Među nagrađenima u ovogodišnjoj dodjeli nagrada Simply the best Udruženja hrvatskih turističkih agencija (UHPA) i magazina Way to Croatia Simply pet je laureata, pojedinaca koji su priznanje zaslužili za osobni doprinos razvoju turističke ponude i turizma.

Među njima je i Karin Mimica iz Opatije, »dobri duh« razvoja gastronomije na Liburniji i Kvarneru, ali i puno šire. Kroz projekt Gastronaut, Mimica je bila među pionirima povezivanja gastronomije i samih ugostitelja, stvaranja percepcije o značaju i vrijednosti onoga što ima sam ovaj kraj, i po pitanju namirnica i po pitanju tradicije te svojim dugogodišnjim radom doista potaknula transformaciju gastronomske scene Kvarnera.

Kad ste počeli s projektom Gastronaut, koja je bila ideja i je li bilo teško u tim počecima?

– Nije bilo teško, bilo je veselje. To je projekt koji je animirao i izvukao potencijale iz mnogih sudionika. Kad smo 1995. pokrenuli s Hrvatskim gospodarskim forumom projekt izbora i edicije Restaurant Croatica – 100 vodećih hrvatskih restorana mnogi su tada vodeći ugostitelji bili međusobno negativno raspoloženi. Tako smo ih 1999. okupili na Rabu, u Zlatnom zalazu, te im predložili pokretanje zajedničkog projekta Klub Gastronaut. Tijekom trodnevnog druženja domaćin Petar Holjar nam je na tanjurima demonstrirao povijest rapske kuhinje i gastronomske potencijale bilja imena maginja, odnosno planika, a vinari svoje vinske perjanice. Sudionici su se zbližili. Detektirani su zajednički ciljevi i mogućnosti, i oni koji mogu olakšati poslovanje i oni koji mogu dokazati da se kroz tanjur može ispričati sve – i povijest i tradicija i info o lokalnim resursima. Ostalo je zabilježeno da su se ugostitelji tad ujedinili s vinarima i u namjeri da sruše besmisleni zakon koji je branio točenje buteljiranih vina na »dec«. U svakom slučaju stvorila se sinergija, svi su željeli biti domaćini na svojim destinacijama, a i oni koji do jučer gotovo da međusobno nisu razgovarali, počeli su zajedno putovati na događanja u organizaciji svojih kolega. Do sad smo u sklopu Kluba Gastronaut s ugostiteljima, turističkim djelatnicima i proizvođačima organizirali više od 120 tematskih gastronomskih događanja.

Primjerice?

– Neki od skupova održanih na Kvarneru tako su u Opatiji – Gastronomija 19. stoljeća i Gastronomski lungo-mare u kojima je sudjelovalo 15-ak restorana. U restoranu Amfora smo s Josipom Taribom organizirali cijeli niz tematskih gastronomskih priča poput Hommagea vremenu bez frižidera, Starorimska večera, Carska večera Franje Josipa, Inovacije u gastronomiji Kvarnera…

U Puntu smo imali male škole kušanja maslinovih ulja i natjecanje Zlatna maslina u kojem su se vodeći kuhari natjecali na temu kuhanja s plodom masline. Tu je i Frankopanska večera koja je bila u potpunosti prilagođena srednjovjekovnim uvjetima i jelima. Na Malom Lošinju s TZG-om Malog Lošinja i ugostiteljima smo razvijali Mirise i okuse Lošinja i Apoksiomenovu kuhinju, a na Cresu smo pričali o Creskom podmorju kroz Savarinovu psihologiju hrane, potom o creskoj divljači i naravno janjetini.

Projekti Gastronaut edukacija i brendiranja su bili prirodni slijed, jer su se okupili zaljubljenici u struku, voljni podijeliti znanje, koji i sami vole učiti i prihvaćati nove izazove.

Svjetionici u struci

Koji projekti su vam danas u fokusu?

