem je što ih poraz nije otrijeznio. Neki dan sam izjavio da je IDS zaslužan što sam postao gradonačelnik. Ili su interesi pojedinaca preveliki ili nisu svjesni da ako se dramatično ne promijene građani će ih trajno izbrisati. Ja se ne bojim ispravljati u hodu kad god sam siguran da odluka koju smo donijeli ili kadrovsko rješenje nisu najbolji.

Smijenili ste pročelnika Upravnog odjela za komunalni sustav i upravljanje imovinom Damira Prhata, bivšeg IDS-ovca, i to samo šest mjeseci od postavljanja na tu funkciju. Do odluke je došlo nakon što su ustanovljeni propusti prilikom pripreme prodaje gradskog zemljišta na Valsalinama. Nije li sporost u provođenju preko potrebnih promjena zapravo uzrokovana katastrofalnim manjkom kvalitetnog kadra. Ili da se slikovito izrazimo – bi li provedba željenih promjena išla brže da ima više Anja Ademi, Ivana Sokolov, lgora Jovina,…?

Foto S. Drechsler

– Ne bih htio da se stvori krivi dojam, Ima dragih i kvalitetnih ljudi u gradskoj upravi koji su tu bili prije mene i osatati će kad ja odem. Njihovo znanje i iskustvo je dragocjeno za funkcioniranje grada, ali za provesti promjene trebate i svoj tim koji će vas pratiti. Dva su problema: prvi što gradonačelnik u grad dolazi sam sa zamjenicima, umjesto s užim timom, odnosno poglavarstvom kako je to nekad bilo. Druga razina problema je što novi, visoko motivirani, kvalitetni ljudi iz različitih razloga ne žele doći raditi u gradsku upravu. Nekad je to bilo pitanje časti, danas se na ljude kao ove koje ste nabrojili nabacuje blatom i nema objektivnih razloga zašto bi to htjeli u svom životu. Biram između onog što mi je dostupno, a ako se pokaže da neka odluka nije dobra, korigiramo je u hodu i nastavljamo. E, pa ako ustrajemo, ako privučemo još nekoliko kvalitetnih ljudi, napravit ćemo nešto na što ćemo biti ponosni. Vjerujem da se ta borba isplati i ne bih bio miran da ne pokušam.

Nama izvan sustava djeluje da “hrvatski politički uhljebarij” vrvi bezbrojnim kadrovima. Čini se ipak da se u njegovom slučaju odnos kvantitete i kvalitete dramatično razilazi. Nije li i političkoj sceni potreban – uvoz radne snage?

– Dovesti mladog inženjera u gradsku upravu je kao pronaci liječnika da radi na Lastovu. Pojednostavit ću. Želimo realizirati milijunske građevinske projekte, digitalizirati javnu upravu, provesti Smart City strategiju i zelenu tranziciju, a ne možemo adekvatno platit Inženjere, IT-evce, financijske stručnjake. Ostaje nam uzdati se u mali broj entuzijasta i vanjske eksperte, ali to nije uvijek dovoljno.

Poštovanje drugačijih

Polažete vijence na antifašističke spomenike, srdačno primate predstavnike dragovoljačkih udruga, ne smetaju vam ni lijeva, ni desna politička uvjerenja, redovni ste na misama i sportskim borilištima. Neobično za domaću, uvijek isključivu i zakrvljenu političku, medijsku pa tako i društvenu stvarnost?

– Isključiv sam jedino prema ekstremima, sve ostalo je dio našeg društva, pokazuje bogatstvo Pule, Istre i naše države i to je nešto na čemu trebamo inzistirati. Nikad nisam krio vlastita uvjerenja, a polazna točka mi je poštovanje drugačijih. Kupio sam godišnje pretplate za tri naša sportska kluba, uživam u izložbama, koncertima, događanjima. Volim živjeti Pulu punim plućima.

Nije li vrijeme, kao što je to istaknuo i dr. Nevio Šetić, vaš profesor iz studentskih dana, da se iz “nezavisne” pozicije prometnete u osobu koja će hrvatskoj političkoj stvarnosti vratiti – liberalni centar. Istina, u jednoj velikoj mjeri danas njime vlada HDZ. Ne bi li pojava jedne takve stranke napravila veliku pomutnju u centru?

