Ne samo da je DR Kongo jedna od najvećih zemalja Afrike, ona je i jedna od najbogatijih država na svijetu. Nažalost, DR Kongo golema je i jako bogata zemlja jednih od najsiromašnijih i najnesretnijih ljudi na svijetu. Golemi prostor »crne Afrike« na samom rubu civilizacije. Prosječni broj djece koje rađa stanovnica DR Konga, najčešće već u tinejdžerskoj dobi, je šest, što u demografskoj katastrofi zemalja sjeverne hemisfere može zvučati kao intrigantni i optimistični podatak, kad u realnosti to ne bi bila također jedna od epizoda sveopće tragedije koju prolazi DR Kongo. Većina te djece, naime, nema što jesti, vrlo često nemaju ni – pitke vode. Užasu na koji sliči svakodnevni život kongoanske djece najbolje je svjedočila Riječanka Halima Podrug, mag. med. techn. s Klinike za dječju kirurgiju KBC-a Rijeka, koja je u sklopu humanitarnog sustava »Marijina farma« neko vrijeme 2019. godine provela u DR Kongu.

Spasonosna formula

– Koliko se god pripremali na tešku situaciju koja će vas zateći u DR Kongu, nemoguće je opisati užas koji je moju kolegicu Anu Kersulić i mene ondje dočekao. Infrastruktura ne postoji, ni u prometnom ni u bilo kojem drugom smislu, žene su potpuno potlačene, tako da ih muškarci tretiraju kao strojeve za rađanje djece. Velikog broja djece. Koja nemaju što jesti. Kako bi ih nekolicina preživjela, obitelji se u pravilu odriču nemalog broja svoje djece te ih daju u zbrinjavanje, nakon čega dobar dio njih završava u državama razvijenog svijeta, pa tako i u Hrvatskoj. Za njih to znači spas, ulazak u sretno odrastanje, a koliko god njihovim obiteljima bilo teško, i za njih je smanjenje broja članova obitelji – spasonosna formula. Mada, koliko se god posvajalo djecu iz DR Konga, golema je to zemlja, tako da se problem bolesti i smrti male djece te njihovih roditelja, također u jako mladoj dobi, može preokrenuti jedino zajedničkim djelovanjem čitavog razvijenog svijeta, koji bi upravo na primjeru Konga morao pokazati kako humanost i civilizirani uvjeti života moraju vrijediti za sve na planetu, ne samo za odabrane, poručila je Halima Podrug, žena koja nikad ne okreće glavu od tuđih muka, posebno kad su u pitanju djeca. Uostalom, nije djelovala samo u Kongu, pokretala je na desetke humanitarnih akcija, ili u njima participirala, i kad se radi o Hrvatskoj, Rijeci posebno.

Da, bogata zemlja siromašnih ljudi. Kongo ima najveće rezerve bakra na svijetu, po kobaltu, dijamantima ili zlatu na samom je vrhu. Njegovo rudno bogatstvo procjenjuje se na 24 trilijuna dolara, preračunato to bi bile oko 22 tisuće milijardi eura. Riječ je o procjeni, u stvarnosti istraživanja pokazuju kako su zalihe i nesagledivo veće. Mada, i spomenuti iznos je ekstreman, tako da čak i kad se podijeli s 80 milijuna stanovnika DR Konga, može zajamčiti jako, jako dobar standard.

Potrošna »roba«

Ali – gdje zapinje? Na klasičnoj priči o beskrupuloznosti zapadnih kompanija koje u državama poput Konga nailaze na plodno tlo svekolike korupcije i beskrajne nečovječnosti. Da bi se, dakle, na Zapadu dolazilo do ekstremnih profita, izvor, rudna bogatstva DR Konga, treba držati u uvjetima kojih se ne bi posramilo ni robovlasničko društvo Rimskog Carstva. Radnici i njihov rad tretiraju se mnogo gore nego što se nekad u sjevernoj hemisferi tretiralo stoku. Jer, dok je bila jako važna kao »radna snaga«, primjereno ju se hranilo. Uska grupacija kontrolora života i smrti u DR Kongu se tako ne ponaša prema svojim radnicima, jer za njih su oni u rudnicima – potrošna roba. Prirodna reprodukcija je velika, tako da, kad se radnika potroši, pusti ga se da umre. I zamijeni ga se novim. Prečesto i u dječjoj dobi, kad kod nas njihovi vršnjaci ne pomišljaju ni na što drugo osim na igru.

I sad dolazimo do problema koji je i u Hrvatskoj toj afričkoj zemlji priskrbio »popularnost«.

