ZADAR U sezoni 2017./2018. nastupao je za momčad Südtirol u trećoj talijanskoj ligi. Bio je standardni član prvog sastava za koji je odigrao 30 utakmica i postigao pet golova. Ipak, činjenica da je u trećem rangu natjecanja nije ga pokolebala u razmišljanjima da će jednoga dana – biti bolje!

– Nikada nisam pomišljao odustati – kaže 24-godišnji Martin Erlić, član talijanskog prvoligaša Sassuola i hrvatske nogometne reprezentacije, s kojom je osvojio treće mjesto na Svjetskom prvenstvu u Kataru.

– U najtežim trenucima u karijeri uvijek mi je na pameti bila moja obitelj. Tada i danas upravo su mi roditelji, braća i sestre te deset nećaka bili najveća podrška. Zato sam sebi govorio da treba ići naprijed i truditi se da bih jednoga dana došao do najvišeg ranga.

Ipak, igranje za hrvatsku reprezentaciju je san koji se tek rijetkima ostvari.

– To je nešto posebno, nešto o čemu možete maštati, ali ste svjesni što sve treba proći da bi se to na kraju ostvarilo.

Ulazak u društvo Vatrenih dogodio se u lipnju ove godine kada je Erlić u debiju protiv Francuske na Poljudu odradio svih 90 minuta u Ligi nacija (1:1). Bio je potom u sastavu i u gostujućim pobjedama u Danskoj (1:0) te Francuskoj (1:0).

– Bio sam standardan u Speziji, a kako je bio kraj sezone i imali smo četiri jake utakmice u deset dana, izbornik Zlatko Dalić malo je proširio kadar. Tako je pozvao i mene, a kako je s Francuzima u Splitu ispalo odlično, bio sam u prvoj postavi i na sljedeće dvije utakmice. Bili su to posebni trenuci karijere u kojima sam uživao. A još je na Poljud došla i moja obitelj.

Prirodan slijed

U Erlićevom rodnom Tinju dugo će se pamtiti ovogodišnji doček u lipnju nakon završetka Lige nacija.

– Eh, jesu me iznenadili. Baš smo feštali.

Ulasku u A selekciju pomoglo je i to što je Erlić bio standardni član mladih nacionalnih selekcija.

– To su bili vrlo važni nastupi koji su me držali u kritičnim trenucima u karijeri. Na kraju je sve ispalo kao prirodan slijed jer sam iz mlade reprezentacije ušao među Vatrene.

Mundijal u Kataru, na kojem je u svih sedam utakmica bio na klupi, bio je novi veliki iskorak.

– Ostvarili smo sjajan rezultat, a po povratku u Hrvatsku vidjeli smo koliko je treće mjesto značilo našim ljudima. Svi koji smo bili u Kataru, od izbornika, stručnog stožera i igrača, živjeli smo kao velika obitelj i to nas je nagradilo osvajanjem brončane medalje.

Najveći obrambeni teret iznijeli su središnji braniči Dejan Lovren i Joško Gvardiol.

– To što nisam dobio priliku igrati, potpuno je nevažno. Lovren i Gvardiol igrali su sjajno i nisam se zamarao hoću li ući u igru ili ne. Najvažnije mi je da sam bio spreman, što sam i pokazao u zadnjoj trening-utakmici sa Sudijskom Arabijom. Budući da nam je na Svjetskom prvenstvu od početka išlo jako dobro, nije bilo potrebe puno toga mijenjati.

Letvica očekivanja navijača od reprezentacije sve je viša.

– To je za očekivati jer smo odlična momčad, koja je s ovakvom kvalitetom zasluženo na sedmom mjestu FIFA-ine ljestvice. Po svemu što pokazujemo, mjesto nam je među deset najboljih na svijetu. Trebamo težiti još višim ciljevima jer mi to možemo i očekujem da ćemo to pokazati u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo, kao i u završnici Lige nacija.

Popularnost

Uspjesi s reprezentacijom donose veliku medijsku popularnost, pa je Erlić od jednog od brojnih Hrvata u talijanskim ligama postao lice s naslovnice.

– Dosta ljudi traži potpis, fotografiju i slično. Ne pada mi to teško i uživam u tim trenucima. To je uvijek prilika za susret s ljudima, a ako ih moj potpis može usrećiti, još bolje. To me podsjeća kada sam bio dijete pa sam želio imati nešto za uspomenu od naših reprezentativaca. Najvažnije je biti čvrsto na nogama, u čemu mi puno pomaže moja obitelj.

Prošlo ljeto Erlić se vratio u Sassuolo nakon što je tri sezone bio na posudi u Speziji. Zeleno-crni su stanku zbog Svjetskoga prvenstva dočekali na 15. mjestu u Serie A, a Erlić je odigrao deset utakmica.

– Uvijek sam u životu išao stepenicu po stepenicu, a namjera mi je tako se ponašati i u budućnosti. Tako sam iz treće lige talijanske lige sa Spezijom došao do Serie A. Smatram da u životu, pa tako i u nogometu, treba ići korak po korak. Uvijek je lijepo kada postoji interes velikih klubova jer to pokazuje da sam na pravom putu. Međutim, ne želim se previše obazirati na to. Skroman sam, kao što sam bio uvijek, tako sam odgojen i namjeravam takav i ostati.

Sassuolo je u tom smislu korak naprijed, iako mi je u Speziji bilo odlično i taj je klub obilježio moju karijeru jer smo iz druge lige ušli u prvu, u kojoj smo imali dvije uspješne sezone u kojima sam bio član prve momčadi. Sa Sassuolom se nadam boljem drugom dijelu sezone, ne zaostajemo puno za klubovima iz sredine ljestvice i vjerujem da ćemo brzo krenuti prema boljim pozicijama.