Puntarski nautički kompleks koji čine marina i brodogradilište ovih je dana veliko gradilište. Među jahtama i jedrilicama što zimuju na kopnu, stalno cirkuliraju građevinski strojevi. Njihova buka tek je nešto tiša za čestih kišovitih dana, ali ni tada potpuno ne prestaje. U sklopu marine, kako nam rekoše, gradi se novi restoran. Radovi u brodogradilištu traju duže, zahvat je kompleksniji, gradi se prostor za montažu i rad novog travel lifta velike nosivosti. Unapređuje se poslovanje, ne povećava kapacitet, kako smo na prvu pomislili.

Brodogradilište Punat, tvrtka koja posluje u sastavu Marina Punat Grupe, obilježava ove godine 100. obljetnicu. Ali, nipošto ne djeluje poput stogodišnjeg starca. Naprotiv, prije bismo ga mogli usporediti s vitalnim mladim čovjekom punim životne energije. Takav se dojam stječe prolaskom kroz radne prostore, u zatvorenom i na otvorenom. Dodatnu potvrdu dobili smo u razgovoru s Mariom Wagnerom, direktorom Brodogradilišta Punat. Po dolasku u Brodogradilište morali smo ga pričekati desetak minuta, dok ne završi sastanak s najbližim suradnicima. Za početak potvrđuje ono što smo od ranije znali.

– Nove brodove više ne gradimo, promijenili smo poslovnu politiku. Što je u nas uopće ostalo od brodogradnje? U brod ugrađujemo samo radnu snagu! Teško je tako poslovati, možeš uspjeti samo s ekstrakvalitetom. Divim se ljudima koji su opstali u tom poslu. Naše usmjerenje definirano je prije više godina, pametnim ulaganjima i dugoročnim poslovnim opredjeljenjem. Podijeljeni su poslovi između marine i brodogradilišta. Mi smo postali servisna baza, dok se marina odmakla od servisa i usmjerila na temeljno poslovanje. Postala je hotel za brodove, a sve ostalo premješteno je u brodogradilište. To je ključ uspjeha!

Ništa bez ljudske ruke

Svaki posjetitelj brodogradilišta lako će se uvjeriti da posla ima, ne dovoljno, nego puno. Mnogo je nautičkih plovila, glavni poslovi obavljaju se izvan sezone krstarenja. Također, ima radnih plovila raznih namjena, katamarana, klasičnih putničkih brodova, trajekata…

– Posla imamo. Prema prihodima otprilike po polovicu ostvarujemo od brodova iz marine, odnosno od ostalih. Nekad je bilo velikih oscilacija u poslovanju, dok je sada ujednačeno. Naš posao je specifičan, jer je i sam brod specifikum. Bez ljudske ruke nema ništa, kompletan posao ovisi o čovjeku, ovo je manufaktura. Plovila su danas sve kompliciranija, na brodu je svugdje struja, a sol i vlaga veliki su joj neprijatelji, potvrđuje Mario Wagner.

Pristup poslu drukčiji je nego na kopnenom objektu.

– Za uspješnost u poslovanju najveći aduti su nam ljudi, zato ulažemo u njih, od plaća, preko raznih subvencija, radimo na sigurnosti, obučenosti, školovanju i usavršavanju. Nastojimo biti socijalno osjetljivi. Plaće moraju pratiti inozemne, tako ćemo zadržati ljude. Da bismo im dali više, moramo više i zaraditi, bez njih u tome ne možemo uspjeti. I timski posao, to je važno. Organiziramo poslovanje u redovnom radnom vremenu, sa slobodnim vikendom. U sezoni, od ožujka dalje, imamo šest radnih dana, s plaćenim prekovremenim. Radnik mora imati vremena za sebe, pa nastojimo biti maksimalno fleksibilni za njihove potrebe. Radnika moraš poštovati i platiti.

Kao i svugdje u poslovanju, sve je na svojevrstan način isprepleteno, umreženo, ovisno jedno o drugom. Brodogradilište Punat trenutačno ima pedesetak zaposlenih, brojka se mijenja, ljudi dolaze i odlaze, traže sredinu i poslodavca gdje očekuju da će im biti bolje.

– Naši zaposlenici u principu su otočani, sada s čitavog Krka, dok su nekad radili ljudi iz Punta i okolnih mjesta. Na otoku postaje teško naći ljude, mladi su manje zainteresirani za ovaj posao. Ne možemo ih ni dovoditi na otok, uvoz radne snage nije jednostavan, niti trajno rješenje. Ako želimo dovesti radnika, moramo dovesti i zbrinuti čitavu obitelj.

Unapređenje poslovanja

Problem je i stručna osposobljenost, rad u remontnoj brodogradnji zahtijeva određena znanja.

