ZAGREB Nova godina donijela je i vijest o iznenadnom prekidu karijere Mate Maleša, kapetana šampionske generacije Rijeke iz sezone 2016./2017. Ipak, ta njegova odluka nije bila naprasna, kako se u prvi mah čini.

– Imao sam dogovor s Lokomotivom da odigram još ovu sezonu i pomognem mlađim igračima. Međutim, Nikica Jelavić je prije desetak dana preuzeo juniore Lokomotive i pozvao me u svoj stručni stožer. Meni je to bila super opcija jer me jako zanima trenerski posao – objašnjava Maleš, koji će 11. ožujka napuniti 34 godine.

Kako je dalje tekao razvoj te situacije?

– Rekao sam ljudima u klubu o čemu se radi, a zatim smo sjeli i razgovarali o svemu. Budući da sam s Lokomotivom imao dogovor da odigram još ovu sezonu i postanem trener u klupskoj školi nogometa, brzo smo se dogovorili. U budućnosti se vidim kao trener, a ovo je bila odlična prilika jer imam B licencu i trenutno polažem za A licencu. S Jelom sam išao na Akademiju HNS-a i nisam puno dvojio kada me pozvao u svoj stožer. Osim toga, bilo je i drugih razloga.

Ozljede i operacije

Kakvih?

– Tijekom karijere sam imao puno problema s ozljedama i prošao sam dosta operacija. Zglobovi su mi dosta potrošeni i stalno sam se morao dozirati i paziti kako treniram. Od prve operacije 2014. svako se jutro budim s bolovima. Primjerice, na utakmicama sam morao paziti na svaki doskok i nagliju promjenu smjera kretanja i nisam mogao davati svoj maksimum na terenu. Imali smo dogovor da igram do kraja sezone i mogao sam se, recimo to tako, šlepati, ali to ne bi bilo to, a ovo je bila sjajna prilika da počnem s poslom u kojem se vidim dugoročno. Smatram da u ovome trenutku još nisam spreman za samostalno vođenje neke momčadi i zato mi ovo odgovara. Jela je jako ozbiljan, što mi odgovara, a vjerujem da svojim iskustvom mogu pomoći mladim igračima jer sam prošao sve kroz što oni sada prolaze.

Sada, kada ste objesili kopačke o klin, može li se reći da ste u sezoni 2016./2017. doživjeli vrhunac karijere?

– Svih pet godina u Rijeci bilo je fantastično za mene i moju obitelj. Tamo sam stekao puno prijatelja, ostvario puno kvalitetnih rezultata i upoznao toliko dobrih ljudi u klubu i gradu, Damira Miškovića, Matjaža Keka, Ivana Mancea, da ne nabrajam dalje jer ću vjerojatno nekoga zaboraviti. Sve ono što sam doživio u Rijeci pokušat ću provesti u svojoj novoj karijeri. Bilo je i razdoblja tuge zbog ozljeda, operacija i rehabilitacija, ali sve to sam lakše podnosio zbog velike podrške mojih Riječana. Imao sam i tu sreću da me dopala kapetanska traka u sezoni kada smo osvojili duplu krunu. Zauvijek ću pamtiti trenutak kada sam na Maksimiru podigao pehar za prvaka. Istina, izgubili smo tu utakmicu zadnjega kola jer smo već ranije osigurali naslov, ali nekoliko dana kasnije razbili smo Dinamo u finalu Kupa u Varaždinu i potvrdili svoju kvalitetu. Te sezone smo bili toliko dobri… Drago mi je da sam dao svoj doprinos tim uspjesima i nadam se da neću još dugo biti jedini kapetan Rijeke koji je podigao pehar za prvaka.

Energija i disciplina

Spada li onda Matjaž Kek među vaše trenerske uzore?

– Naravno. Bio mi je trener pet godina i uvijek su me fascinirale njegova energija, razina discipline i inzistiranje na najsitnijim detaljima. Matjaž je točno znao kako treba s nama, kada nas treba podići, a kada spustiti. Neću pretjerati ako kažem da sam od njega naučio jako puno o nogometu i trenerskom poslu. Matjaž je vrhunski trener i to je dokazao puno puta.

U dresu Rijeke ste prošli puno toga, ali klub je tada stalno bio u vrhu HNL-a, uz bok Dinamu. U tom smislu, jesu li vas iznenadili rezultati Rijeke u ovoj sezoni?

– Nisu, ali to ne govorim u kontekstu igračkog kadra. Smatram da u svlačionici Rijeke ima dovoljno kvalitete za gornji dio tablice. Ovi rezultati me nisu iznenadili jer u sportu, baš kao i u životu, uvijek bude uspona i padova. Jednostavno, kriza i jedna lošija sezona morale su doći prije ili kasnije. To se događa svim klubovima na svijetu. Žao mi je što se Rijeka nalazi u borbi za očuvanje HNL statusa, ali nisam zabrinut i uvjeren sam da će se brzo vratiti u vrh, gdje i pripada.

To bi bila druga priča da je u pitanju prosječni klub koji je bljesnuo jedne sezone. Međutim, Rijeka je već godinama konstanta hrvatskog nogometa i zato sam siguran da će se moji Riječani uskoro opet radovati dobrim rezultatima kluba. Trenutno stanje na tablici nije dobro i to treba prihvatiti bez prigovaranja. Svi mi koji volimo Rijeku baš sada moramo dati bezrezervnu podršku treneru i momčadi jer se samo tako može izvući iz ove neugodne situacije.