– Projekti Restaurant Croatica i Klub Gastronaut pokrenuti 1995. i 1999. godine, danas su najstariji brendovi kvalitete u hrvatskom ugostiteljstvu, a opstali su jer su ih prihvatili i u praksi provode brojni ugostitelji – svjetionici u svojoj struci. Rastemo, učimo, pratimo smjernice Svjetske turističke organizacije (WTO) u razvoju gastronomskog turizma, primjenjujemo znanje i iskustvo u praksi. Ove godine sam u suradnji s nadležnim turističkim zajednicama pokrenula četiri nova projekta gastronomskih brendiranja destinacija, i to Riječke gastronomske luke s TZ-om grada Rijeke, Morske šparoge s TZ-om grada Nina, Otključavanje okusa Brača s TZ-om grada Supetra i 6. elementi s TZ-om Daruvar-Papuk. U svakoj se destinaciji može pronaći nešto posebno, neka tema, ideja o kojoj se može i kroz ugostiteljsku ponudu ispričati gastronomska priča. Obično na destinaciji koje se uhvatimo, prvo napravimo analizu postojeće ponude, ponude okolnih destinacija i mogućih aduta na kojima se na toj destinaciji može poraditi. Slijedi sastanak s ugostiteljima, edukacije, pomoć da izabrane teme involviraju u svoju ponudu te zajedničke tematske prezentacije tržištu. Projekte u Rijeci, Ninu i Daruvaru nastavljamo i sljedeće godine, a dodajmo i tri nove destinacije za koje smatram da imaju sve preduvjete kako bi ispričale posebne gastronomske priče. Radim samo na projektima za koje mislim da mogu s dionicima u turizmu i ugostiteljstvu pokrenuti nešto što može postati prepoznatljivo i dalje rasti te pružiti gostu osjećaj posebnosti destinacije u koju dolazi.

Koliko se gastronomija i prepoznatljivost Hrvatske od tih početaka promijenila, možete li se osvrnuti i na samu Liburniju?

– Duga tradicija turizma, impresivne građevine hotela koje datiraju iz doba Austro-Ugarske Monarhije, hotelijerska škola i fakultet te sposobni i ambiciozni pojedinci stvorili su od Opatije i u vrijeme bivše države pojam kvalitete u ugostiteljstvu i hotelijerstvu. Oni su dizali ljestvice, Branko Bevanda luksuzom, Josip Tariba kreativnošću, a Ivica Lesica tematskim manifestacijama. Oni su i tada znali ponuditi vrhunsku uslugu i priču. Poticanju kvalitete ugostiteljske ponude Liburnije doprinosili su i objektivni tekstovi i kritike legende turističkog novinarstva Ive Kirigina, objavljene u Novom listu. Od 1995. godine, od kada vodim projekt Restaurant Croatica – 100 vodećih hrvatskih restorana raste kvaliteta ponude i broj ambicioznih restorana koji mogu bez problema konkurirati i na međunarodnoj sceni top restorana. Danas na Kvarneru imamo široku paletu ponude – od konoba do fine dininga. Kada na razini Hrvatske gledam promjene u našim knjigama od devedesetih godina do danas, prezentacija je nemjerljivo bolja, tanjuri danas izgledaju poput umjetničkih djela, a na njima je sve manje hrane, jer treba više toga probati. Dok se nekada isticalo da su jela pripadaju talijanskoj ili francuskoj kuhinji, danas se s ponosom ističe svako selo iz kojeg dolazi neka namirnica.

Maslinova ulja

 Sudjelujete i u Mediteranskoj turističkoj fundaciji. O čemu je riječ?

– Na Malti sam od 2017. u savjetu međunarodne Mediteranske turističke fundacije, koja je i jednu godišnju panel diskusiju nazvala po našem projektu Gastronaut Mediterana. Njihov Institut za turizam u sklopu projekta »Potencijali gastronomskog turizma« izdaje knjigu u kojoj objedinjava radove 14 autora iz cijelog svijeta koji provode u praksi uspješne projekte. Pozvali su me da se uključim na temu gastronomskog brendiranja destinacija. Za izdanje sam pripremila prilog pod nazivom Aduti na tanjuru – iskustva iz projekata Restaurant Croatica i hrvatski Klub Gastronaut. Knjiga izlazi u prvoj polovini sljedeće godine.

Planova za dalje, kao što ste već naveli, ima puno. Što nas očekuje vezano za knjigu 100 vodećih restorana koju ste i ove godine dopunjavali novim sadržajima?

– Ove godine smo kao podtemu knjige 100 vodećih hrvatskih restorana i njihovi specijaliteti stavili maslinova ulja u vrhunskoj gastronomiji. Prilog je, naime, napisala sommelierka za maslinova ulja Marina Selak. Kako je sljedeća godina, godina održivosti, planiramo isticati jela restorana koja su pripremljena s namirnicama iz kruga od 100 kilometara oko restorana. Prvi krug izbora za vodeće hrvatske restorane trenutačno je u tijeku na portalu Gastronaut.hr i svi gosti mogu glasovima nagraditi restorane koji su kvalitetom svoje usluge i ponude u njih ugradili lijepa sjećanja.