Osnivač legendarne diskografske kuće Stax Records, Jim Stewart preminuo je u ponedjeljak u 93. godini života. Iako možda široj javnosti nepoznat, Stewart je bio vrlo važna persona u afirmaciji južnjačke soul glazbe i okupljanju kasnije legendarnih glazbenika poput Otisa Reddinga, koji možda nikad ne bi dobili priliku da nije bilo hrabrih odluka njega i njegove sestre Estelle s kojom je osnovao Stax.

Među tim odlukama bilo je ulaganje u studio u Memphisu i zaokret s bjelačkog countryja i rockabillyja na crnački južnjački soul, koji je, za razliku od finog i mekanog detroitskog soula promoviranog preko diskografske kuće Motown, bio baziran na oštrijem i vatrenijem zvuku kombinacije „crnog“ gospela, bluesa, R&B-a, pa i country glazbe.

Treba imati na umu da je bio početak 60-ih godina, kad su na jugu SAD-a, dakle i u Memphisu, crnci i bijelci bili strogo segregirani, nisu išli u iste škole i restorane, nisu se vozili u istim autobusima, o miješanim brakovima da ne govorimo. U to vrijeme bijelac Stewart je imao hrabrosti okupiti rasno miješani kućni bend Booker T And The MG’s koji su kao prateći bend odsvirali većinu hitova Staxa kroz cijelo desetljeće 60-oh godina prošlih stoljeća, a snimiti i poneki vlastiti hit poput legendarnog instrumentala „Green Onions“  iz 1962. godine. A hitova izdanih pod kućom Stax i produkcijskom palicom Ala Stewarta, koji su danas evergreeni i opća mjesta pop kulture bilo je mnogo. „Hold On, I’m Coming“ i „Soul Man“ Sama i Davea „B-a-b-y“ Carle Thomas, „Mr. Pitiful“, „Respect“ „(Sittin’ On ) The Dock Of The Bay“ Ottisa Reddinga, „Knock On Wood“ Eddiea Floyda, „Soul Finger“ Tha Bar-Kaysa, „Theme From Shaft“ Isaaca Hayesa, „I Forgot To Be Your Lover“ Williama Bella, „What A Man“ Linda Lyndell, „Mr Big Stuff“ Jean Knight…, samo je dio legendarnih pjesama smimljenih u kinu preuređenom u studio u centru Memphisa gdje je Stax pod ravnanjem Ala Stewarta otkrivao talente i izbacivao hitove do kraja 60-ih godina, o kojima je glas bjelačkoj publici širila velika diskografska kuća Atlantic na američkoj i svjetskoj razini jer su sredinom 60-ih sa Staxom postigli dogovor o distribuciji.

Dok je Al Stewart držao konce u svojim rukama, Stax je bio tvornica hitova, no dolaskom  Ala Bella kao suvlasnika kompanije, započeli su problemi, ne nužno zbog njega samoga, već i zbog činjenice da je najveća zvijezda Staxa Otis Redding poginuo 1967. godine, te poslovnog razlaza s Atlanticom. I nakon toga bilo je uspjeha s albumima Isaaca Hayesa i Staple Singers, no u 70-im  godinama Stax se mučio sa solventnošću dok nije financijski propao 1975. godine.

Nakon Staxa Al Stewart više nije ulazio u nove poslovne ili glazbene poduhvate nego se potpuno povukao iz biznisa, živio skromno daleko od očiju javnosti i još dalje od show businessa.  Možda je i zato doživio tako duboku starost. Kad je 2002. promoviran u Rock and Roll kuću slavnih nije se ni pojavio na ceremoniji, već je tamo u svoje ime poslao svoju unuku Jennifer.