Na pozicijama na kojima je čest, rumbač kvrgaš se može uloviti i klasičnim udičarskim priborom koji se ne razlikuje od najobičnije kančenice namijenjene pridnenoj ribi. Budući da nije borben i da živi na dnu na kojem nema zadjeva, uz malo strpljenja se može izvući i najfinijim priborom.
povezane vijesti
Rumbač kvrgaš (Scophthalmus maximus, Linnaeus, 1758) je riba iz obitelji plosnavki (Scophthalmidae).
Može narasti do impresivnih 95 centimetara dužine i 15 kilograma težine. Srednja lovna težina se kreće oko jednog kilograma. Ima tijelo karakterističnog romboidnog oblika s očima na lijevom boku. Usta su velika i sitno ozubljena.
Sve su peraje solidno razvijene, dok je repna nešto jača. Gornja strana tijela nema ljuske, već rijetko razbacane koštane kvrge po kojima je ova vrsta i dobila ime. Bočna je crta istaknuta i vidljiva cijelom dužinom. Bojom varira od smeđe do crnkaste, bjelkasto ili svijetlosivo istočkane. S donje, ‘slijepe’ strane je bjelkaste boje.
Rumbač kvrgaš je prisutan u manjim jatima na cijelom Jadranu, od 10 do 200 metara dubine, ali je najbrojniji na dubinama od 30 do 60 metara. Kao tipična bentoska vrsta živi isključivo na dnu, s tim da preferira muljevito-pjeskovita dna.
Hrani se svim bentoskim vrstama.
Spolno zreo postaje s 15 do 22 centimetra dužine. Mrijesti se krajem proljeća i početkom ljeta kada polaže od 10 do 15 milijuna jaja koja sazrijevaju za 7 do 9 dana. Životni vijek rumbača kvrgaša je 22 godine.
Najčešći ribolovni alat za lov ove vrste je parangal namijenjen landovini koji se ješka srdelom ili lignjom, a koji se podjednako polaže i danju i noću.
Na pozicijama na kojima je čest, rumbač kvrgaš se može uloviti i klasičnim udičarskim priborom koji se ne razlikuje od najobičnije kančenice namijenjene pridnenoj ribi. Budući da nije borben i da živi na dnu na kojem nema zadjeva, uz malo strpljenja se može izvući i najfinijim priborom.
Ostali hrvatski nazivi za ovu ribu su čavlaš, plat, rombo, rumbošvoja, svac i zvjezdaš.
