Iz zagrebačkog HNK-a stigao je poziv – u subotu 21. siječnja u 12 sati u foajeu Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu održat će se prigodno sjećanje na rad velikog hrvatskog redatelja i pedagoga Koste Spaića koji je tijekom desetljeća postavio na scenu neke antologijske dramske i operne predstave te odgojio generacije mladih kazališnih umjetnika. Njegov rad, ne samo kao redatelja, nego i kao intendanta naše najveće nacionalne kazališne kuće, umnogome je utjecao na kazališno djelovanje te institucije. U ovom prigodnom obilježavanju stote godišnjice Spaićeva rođenja sudjelovat će intendantica Iva Hraste Sočo, akademik Boris Senker, Sanja Ivić, dramaturginja HNK-a u Zagrebu, redatelj Krešimir Dolenčić, glumci Neva Rošić, Branka Cvitković, Dušan Gojić, Siniša Popović i mnogi drugi koji su radili s Kostom Spaićem.

Kosta Spaić rođen je u Zagrebu 21. siječnja 1923. godine. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu i Muzičkoj akademiji, smjer violina, u Zagrebu. Kazalištem se počeo baviti u dramskoj družini Francuskog instituta te u Družini mladih. Od 1943. bio je violinist na Radio Zagrebu, a 1948. postao asistent režije u Dramskom studiju HNK-a. Prve samostalne režije ostvario je početkom 1950-ih u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu, gdje je režirao i neke od svojih antologijskih dramskih i opernih predstava. (N. A. Rimski-Korsakov, »Sadko«; G. Verdi, »Falstaff«; S. S. Prokofjev, »Vjenčanje u samostanu«, »Rat i mir« i »Zaljubljen u tri naranče«; W. Shakespeare, »Mjera za mjeru«; D. D. Šostakovič, »Katarina Izmailova«; I. Malec, »Victor Hugo – jedan protiv svih«; R. Marinković, »Kiklop«; I. Zajc, »Nikola Šubić Zrinjski«, I. Brešan, »Potopljena zvona«).

Godine 1954. prešao je u Dramsko kazalište »Gavella« i ondje se istaknuo nizom inovativnih režija, napose u suvremenom repertoaru (J. Kaštelan: »Pijesak i pjena«; E. Ionesco: »Stolice«; J. Anouilh: »Antigona«; F. Garcia Lorca: »Krvava svadba« i »Ljubav don Perlimplina«; J. Giraudoux: »Apolon iz Bellaca«).

Surađivao je i s drugim hrvatskim kazalištima (Satiričko kazalište Kerempuh, Teatar &TD, Histrioni, HNK Split, HNK Osijek, HNK Rijeka, Kazalište Marina Držića) te s kazalištima u inozemstvu (Velika Britanija, Finska, SAD, Njemačka, Švicarska, Italija, Austrija), a neke od najuspješnijih predstava režirao je u sklopu Dubrovačkih ljetnih igara. (W. Shakespeare: »Oluja«; M. Držić: »Skup« i »Dundo Maroje«; I. Vojnović: »Dubrovačka trilogija«). Bio je direktor Dubrovačkih ljetnih igara, intendant zagrebačkoga HNK-a i umjetnički voditelj Dramskoga kazališta »Gavella«, a istaknuo se i pedagoškim radom na Akademiji dramske umjetnosti. Preveo je niz dramskih tekstova i opernih libreta s francuskog, engleskog i talijanskog jezika. Umro je u Zagrebu, 23. travnja 1994. godine.

Kako je istaknuto u povodu monografije »Kosta Spaić« (ur. Antonija Bogner Šaban), Spaić je smjelim redateljskim istraživanjima označio čitavo jedno razdoblje suvremenoga hrvatskog kazališta. »Povezan s njegovim povijesnim nasljeđem, taj je istinski poštovatelj zasada svoga učitelja Branka Gavelle redateljski usredotočen na književni predložak, ali i na kreativni dijalog s glumcima, kao nositeljima trajnih vrednota scenske umjetnosti. Zahvaljujući zavidnoj književnoj i glazbenoj naobrazbi, stečenoj na Filozofskom fakultetu i Muzičkoj akademiji, on je oblikovatelj kazališne cjeline u kojoj su svi elementi sjedinjeni u mrežu kompozicijski pomno složenih međuovisnosti. Sklad glazbe, kao vrhovnoga načela reda, presudna je za Spaićevu redateljsku maštu i kreativnost, ostvarujući se u njegovim režijama kao dubinsko pronicanje u estetske sastavnice samoga teksta, dakle govora, prostora (mjesta), glumčeva tijela, maske, kostima, kretanja i zvuka«, navedeno je.

Tijekom četrdesetak godina režirao je oko sto trideset hrvatskih i svjetskih dramskih i opernih djela svih stilskih razdoblja. Za njegov redateljski opus karakteristično je oslanjanje na dramsku riječ, istraživanje suodnosa predloška i različitih scenskih prostora te njegovanje scenskoga govora. Poučno i za današnje kazalište.