– Moj puni fokus je na Puli. Mi smo mala grupa ljudi, s puno dobre volje i malo sati u danu za ono što bismo htjeli napraviti. Naravno da bih htio da liberalni centar ponovo postane važan u našoj zemlji. Bilo bi to dobro za društvo i ima prostora za opciju kakvu spominjete. Hrvatskoj bi danas dobro došao Vlado Gotovac i siguran sam da bi u ovom vremenu bio masovno podržan od birača. Hoćemo li mi koji vjerujemo toj ideji pronaći vremena, mudrosti i hrabrosti za jedan takav iskorak pokazat će vrijeme.

Koliko je opasno po demokratske procese ovo što danas pratimo: lijeva je opcija totalno razmrvljena, raspadom SDP-a to je postalo još očitije. S druge strane, unatoč trudu Mosta, i DP je doživio sudbinu SDP-a tako da ni tu masovnosti i snage nema. HDZ pokriva i lijevi i desni centar, spaja Pelješac, do kraja integrira Hrvatsku u političkom i monetarnom smislu u EU-u, ne vodi li to nekom obliku svevlašća i gubitku osjećaja za stvarnost?

– Kad nemate ozbiljnu konkurenciju postoji mogućnost da se opustite ili da se dogode razne devijacije. Ako igdje, onda smo to mogli vidjeti u Istri. Mislim da su snažni SDP ili stabilna lijeva opcija i snažni liberali potrebni Hrvatskoj demokraciji. Danas zaista imate dojam da ne postoji u parlamentarnoj opoziciji nitko tko bi mogao konkurirati Andreju Plenkoviću i HDZ-u, pa oni sami ne vjeruju da ga mogu pobijediti, a ako bi ga i pobijedili, znaju da bi se međusobno pobili dan nakon. To sve dovodi do pada zainteresiranosti za politiku i rast destruktivnih opcija koje na koncu nikad ni ne žele doći na vlast jer vlast nosi odgovornost i probleme.

Još jedan mandat na mjestu gradonačelnika Pule ili odlazak prema – Saboru?

– Građani će odlučiti. Možda i natrag u gimnaziju što iz ove perspektive izgleda jako privlačno. Pokušavam u Puli napraviti promjenu. Fasade, parkinzi, starački domovi, upravljanje imovinom… Ako tu pokažemo da imamo što ponuditi onda mogu razmišljati o nečemu drugom.

Sjajni turistički rezultati

Iako se to ne može reći za gospodarstvo u cjelini, Pula je lani zabilježila sjajne turističke rezultate?

Foto S. Drechsler

– Točno, 40 posto više noćenja u sezoni, 15 posto u vrijeme Adventa. Rezultat je to rada svih ljudi u turizmu i naše otvorenosti prema programima koji obogaćuju grad. Siguran sam da će dogodine to biti još bolje, da ne govorim o vremenu kad nam s hotelima koji će imati četiri ili pet zvjezdica dođu i još kvalitetniji, cjelogodišnji gosti.

Najveći potencijali Pule su predivan, dragocjen prostor i ljudi

Koliko šengenska i monetarna integracija koriste Puli? I ne samo u turističkom smislu, uvijek ističete planove rekonstrukcije nekadašnjih vojnih područja koja bi se prilagodila dolasku i radu stručnjaka iz, nazovimo ih tako, modernih tehnologija?

– Mi smo civilizacijski, a sada i po granicama i novcu dio Zapadne Europe. Pula je u raskoraku između vremena kada je bila vojni i industrijski grad i ovog u kojem nije do kraja postala protagonistom suvremenog turizma. Najveći potencijali ovog grada koji ulaskom u EU ponovo postaju bitni su predivan, dragocjen prostor i ljudi. Ne utvaram sebi da ćemo kroz četiri godine napraviti potpunu renesansu, ali možemo utabati temelje da se kroz kreativne industrije, IT i održivi turizam Pula ima priliku pozicionirati na široj europskoj mapi i ostati mjesto ugodnog i sigurnog života. EU fondovi i kapitalna ulaganja s nacionalne razine u rivu, kanalizaciju i prometnice su nam nadomak ruke. Ne žalimo vremena ni kilometara da ih iskoristimo.

Bi li to značilo i konačnu modernizaciju, svojevrsnu “reindustrijalizaciju” Pule, odmak od dominantne slike zaposlenosti unutar birokratsko-proračunskih struktura i stvaranju uvjeta za istinsku novu, moderniju, otvoreniju Pulu?

– Više puta zadnjih mjeseci sam rekao. Promijenili smo lošu vlast, a sad je vrijeme da promijenimo i neke loše navike. Najčešće ćete čuti za Pulu kako je grad neiskorištenih prilika. Hoćemo li iskoristiti ovu priliku generacije, koja je sada tu ovisi samo o nama.