RIJEKA  Gledajući neočekivanih čak 31:22 za Egipat protiv Hrvatske, onaj koji nije pratio utakmicu mogao bi pomisliti da je riječ o tiskarskoj pogreški, ali ovog puta u Jönköpingu bio je to rijetko viđeni hrvatski rukometni lapsus na startu Svjetskog prvenstva. Mogu se poslije svega nizati pojedini segmenti u igri kao što je primjerice igra u obrani ili golmanske obrane, ideje i rješenja te realizacija u napadu i tko zna što još, dolazi se uvijek do istog, poraznog dojma o hrvatskoj igri iz koje je i niknuo šokantan poraz. Obrana i vratari su pred Egipćanima bili samo formacijski postavljeni, prisutni tijelom, a odlutali duhom, dok je na drugoj strani napad često kružio oko suparničke zone kao mačak oko vrele kaše, a kako se sve to zajedno (pre)često ponavljalo, kazna je na koncu bila ovako neočekivano drastična. Sve je bilo oprečno od nekih najava u kojima je Hrvatska apostrofirana kao favorit uoči ovog debakla.

Mnogi iz rukometnih krugova u Hrvatskoj su zatečeni onim što su vidjeli od izabranika izbornika Hrvoja Horvata, mogu samo nizati propuste, koji su se redali jedan za drugim učestalo kao kupci na kasi trgovačkog centra dok traje gužva. Među njima je i Alvaro Načinović, rodonačelnik osvajanja riječkih sjajnih međunarodnih medalja na velikim natjecanjima, počevši još od zlata na onom nezaboravnom Svjetskom juniorskom prvenstvu u Rijeci 1987. godine. Bila je to samo najava blistave karijere ovog vrsnog pivota i magistra igre u obrani, dobitnika nagrade »Franjo Bučar«, uzleta u kojima je uz europsku broncu i svjetsko srebro po osvajanju brončane medalje u Seulu 1988. s ondašnjom Jugoslavijom, u hrvatskom dresu u Atlanti 1996. postao olimpijski pobjednik, a u međuvremenu 1992. sa Zagrebom i klupski prvak Europe.

Vratari i obrana

– Što ću tu uopće posebno komentirati, što bih ja sada trebao biti pametan? – kao da Alvaro Načinović pita i sebe i sugovornika. – Jednostavno rečeno, kako smo igrali, tako smo i prošli. To je sukus viđenoga.

Hrvatska momčad je s Egipćanima pokazala tako blijedo lice s kojim kao da i nije imala pravo očekivati neki povoljan ishod.

– Igrati na ovakvoj razini na Svjetskom prvenstvu je nedopustivo. Dvadeset puta izgubiti duel i pasti u obrani »jedan na jedan«…

U najavama s hrvatske strane mogućnost poraza kao da i nije uzimana u obzir, s druge strane ni oni najoprezniji, koji su se pribojavali za ishod, nisu mogli pretpostaviti taj ogromni zaostatak od čak devet golova.

– Komentirali smo među sobom, prijatelji i ja, kako je Egipat nazovimo to »divlja« ekipa, klasična afrička, kvalitetna momčad, koju, ako je »uhvatiš u mašinu«, doslovno možeš dobiti s devet-deset razlike. Ali, »uhvate li te oni u mašinu«, možeš izgubiti s devet-deset razlike. To se ovog puta, nažalost, pokazalo i na našu smo nesreću izgubili i to apsolutno zasluženo. Nismo imali šanse od početka.

Alvaro Načinović/Foto Arhiva NL

Načinović pritom, kada je govorio o odlici egipatskog sastava, precizira na što je mislio, hvaleći njezinu organizaciju u igri, taj po Hrvatsku poguban nastup. Suparnici kao da su uočili slabe hrvatske točke i na njih usmjeravali igru.

– Kada sam rekao divlja ekipa, nisam govorio u smislu kao da su to, kao što je nekada bilo, Afrikanci pa oni divljaju na terenu. Ovo je disciplinirana momčad s dobrim trenerom, koja je imala glavu i rep od početka. Točno su znali gdje moraju udarati u napadu, na koga napadaju i tako redom. U obrani su im pak noge radile kako treba. Individualno su bili puno bolji od nas, superiorni u akcijama »jedan na jedan«, sprječavali su nam igru. Njihov pivot nam je radio probleme, blok. Mi smo padali u tih »jedan na jedan«, spajali krivo. Golmani nas pak nisu mogli spašavati. Bili su malo impresionirani, oba su debitanti na velikom natjecanju te nas nisu mogli vaditi na svoje iskustvo i jer su bili izloženi kao na streljani i još kada su i oni potonuli, sve je išlo u ovom smjeru. Bez golmana se nje može imati dobar rezultat. Ne krivim ih jer su debitanti. Obrana je trebala biti ta koja bi pomogla golmanima, a onda bi oni pomogli obrani. Jedni bez drugih ne funkcioniraju. Znamo pak što obrana znači za rezultat, lako za napad, kada je ona dobra, a tu nismo funkcionirali. Pokazali smo se nekvalitetni u igri »jedan na jedan«.

Strmoglavi pad

Hrvatska je uoči utakmice govorila o svojim kvalitetama, druga je stvar koliko je bila uvjerena u to ili je »zviždala da se ohrabri u mraku«.

– Busali smo se najviše na nekim stvarima, da smo u tome jaki, neprikosnoveni, ono o čemu su pričali mnogi, uključivši i vodstvo, to se nije ostvarilo. Uzdali smo se u neke snage koje očito nemamo i sada smo tu gdje jesmo.

Načinović se naosvajao odličja i nasvjedočio hrvatskim rukometnim uspjesima, a nad sadašnjim trenutkom hrvatskog rukometa vidi tmurne oblake.

– Eto, Pero Metličić je rekao da ako ovako nastavimo, onda nam je rukomet u strmoglavom padu. To je kazao i time je ogolio stanje, znači kazao je: »Car je gol i priči je kraj«. Ta naša kvaliteta, koja se proteže samo preko novinskih članaka, preko medija, ne postoji.

Uoči SP-a u hrvatskom taboru je stalno apostrofirana utakmica s Egiptom, nakon toga za navijače iritantnog i šokantnog rezultata dolazi ova nedjeljna utakmica s SAD-om, »na papiru« laka za Duvnjaka i društvo. Alvaro po ovom hrvatskom porazu i američkoj pobjedi nad Marokancima šalje upozorenja.

– Mi smo sada u teškom šoku, u situaciji smo da ćemo s Amerikancima imati debelih problema. Ne znam kakvi su oni, nisam ih nikada ni vidio ni čuo, no ponavljam, u stanju smo teškog šoka jer izgubiti s devet razlike na otvaranju prvenstva od kojeg nešto očekuješ, barem ulazak među prvih osam i odlazak na Olimpijske igre, uzrokuje takvo stanje. Pitanje jesu li nam dva dana po susretu s Egiptom dovoljna za oporavak, za nekakvu rekonstrukciju, analizu. Amerikanci su dobili Maroko, vidjeli su da smo izgubili devet razlike od Egipta te vjerojatno misle »uzet ćemo Hrvatima skalp, pobijedit ćemo Hrvate«. Tako bi svatko normalan razmišljao. Bit će uzbudljivo.