U DR Kongu su, naime, shvatili da i djeca mogu biti biznis. S obzirom na izrazito komplicirane postupke usvajanja djece na Zapadu, pa tako i u Hrvatskoj, mnogi parovi su se odlučili na posvajanje djece iz Konga. S obzirom na to da je godinama u toj zemlji na vlasti bio apsolutistički nastrojeni Joseph Kabila, ljudska prava, kako ih mi doživljavamo, ne da nisu postojala, nije ih bilo ni u tragovima. Nakon velikih nemira 2019. godine predsjednikom postaje Felix Tshisekedi, tako da zemlja polako ipak kreće prema civilizaciji. Išla bi i brže da vrlo jaku i utjecajnu poziciju nije zadržao Kabila, no kako to biva u nizu afričkih država, karakter vlasti ionako oblikuju moćnici sa Zapada, ne afričko stanovništvo.

Superbogata zemlja sumraka civilizacije. Nažalost, to kao da im je povijesni usud jer za vrijeme belgijske kolonijalne vlasti, koja je trajala do 1960. godine, u Kongu je prema procjenama ubijeno – 10 milijuna ljudi. Daleko od očiju i od bilo kakve značajnije osude, bez nadoknade štete, bez oprosta. Uostalom, središnji grad EU-a je upravo belgijski Bruxelles, tako da se postavlja pitanje izriče li se uopće kazna za – ubijanje crnaca. Ne, ne izriče se, jer tone bakra, kobalta, dijamanata, zlata vrijede mnogo više, tako da se prema zapadnim mjerilima ubijanje crnaca u svrhu stvaranja profita smatra – normalnim radnim procesom.

Bešćutni paragrafi

I onda se pojavi problem usvajanja djece iz DR Konga. Da, možda se u jednom dijelu bitke za istinu taj proces može definirati pojmom »trgovina djecom«, ali to bi ipak bilo licemjerje na »entu« potenciju. S obzirom na to da DR Kongo ne poštuje bezbrojne, najčešće jalove i same sebi potrebne zapadnjačke konvencije, koje u pravilu služe za umivanje savjesti, njega se 2013. godine ekskomuniciralo iz procesa koje oblikuju zapadne civilizacije. Pa se, pojednostavljeno rečeno, ne može potpuno legalno posvojiti dijete iz te zemlje.

To što je tom istom djetetu, ne ode li u neku skladnu porodicu sa Zapada, pa tako i Hrvatske, alternativa sigurna smrt, vrle birokrate, primjerice one iz Bruxellesa, koji je do prije šezdesetak godina mrtav hladan gledao na masovnu eksploataciju i ubijanje stanovnika DR Konga, nije ni najmanje briga. Njima je zadovoljenje bešćutnih paragrafa važnije od života djece. I umjesto da slučajevi o kojima posljednjih nekoliko tjedana bruji i Hrvatska budu poticaj za obračun sa svima koji DR Kongo, a nije, dakako, riječ samo o njihovim diktatorima, drže u mraku robovlasništva, oni se hvataju pravnih zavrzlama koje su u istinskom svijetu patnje, gladi, bolesti – kad su u pitanju AIDS i ebola, DR Kongo jedan je od svjetskih rekordera – i svekolikog poniženja bilo kakvog pojma ljudskosti potpuno – besmislene.

Zrcalo Zapada

I ma koliko nam bila daleka, nepoznata i strana, ma koliko od nje bježali kad spoznamo mrak civilizacije koji ondje vlada, situacija u DR Kongu zapravo je zrcalo današnje zapadne civilizacije. I neka nas, neka i nas na Zapadu napadaju sve zaraze ovog svijeta – koronavirus je bio jedno sasvim zanimljivo upozorenje – sve dok mislimo kako imamo pravo graditi svoja bogatstva na smrti ljudi iz crne, najcrnje Afrike.

– Kad jednom vidite situaciju u DR Kongu, kad spoznate razmjere tragedije koja se ondje događa, zauvijek vam ostaje želja za nastavkom, za trajnim humanitarnim radom u toj zemlji, i ne samo u njoj, jer slično je, nažalost, u većini zemalja Afrike, zaključila je Halima Podrug.

Možemo li svi mi, mogu li sve te naše vlade, Europa i Amerika postupiti poput Halime, žene velikog srca, koja je davno spoznala kako nema sretnog svijeta sve dok sreću ne osjete svi pojedinci koji ga oblikuju? Možda. Možda život Kongoanaca ipak postane vrjedniji od tone bakra ili kobalta, šake dijamanta.