– Uče kroz posao. Nema kadrova koji nama trebaju, pa moramo osposobljavati ljude. Pa se često događa da, nakon stjecanja određenih znanja, odlaze. Stalno smo otvoreni za nove radnike, kad god se netko javi, spremni smo ga primiti. Fluktuacija je velika, ističe Mario Wagner.

U Puntu su oduvijek stremili unapređenju poslovanja, davno sam to spoznao, nisam prvi put u škveru. Prednjačili su među sličnima na našoj obali, uvodili inovacije u poslovanje. I sada, u jubilarnoj godini imaju veliko gradilište, na kopnu i u moru, ne zadovoljava ih postignuto, stalno žele naprijed.

– Odlučili smo se za kupnju i montažu novog travel lifta nosivosti 500 tona. Nosivost sadašnjeg je 100 tona, što se pokazalo nedovoljnim s obzirom na to da su brodovi sve veći. Takvi se godinama izvlače na navoz, ali pokazalo se da je travel lift budućnost. Zahvaljujući njemu napravit ćemo veliki iskorak i u ekološkoj zaštiti. Napravit ćemo dva prališta, otpadne vode skupljat će se u separator. Također, značajno će se smanjiti buka, što predstavlja daljnji korak u unapređenju ekologije. Poslovi će biti znatno lakši, posebno podizanje i spuštanje plovila, te rad na njima, jer su na navozu uvijek u kosom položaju.

Dugoročno ulaganje

Osim velike nosivosti, novi travel lift i dimenzijama će se razlikovati od standarda. Zato se radi po narudžbi. Njemu se mora prilagoditi i bazen za plovila,čija će širina biti 16 metara. Na Mediteranu takvog nema. Sadašnji građevinski zahvat priprema je infrastrukture za travel lift, gradi se bazen i prostor za njegovo kretanje.

– Ovo je dugoročno ulaganje i unaprijed znamo što nam donosi. Eliminiranjem navoza izgubit ćemo dio tržišta. Žalimo biti na usluzi brodarima s kojima godinama radimo kao što je, na primjer, Jadrolinija. Moći ćemo prihvaćati njihove brodove, jednotrupce širine sedam metara i dvotrupce, katamarane.

Travel lift donijet će promjene u operativnom poslovanju, dio poslova izvodit će se lakše, brže i kvalitetnije, dok će vlasnici nekih plovila morati tražiti novu postaju za obavljanje remontnih radova. Ipak, u planiranju i očekivanjima Mario Wagner maksimalno je oprezan.

– Korona je mnogo toga promijenila, od onih dana kada smo na dva tjedna stali i poslali ljude kućama, ništa nije isto. U jednom danu otkazani su nam svi naručeni poslovi. Srećom, brzo je počeo povratak nautičara. Zato je o planiranju teško govoriti, prije se radi o listi želja nego o planiranju. Eto, nitko nije očekivao ovako uspješnu turističku sezonu. Koliko god planirali, postoji 90 posto šansi da planirano nećeš ostvariti. Budućnost je upitna, sada je poskupjela energija, a u našem poslu troši se struja čim počneš nešto raditi. Moramo i mi korigirati cijene. Vjerujem da se stanje mora stabilizirati, kao i uvijek. Bilo je i ranije kriznih razdoblja, nije nam prvi put.

Ribari na čekanju

Ribari, vlasnici većih i velikih brodova, žale se da imaju problema s obavljanjem redovnog remonta. Neka mala brodogradilišta su ugašena, neki su promijenili poslovnu orijentaciju, treći imaju previše posla, nisu u mogućnosti prihvatiti sve. Nekad su ribarski brodovi dolazili i u Punat.

– Nastojimo prihvatiti svakoga, ako možemo, uključujući i ribare. Događale su nam se, međutim, nepredviđene okolnosti. Brod je došao i čekao da se oslobodi navoz, a na plovilu što se radilo bilo je više posla od planiranoga. Pokušavamo predvidjeti što nas čeka na određenom brodu, ali često se otvori nešto neočekivano. A dok je jedan brod na navozu, drugog ne možemo uzeti u posao. Imali smo slučaj da je brodu u čekanju protekao lovostaj, kada najčešće odlaze u škver, pa je otplovio neobavljena posla. Možda se s travel liftom situacija za ribare popravi.

Nema majstora za drvo

Godinama je Brodogradilište Punat bilo sinonim drvene brodogradnje, gradili su novo, održavali, popravljali i obnavljali staro, isticali su se vrhunskom kvalitetom. Rad s drvom danas je potpuno napušten.

– Materijali gradnje plovila davno su se promijenili. Najveći je problem što više nema majstora za rad s drvom. Toga zanimanja više nema! Teško je, također, osigurati kvalitetnu građu. Znam, vlasnici takvih plovila imaju probleme oko njihova održavanja, zaključuje Mario Wagner.