Loredana Bahorić, renomirana modna dizajnerica čije se ime krije iza modnog brenda Charlie design, na ovogodišnjem je Interliberu predstavila luksuznu monografiju o 35 godina modnog djelovanja na više od 400 stranica i oplemenjenu s više od 700 fotografija najboljih hrvatskih fotografa.

Modna dizajnerica, porijeklom Šibenčanka, godinama je prisutna na hrvatskom modnom nebu. Zapravo puno više od modnog brenda Charlie design, jer prije nego što je počela kreirati, 13 godina bila je jedna od najtraženijih domaćih manekenki.

Na modnom putu, koji je, čini se, bio zarana zacrtan, Loredana, ili kako je svi prijatelji zovu Lori, krenula je još kao djevojčica izrađujući prve papirnate lutkice. Onda, slučajno ili ne, dok je studirala u Zagrebu, zaustavio ju je poznati maneken Davor Horvatić i uveo u manekenske vode.

Nakon duge i plodne karijere na modnim pistama Loredana je odlučila ostati u svijetu mode. Osnovala je modni brend kojem je nadjenula ime Charlie, crno-bijelo i unikatno, baš kao i neponovljivi Charlie Chaplin.

Foto: Josip MIŠKOVIĆ

Snažni dojmovi

Najprije čestitke, iz tiska je izašla monogorafija, upravo ste je predstavili ovog tjedna i na Interliberu, kakvi su dojmovi?

– Dojmovi su snažni i živi: još uvijek ne vjerujem u potpunosti da se radi o meni i baš mojoj modnoj priči. Puno je truda i ljubavi uloženo u monografiju, radi se o miksu emocija…

Već 35 godina svijetlite na hrvatskom modnom nebu, kako vam se čini ovo sada i ono nekada?

– Okolnosti onog prije i ovog sad su iz korijena promijenjene. Promijenio se pristup radu i sve je, pa i samo kreiranje, trebalo prilagoditi novonastalim uvjetima. Poplava svega i svačega, laka dostupnost, bombardiranje novonastalim proizvodima, povoljne okolnosti… Sve to zahtijeva ozbiljan pristup ako kanite opstati na prevrtljivoj modnoj sceni. Trudim se, al nije uvijek lako…

Unatoč svemu, vaša ideja plovi nekim bezvremenskim prostorima u kojima je sve moguće, naime tako nekako i krojite i spajate, preoblikujete svoje modele i činite nosivim na razne načine?

– Lijepo ste to formulirali, i kad to čitam, čini se jako jednostavno… Nastojim zadržati fluidnost u prezentiranju i samu nosivost u kontaktu s mogućim klijentima. Puno truda je uloženo kako bi to baš tako izgledalo. Multifunkcionalnost prakticiram od samih početaka, a minikolekcije s kompatibilnim komadima moj su prepoznatljiv predznak. Na taj način komadi iz prijašnjih kolekcija lako funkcioniraju s novim, aktualnim…

Zašto volite multifunkcionalnost ?

– Multifunkcionalnost volim prvenstveno zbog praktičnosti, a osim toga donosi dozu igre i osjećaj kako se u trenutku može biti drukčiji.

Dok kreirate, kojem se osjećaju prepuštate?

– Iskreno, nemam posebno odvojeno vrijeme za kreiranje. Ponekad je to samo trenutak, a ponekad danima smišljam, kombiniram. Teško je verbalizirati neuhvatljivo.

Razmišljate li i o pokretu, naime vaša odjeća je poput pokretne skulpture, traži pokret …

– Ne razmišljam o pokretu kao takvom, ali radi se uglavnom o oversize komadima ili ako je nešto zamišljeno kao uski odjevni predmet, obavezno koristim materijal koji u sebi sadrži elastin… E da, znači, ipak razmišljam, nesvjesno, o pokretu.. (smijeh)

Foto: Josip MIŠKOVIĆ

Boje nisu prvi izbor

Prepoznatljivi ste i zbog svog monokromnog izraza, crno-bijelog svijeta, ali svojedobno dobili ste nagradu baš za kolekciju u boji. Ne razmišljate često u bojama?

– Koliko god se trudila ubaciti boje, nisu moj prvi izbor. Da, za kolekciju Da Vincijev Kod 2004. dobila sam nagradu za Najboljeg dizajnera, i u njoj su bile boje. Radim odjeću i u crvenoj, plavoj, sivoj… Ali kod prikaza kolekcije u kampanjama nekako se uvijek vratim na crnu odnosno bijelu. Teksturama tkanina, kombiniranjem različitih materijala, rezovima i asimetrijom razbijam monokromo, pa pojedine kampanje djeluju gotovo kao grafički prikazi.

Svi vas opisuju kao drukčiju i to oduvijek drukčiju, ja bih rekla kako ste samo svoja. Zanima me kako se ljudi zrcale u vašoj dosljednosti, kako reagiraju? Je li ikada bilo nekih negativnih reakcija?

