Hrvatska konačno postaje potpuno svjesna svih svojih komparativnih turističkih prednosti, konačno postaje jedinstvenom turističkom destinacijom! Najkraći je to zaključak nakon što smo u četiri županije – Požeško-slavonskoj, Osječko-baranjskoj, Krapinsko-zagorskoj i Zagrebačkoj obišli četiri finalista ovogodišnje akcije Najiznajmljivač koju pod ingerencijom Ministarstva turizma i sporta te Hrvatske turističke zajednice medijski provodi Novi list.

Riječ je, u konceptualnom smislu, o četiri različita objekta koji imaju istu, jasnu poveznicu: maksimalno verificiraju posebitosti svog kraja, jasni u stavu da će ih jednako tako doživjeti i svi njihovi posjetitelji.

Ono što je godinama bio slučaj, ne misle da se turizam događa samo na moru te da oni koje se nalaze daleko od njegovih obala na turizam nemaju pravo ni pomišljati. Sasvim suprotno, zahvaljujući činjenici da nisu upali u zamke poput preizgrađenosti i nerijetke unificiranosti priobalja, vjeruju kako će vrijeme što dolazi u velikoj mjeri raditi u korist »njihovog« turizma.

Pogled s visoka

Znate li kako izgleda pogled na Slavoniju s visoka? Odgovora ima više jer nije taj lijepi dio Hrvatske samo beskrajna ravnica, ima u Slavoniji zanimljivih planinarskih staza i nadahnjujućih uzvisina. Mi smo pak sigurni da je jedan od najljepših na 350 metara nadmorske visine, na uzvisini iznad Oriovca.

Uvjerili smo se u to nakon posjeta Vili Melani, ruralnoj turističkoj kući smještenoj na osami, svega nekoliko minuta vožnje od središta Oriovca. Njome suvereno gospodare Sanja i Jasmin Konjević, mladi supružnici kojima, na svoj način, veliku pomoć i podršku pružaju kći Melani kao i sin Gabrijel koji je u vrijeme našeg posjeta bio u školi.

Melani, Sanja i Jasmin Konjević

– Uzeli smo taj teren i baraku na njemu kao mjesto gdje će nam biti vikendica, neki naš prostor za druženje. Kad mi je Jasmin rekao kako na tom prostoru idemo u izgradnju kuće za iznajmljivanje, s bazenom i svim pripadajućim sadržajima te kako ćemo na tom prostoru u nekim budućim godinama napraviti pravi mali »resort«, nisam znala što mu reći. Mislila sam da se možda šali jer kakvi bazeni kad nismo imali sređen ni naš osnovni životni prostor. Ali ne, nije se šalio – krećemo u izgradnju naše ruralne vile. S bazenom.

Bio je to njegov definitivni odgovor s pojašnjenjem kako će većinu napraviti – sam, iznijela nam je epizodu iz njihovog bračnog života od prije nekoliko godina Sanja Konjević, po zanimanju fotografkinja kojoj je danas dakako drago što su turizmu širom otvorili vrata. I tako i samom oriovačkom kraju pokazali za što je sve sposoban, kako je šuma pogodna i za turizam, ne samo za drvnu industriju.

A osim divnog pogleda, »Melani« se može pohvaliti i s odličnom organizacijom okoliša u kojem će uživati i mali i veliki gosti kao i vrlo zanimljivo dizajniranom unutrašnjosti. Spojili su se Sanjino fotografsko oko i Jasminove ruke koje mogu napraviti sve što zamisli njezino oko.

Cjelokupna unutrašnjost je povezana u skladnu cjelinu, vrlo su lijepo riješene i zidne dekoracije jer na zidovima je riječ o nečem što je mnogo više od onog što bismo mogli nazvati tek bojenjem. Tu je i povezanost namještaja s ostalim elementima uređenja unutrašnjosti, primjerice s međukatnim stepenicama.

U konačnici, unikatan je i jacuzzi koji je sam Jasmin osmislio, opločio i integrirao ga u dnevni boravak smješten na katu što je s polukatnom konstrukcijom povezan sa spavaćim dijelom.

Villa Melani

Villa Melani

Villa Melani

Iskonski mir

– Gostiju ima iz svih krajeva Europe, dok su domaći uglavnom iz osječkog i varaždinskog kraja. Nema mnogo gostiju s mora ili iz Zagreba, ali polako i to će se promijeniti. Mogućnost izleta, vožnje bicikla, posjeti vinarima, uživanje u autohtonoj gastronomiji su neograničene.

Iako, gosti nekako ostaju kao »paralizirani« kad dožive ovaj pogled, ove uvjete za osmišljavanje vlastite gastronomije, ovaj iskonski mir što sve zajedno stvara idealne uvjete za istinski odmor, ponosno nam objašnjava Jasmin. Koji zapravo uživa u svim radovima s kojima se stalno unapređuje »Melani«, njezin okoliš i njezine perspektive.

