Moguće potonuće broda posljednjih tjedana sa 180 muslimana Rohindža moglo bi 2022. učiniti jednom od najsmrtonosnijih godina na moru u gotovo deset godina za tu zajednicu, rekla je agencija UN-a, dok izbjeglice pokušavaju pobjeći od očajnih uvjeta u logorima u Bangladešu.

Gotovo milijun Rohindža iz Mjanmara živi u pretrpanim objektima u većinski muslimanskom Bangladešu, uključujući desetke tisuća koji su pobjegli iz svoje domovine nakon što je njezina vojska provela smrtonosnu akciju 2017.

Broj Rohindža koji ove godine napuštaju Bangladeš u čamcima skočio je više od pet puta u odnosu na godinu ranije, procjenjuju skupine za ljudska prava.

U većinski budističkom Mjanmaru, većini Rohindža uskraćeno je državljanstvo i smatraju se ilegalnim imigrantima iz Južne Azije.

Visoki povjerenik Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) rekao je da strahuje da je brod koji je isplovio krajem studenog nestao i da je svih 180 ljudi koji su bili na brodu smrtno stradalo.

UNHCR je rekao da je brod, koji nije bio sposoban za plovidbu, možda počeo pucati početkom prosinca prije nego što je izgubio kontakt.

Dodaje se da nije jasno kamo je brod plovio, ali trojica pripadnika Rohindža, uključujući jednog čija je obitelj bila na brodu, rekli su da je krenuo iz Bangladeša.

Strahuje se da se ove godine utopilo gotovo 200 Rohindža. “Nadamo se bez nade da je 180 nestalih još uvijek negdje živo”, rekao je glasnogovornik UNHCR-a Babar Baloch.

Tajlandske vlasti priopćile su kako su četiri žene i jedan muškarac pronađeni kako plutaju u blizini tajlandskog otoka Surin, a još jedna žena na otočju Similan te su ih spasili ribari. Vlasti još nisu potvrdile njihov identitet.

Lokalni ribar rekao je Reutersu da su on i njegova posada spasili ljude koji su se držali na plutajućem rezervoaru za vodu.

Baloch iz UNHCR-a rekao je da je 2022. bila jedna od najgorih godina s najviše mrtvih i nestalih nakon 2013. i 2014., kada je 900 i 700 Rohindža umrlo ili nestalo u Andamanskom moru i Bengalskom zaljevu nakon što su zbog nasilja među zajednicama bili primorani bježati.

Ostavljeni da umru

Sayedur Rahman, 38, koji je pobjegao u Maleziju 2012. iz Mjanmara, rekao je da su njegova supruga i troje djece tinejdžera među nestalima na brodu.

“Moja je obitelj 2017. došla u Bangladeš spasiti život”, rekao je Rahman. “Ali sada su svi otišli… Potpuno sam uništen… Mi Rohindže ostavljeni smo da umremo… na kopnu, na moru. Posvuda”.

Bangladeš je u prošlosti uhićivao krijumčare ljudi. Gusto naseljena zemlja također je zatražila od međunarodne zajednice da joj pomogne olakšati teret primanja tolikog broja izbjeglica.

Ranije ovog mjeseca, dvije aktivističke skupine Rohindža rekle su da je do 20 ljudi umrlo od gladi ili žeđi na brodu koji je prevozio najmanje 100 ljudi, a koji je bio nasukan dva tjedna u blizini indijske obale, prije nego što je vjerojatno otplutao u malezijske vode.

U studenom su se dva čamca s ukupno 230 Rohindža, uključujući žene i djecu, iskrcala na obale indonezijske pokrajine Aceh u studenom, dok je ovog mjeseca mornarica Šri Lanke spasila 104 Rohindža.

“Život u logoru  je pun neizvjesnosti, nema nade da će se uskoro vratiti kući”, rekao je Mohammed Imran, bivši vođa zajednice Rohindža koji se vratio u Bangladeš iz Malezije.