– Teško mi je odgovoriti na ovo pitanje. Oduvijek sam znala što bih htjela, a onda kad nisam, znala sam što sasvim sigurno ne bih. Ne znam kako to djeluje na moju okolinu, možda nesvjesno šaljem taj signal svojim načinom odijevanja, razmišljanja. Rijetko naletim na neku negativnu reakciju ili na neke koje zaista nisu vrijedne spomena.

Karijeru ste započeli u svom šibenskom dvorištu s lutkama od krep-papira, no zanimljivo je kako ste već tada znali kapitalizirati svoja znanja, naime naplaćivali ste ulaznice?!

– Ta priča iz djetinjstva mi uvijek izmami osmijeh na lice (smijeh). To mi je nekoliko par godina rekao jedan prijatelj na jednom druženju u Šibeniku ha, ha, ha … Naravno da su sva djeca iz susjedstva prisustvovala na našim zajedničkim predstavama.

Kolekcija Dream On

Obiteljski posao

Danas imate izgrađen brend kojem je posvećena cijela obitelj. Vaš sin Tomislav zadužen je za muške kolekcije, vi za ženske, a za supruga ste izjavili da se bavi svim važnim »nevidljivim« poslovima. Kako funkcionirate s obzirom na to da je s obitelji često najlakše, ali ponekad i najteže?

– Puno prednosti i puno mana ima zajedničko poslovanje. U kreativnom dijelu se s Tomijem nadopunjujem, ponekad se i sukobljavamo, ali uvijek završi na najbolji mogući način. Suprug vodi financijski dio, tako da odnosi na leđima najveći teret. Najveća je mana što je u teškim vremenima to zajednički izvor prihoda.

Studirali ste na Filozofskom fakultetu, ali vrlo brzo prebacili ste se na Tehnološki fakultet. Je li konačna odluka ipak došla sazrijevanjem, što je bilo presudno da moda ipak prevagne?

– Fakultet za dizajn odjeće nije postojao kao takav. Prebacila sam se s Filozofskog čim sam saznala za njega. Nedostajala mi je kreativna dimenzija, iako sam se u to doba bavila manekenstvom.

Dugo ste proveli i na modnim pistama, više od deset godina slovili ste za najtraženiju manekenku. Vjerujem kako vam to iskustvo i danas koristi, zanima me na koji način birate modele za svoje revije?

– Punih trinaest godina bavila sam se manekenstvom. Potpuno se promijenio princip rada od onda do danas. Za revije ili kampanje surađujem s modnim agencijama Talia model ili Relatum gdje odabirem vitke djevojke. Kampanje koje radim s Mare Milin dugo dogovaramo, biramo model koji će predstavljati kampanju i rijetko odabiremo istu djevojku.

Kolekcija Dream On

Rez, print, volumen

Mislite li ikada na neku ženu, osobu dok kreirate ili se ipak usmjerite isključivo prema osjećaju?

– Isključivo prema osjećaju, rijetko se fokusiram na neki određeni lik.

Slovite i za nekoga tko vrlo lako i brzo pripremi kolekciju, koliko vam je okvirno potrebno vremena za izradu?

– Pa sam kreativni proces traje dok ne uskladim sve u glavi. U samom procesu mijenjam, kombiniram, ali se uvijek držim osnovne niti: reza, printa, volumena. Kad je gotov kreativni proces, onda preostaje izrada. Imam jako mali tim, pa to zahtijeva fokusiranost i koncentraciju.

Kako biste opisali svoju trenutnu kolekciju?

– Zimska kolekcija je jednim dijelom od tafta punjenog vatelinom, dijelom od neoprena, umjetnog krzna, voluminozna u gornjim i ravnih linija u donjim dijelovima koji su od vunenog gabardena i lako se kombiniraju. Prevladava crna i siva, ali ima i bijele boje.

Što pripremate za proljeće i ljeto, ili je to još udaljeno?

– Trenutačno ne razmišljam o ljetnoj priči, fokusirana sam na promocije tek izašle monografije i ta me misao drži. Uživam u trenutku!

Koji je vaš glavni moto u odijevanju, što biste savjetovali modnim početnicima?

– Nema pravila za uspjeh na modnoj sceni, ni jedan scenarij ne garantira uspjeh. Zbog toga je najbolje ostati vjeran sebi i vjerovati u svoj zacrtani put.

Kakav je vaš ormar, ima li neki poseban odjevni predmet ili detalj koji vam je poput amajlije?

– Moj ormar je gotovo monokromatski, nije natrpan previše. Razbije ga poneki crveni detalj i bijela košulja, tunika. S godinama sam se naučila ne gomilati odjeću. Poput amajlije mi je jedan sako Yamamota, imam ga godinama i izvučem ga kad nisam sigurna što bih.

Charlie Tulip Session

Kolekcija Black Please!