Da je Baranja vjerojatno najrazvijenija turistička regija hrvatskog »kontinenta«, neko je vrijeme već poznato. Kao i to da ima jako dobro razvijenu enogastronomsku komponentu. Tu su i Kopački rit kao i mogućnost zanimljivih izleta, od Osijeka do Batine, kao i onih prema zapadnim predjelima Baranje. Mi smo, zahvaljujući našem finalistu, Kući Biljkinog oca upoznali još jednu jako važnu komponentu baranjskog turizma, onu povezanu s njezinom tradicijskom baštinom.

– Ne, nije izvorno moja, ali s obzirom na to da se prodavala te da me na prvi pogled oduševila, postala je moja. Uz činjenicu da i sada funkcionira jako dobro, ima tu još prostora za preinake, za još snažnije uranjanje u povijest baranjske arhitekture kao i uređenja unutrašnjosti.

S ponosom nam je to pojasnio Vedran Grizbaher, vlasnik objekta posebnog naziva – Kuća Biljkinog oca. Osječki gimnazijski profesor talijanskog jezika silno je slojevita osoba.

Velika je njegova povezanost s prirodom i tradicijom, a iznimno mu »ide« i pisanje bloga koji je povezan sa svim njegovim okupacijama. Sama Kuća Biljkinog oca je smještena u Lugu, mjestu koje se kao i kuća sama nalazi na prometnici što povezuje jug Baranje, Bilje i njezin sjeveroistok, konkretno Batinu.

Kuća Biljkinog oca

Kuća Biljkinog oca

Kuća Biljkinog oca

Baranja kakva je nekad bila

– Vanjština kuće, dvorište i gospodarske kuće su u cijelosti očuvani i vode nas u neka prijašnja stoljeća Baranje. Unutrašnjost slijedi taj put, to razmišljanje uz dakako preinake koje su morale biti učinjene kako bi se živjelo u sadašnjosti.

Turisti se u njoj dugo zadržavaju, privlači ih svojom posebnošću, a već je dobro poznato da Baranja na malom prostoru nudi mnogo, pojašnjava nam Vedran.

Istina, kuća plijeni nekom svojom opuštajućom atmosferom, uvodi vas u neka vremena koja su sama po sebi živjela nekim sporijim mirnijim, životom. S obzirom na to da se zahvaljujući većini namještaja i organizacije prostora povezujete s tim vremenima, relaksacija se počinje događati sama od sebe.

Da, javljaju se i slike iz prošlosti, stihovi iz pojedinih pjesama o ravnici, Kuća Biljkinog oca zrači onim poznatim, baranjskim hedonizmom.

– Zadovoljni smo s brojem gostiju za koje bismo voljeli da se zadržavaju više dana. Ima istina termina koji to čine, kao što je to i ovogodišnji Dan sjećanja na žrtvu Vukovara koji je goste privukao na četiri noći, no uvjerenja sam kako se s ove pozicije istinski može lijepo doživjeti Baranju i cjelokupni istok Slavonije, poručio je nama kao i svima koji ovo čitaju profesor Grizbaher.

Povratak prema zapadnim granicama. Nakon Zagreba skretanje prema Zaboku, Oroslavlju, svim onim poznatim krajolicima stubičkoga kraja. Do našeg cilja – Hižakovca i njegove kuće ruralnog turizma, Rukova Hiža. Tradicijski zagorski drveni objekt je preseljen na aktualnu lokaciju čiji je pak prvi susjed – rodna kuća Matije Gupca.

Rukova Hiža

Rukova Hiža

Rukova Hiža

Ponosna hiža

– Suprugova obitelj, njegova loza dolaze iz ovog kraja, dok mi živimo u Svetoj Nedelji. Iz poštovanja prema kraju i tradiciji, kao i našoj želji da u Zagorju imamo svoju oazu, uredili smo u autohtonom stilu kuću. Ali tada je došla i jedna »bogohulna« misao – pa što ne bismo u ljetnom periodu, od travnja do studenoga kuću – iznajmljivali?! Kažem »bogohulnog« iako to nije bilo naše, nego razmišljanje okoline.

Otvoreno su nam govorili kako turizam nema smisla, kako ne postoji razlog zbog kojeg bi netko u Hižekovec došao na dulje od pola sata. Onoliko koliko mu je potrebno za obilazak Gupčeve kuće, pripovijeda nam Jelena Ruk, glavni motivator i realizator hižakovečekog stacionarnog turizma.

Mada, sudeći prema aktivnostima u korištenju društvenih mreža, kao i poznavanju najnovijih trendova u turizmu, jako dobrog nasljednika ima u kćer Antoniji, studentici zagrebačkog Pravnog fakulteta.

– Kuću ne iznajmljujemo u hladnom dijelu godine mada imamo upita. S uređenjem okoliša te uvođenjem elemenata koji ispunjavaju vrijeme provedeno u našoj hiži, fokusirani smo na period od travnja do listopada. Jako smo zadovoljni jer je popunjenost odlična, a i nas same iznenađuje odakle sve dolaze naši gosti.

