Kultivacija

Piše Kim Cuculić: Povrat umjetnina

Kim Cuculić

Reuters

Reuters

predsjednik muzeja i bivši ministar financija George Osborne upravo dogovara zaključivanje sporazuma s Atenom o vraćanju partenonskih mramornih skulptura Grčkoj u sklopu »kulturne razmjene«



Početkom ove godine Hina je, prema navodima The Telegrapha, javila da bi partenonske mramorne skulpture mogle uskoro biti vraćene Grčkoj u sklopu dogovora na kojem Britanski muzej i Atena upravo rade. Po Telegraphu, predsjednik muzeja i bivši ministar financija George Osborne upravo dogovara zaključivanje sporazuma s Atenom o vraćanju tih umjetnina Grčkoj u sklopu »kulturne razmjene« koja će omogućiti da se zaobiđe britanski zakon iz 1963. koji zabranjuje londonskom muzeju da ustupa i odriče se umjetnina iz svoje kolekcije, osim u jako rijetkim slučajevima. Od početka 20. stoljeća Grčka, naime, bezuspješno službeno traži povrat friza dugog 75 metara skinutog s Partenona i jednu od slavnih karijatida s Erechtheiona, malog antičkog hrama koji se nalazi na Akropoli, a koji se čuvaju u Britanskom muzeju.


London pak tvrdi da je skulpture 1802. »legalno stekao« britanski diplomat Lord Elgin, koji ih je prodao Britanskom muzeju. No Grčka smatra da su opljačkane dok je zemlja bila pod osmanskom okupacijom. Dogovor o dugoročnoj posudbi neće biti i kraj spora jer Atena želi trajni povrat umjetnina. Nešto slično dogodilo se prije nekoliko godina, kad je vlada Jamajke od Britanskog muzeja tražila povrat umjetnina koje su joj oduzete dok je bila britanska kolonija, što je samo jedan u nizu brojnih slučajeva zahtjeva za dekolonizacijom europskih i sjevernoameričkih muzeja. Tadašnja jamajčanska ministrica kulture Olivia Grange poručila je u The Guardianu da te umjetnine pripadaju narodu Jamajke. Grange je povrat zatražila u jamajčanskom parlamentu, podsjećajući da su iz zemlje predmeti uzeti tijekom ranih arheoloških iskapanja, dok je otok još bio britanska kolonija. Napomenula je da su predmete izradili Taino, domorodački narod Kariba. Među predmetima koje su tražili od Britanskog muzeja je bila i 500 godina stara izrezbarena drvena figura, za koju se smatra da predstavlja boga kiše te izrezbarena figura čovjeka-ptice pronađena 1792. godine.


Olivia Grange tada je napomenula da ti artrefakti nisu čak ni u stalnom postavu Britanskog muzeja, istaknuvši kako su za Jamajku i njezinu povijest od neprocjenjive vrijednosti. U pokušaju ovog povrata umjetnina ministarstvo Jamajke surađivalo je s Nacionalnim odborom za reparacije, skupinom osnovanom 2009. godine. Predmeti koje su izradili Taino Indijanci danas su dio nekoliko europskih i sjevernoameričkih zbirki. Britanski ih je muzej, primjerice, dobio početkom 20. stoljeća, iz zbirke Williama Ockleforda Oldmana.




Kako u tekstu »Trebaju li zapadnjački muzeji vratiti umjetnine u zemlje iz kojih su ih uzeli?« za Tportal podsjeća Tina Barbarić, priča o dekolonizaciji muzeja krenula je još 2007. godine kad su Ujedinjeni narodi u Deklaraciji o pravima domorodačkih naroda tražili da se domorodačkim zajednicama vrati sva kulturna, intelektualna, religijska i duhovna imovina koja im je oduzeta bez njihovog »slobodnog, prethodnog i informiranog pristanka ili narušavanjem njihovih zakona, tradicija i običaja«. Iste godine formirana je Benin Dialogue Group, s namjerom da u Beninu uspostavi trajni postav koji će se sastojati od predmeta koji su nekoć pripadali bivšem kraljevstvu, a sada su u rukama kolonizatora.


Nakon toga 2009. godine Egipat je od Louvrea tražio povrat pet fragmenata zidne slike s jedne od grobnica iz Doline kraljeva. Nigerija je pak 2012. od bostonskog Muzeja umjetnosti zahtijevala da joj vrati 32 predmeta koja je Britanska vojska ukrala u beninskom masakru 1897. Zatim, 2017., godinu nakon što je predsjednik Benina službeno od Francuske tražio povrat predmeta uzetih tijekom okupacije, Nigerija je od Britanskog muzeja tražila spektakularne beninske bronce. Uz taj i uz zahtjev Jamajke, i Grčka od Britanskog muzeja traži povrat mramora iz Partenona. Britanski povjesničar David Olusoga situaciju je za The Guardian opisao kao »posebnu vrstu supermarketa gdje svaka zemlja u Britanskom muzeju dobiva golema kolica i dvije minute za kupovinu«.


Podsjetimo da je od 2001. do 2018. godine iz Republike Srbije u Republiku Hrvatsku vraćeno 29.885 pokretnih kulturnih dobara u muzeje, crkve, manastire i arhive.