U turizmu nema granica, gostiju imamo iz obje Amerike, da o Europi i Hrvatskoj ni ne govorimo. Jako smo, uz nas dvije, tu je i sin Robert, vezane uz naš goste, sve ih dočekujemo i detaljno upućujemo u sve mogućnosti Hiže i kraja, planinarenje na Sljeme ili Medvednicu, gastroenološke mogućnosti, sve što ih zanima, pojašnjava nam Jelena.

Rukova Hiža

Rukova Hiža

Rukova Hiža

Gupčev kraj

Laganom šetnjom spustili smo se do Gupčeve rodne kuće, zadivljeni predivnim, oblim, nekako mekim zagorskim bregima. Ali put i obaveze idu dalje. Odlazimo za kraj naše »kontinentalne« priče u – Vukomerić. Tako blizu samog središta hrvatske metropole Zagreba, a ugođajem – tako daleko od nje.

Tim više jer adresa koju smo posjetili skladno povezuje dva objekta, stari koji je u cijelosti dio tradicije kao i novi, moderni, ali s obzirom na to da je riječ o drvenoj kući, također skladno uronjen u ambijent i doživljaj rubova Turopolja i njegove poveznice s krajevima koji nas dovode do Karlovca ili Jastrebarskog i Plešivice.

Turizam u Vukomeriću stvara Tomislav Pavlečić sa svojom obitelji, ljudima koji znaju da su na dobrim putu iako je i u ovom kraju turizam još uvijek u svojoj prvoj, ranijoj fazi.

– A vidite i sami, od Zagreba do nas manje je od pola sata vožnje. Dobro, neka je i 45 minuta ako se ide iz samog centra, tako da nas dio gostiju i posjećuje zbog toga, mogućnosti istinskog odmora ovdje u iskonu našeg kraja i upoznavanja Zagreba sa svih njegovih strana. Ono što se vrlo brzo događa, gosti se vežu uz ovaj naš kraj i naš objekt tako da im se na kraju nigdje i ne ide. Odmaraju se i uživaju, pojašnjava nam Tomislav.

Tomislav Pavlečić

Razloga je mnogo, a kao ističu gosti što u Vukomerić stižu iz svih dijelova svijeta – kako nam je istaknuo domaćin čitav je niz raritetnih država koji inače mnogobrojnošću ne krase domaći turizam – posebnost je povratak prirodi. U ponudi je mnogo zanimljivih aktivnosti, jedan od njih je svakako i »šumski wellness«.

– Ovaj naš kraj karakteriziraju šume iznimne ljepote, ali i prohodnosti. Gostima se sugerira da u kući ostave sve što ima veze s digitalnom tehnologijom i mjerenjem vremena. Odlazi se potom u šumu gdje se u konstantom kretanju ostaje najmanje tri sata. Nakon te šumske kupke, tijelo se fantastično napuni novom energijom, a svi ističu i sjajne učinke na »čišćenju uma«, naglašava Tomislav.

Ono što je u Vukomeriću također dio dobre prakse, s nekoliko OPG-ova uhodana je opskrba domaćim namirnicama. Izvornost takve proizvodnje hrane se odlično uklapa u modalitet turizma kakav se preferira kod naših domaćina, a gosti su sa svime što im se dostavi oduševljeni.

Hiža Barbara, Vukomerić

Hiža Vlado, Vukomerić

Hvale i lokalne gostionice u kojima se spravlja jednostavna, tradicijska hrana tako da je prvotni dolazak zbog upoznavanja čari velegrada prerasta u oduševljenje odmorom koji je u cijelosti povezan s prirodom i jednim izvornim, pomalo arhaičnim načinom života.

Kao što i Strategija razvoja hrvatskog turizma poručuje: ponosni i puni samopouzdanja istaknimo ono najbolje što imamo, kontinentalna Hrvatska to sve više čini. Čini jer uistinu – imamo. Svakako, »unutrašnjost« se mora dodatno okuražiti te sve snažnije ponuditi gostima i sve ono što se nalazi u koncentričnim krugovima što se stvaraju oko smještajnih jedinica, oko osnova turizma.

Prvenstveno tu mislimo na ponudu živežnih namirnica, od povrća i jaja, mesa i mlijeka do meda i rakija ili u manjim pakiranjima svega onog što ide u zonu »jestivih suvenira«. Upravo u tom segmentu se mogu dobiti dodatni bodovi koji će kontinentalni turizam dignuti na još jedan viši nivo privlačnosti, omogućiti mu novi uzlet.

I ako bismo prometni čvor Bosiljevo – točku gdje se spajaju A1 i A6, prometnice što dolaze iz najturističkijih hrvatskih županija te se slijevaju u one koje nemaju izlaz na more – simbolički mogli nazvati spojem dvije Hrvatske, primorske i kontinentalne, onda su epizode koje smo opisali u ovom tekstu one koje tu za turizam uobičajenu famu – razbijaju!

Jer i »iznad« Bosiljeva turizam ne da postoji, on je i na »kontinentu« postao jaka gospodarska aktivnost, posao od kojeg će uskoro živjeti i daleko veći broj stanovnika. Da, definitivno, i iznad Bosiljeva turistička je zora prerasla u jako lijepo, sunčano i vrlo obećavajuće jutro.