RIJEKA Serse Cosmi očekivano više nije trener Rijeke. Odluka je to koja ove nedjeljne večeri nije posebno iznenadila nakon što je Dinamo bolno prizemljio Bijele pred svojim navijačima. Uglavnom, odluke s klupske e-mail adrese o talijanskom stručnjaku stizale su novinarima u noćnim satima. Tako je bilo i ovog puta. Početkom rujna, točnije 4. u mjesecu, Cosmi je na poprilično iznenađenje najavljen kao novi šef struke Bijelih oko 23 sata, za njega kobnog 13. studenoga opozvan je s dužnosti kormilara momčadi. I to oko 21 sat, pola sata nakon što je održao svoju posljednju, ne znajući, ali predosjećajući (Vidimo se! Nadam se…), oproštajnu press konferenciju nakon blamaže od Dinama (2:7).

Damir Mišković, prvi čovjek kluba, nije puno čekao, možda je odluku donio još i ranije, a možda se i »lomio«. »Nova metla bolje mete«, ustvrdio je prvi čovjek kluba po Cosmijevom dolasku i podnevnoj inaguraciji 5. rujna, ali vrlo brzo se Talijanu morao zahvaliti nakon samo 69 dana mučenja. Ispadanje u Bijelom Brdu u Kupu i najteži domaći poraz u HNL-u bili su previše i za Miškovića, koji je u Cosmija posebno vjerovao. I dosta pompozno najavio.

Talijanski stručnjak, koji je u 32 godine promijenio 16 klubova, a u posljednja tri (Crotone, Perugia, Venezia) osvajao manje bodova od odigranih utakmica, nije uspio s Rijekom. U konačnici, nešto slično dogodilo mu se i na Rujevici. U 10 utakmica osvojio je isto toliko bodova, uz tri pobjede, jedan remi i čak šest poraza. Premda, silno se trudio, ali na kraju i nakon brojnih poteškoća u komunikaciji, ušao je u »tihi rat« s igračima, diskreditirajući ih i omalovažavajući. Na kraju njegovi »paunovi« nisu raširili krila, a ceh je očekivano platio on sam. Za Cosmijem na Rujevici nitko neće »plakati«, kao niti za bilo kojim igračem, osim nekoliko izuzetaka, ako ove zime napuste Rijeku. I sam Mišković kao dopredsjednik HNS-a sigurno je u drugačijem ozračju zamišljao popratiti skorašnji SP u Kataru, ovako je ostalo naborano čelo i brige za kraj godine. Puno toga ne štima oko Rijeke, prije svega na travnjaku i stručnom dijelu, iako nitko ne može biti nezadovoljan uvjetima, tekućom kolotečinom i ispunjavanjem financijskih obveza prema igračima. Unatoč sve težem zatvaranju budžeta, Rijeka funkcionira, ali najlošija je na travnjaku, tamo gdje je zadnje desetljeće bila najbolja i najupečatljivija.

Već jučer je počela operacija spašavanja ugleda kluba, što neće biti nimalo lako. Prvi zadatak je pronalazak pravog trenera i tu se više nema pravo na pogrešku. Riječka priča s Draganom Tadićem i Faustom Budicinom bila je optimistično najavljena, ali kratkog vijeka, ova s Cosmijem pokazala se velikim promašajem. U konačnici ispada da je Talijan dobio i potrošio puno više kredita od Tadića i Budicina. A i financijski će sigurno puno više stajati klub s obzirom na dvogodišnji ugovor.

Napravljena šteta

Ugodnije, vedrije i bolje blagdane sigurno je očekivao i Srećko Juričić, savjetnik Uprave, ali u praksi sportski direktor i zamjena za Roberta Palikuču. I sam Mišković opravdano zna reći, bolji »sportski« nam ne treba, Juričić je sam ili zajedno s Ivanom Manceom u pravilu kvalitetno rješavao sve probleme oko struke u minulim sezonama. Od nedjelje navečer opet mora ispravljati neke tuđe propuste i u potragu za novim šefom struke pri čemu nikako ne smije pogriješiti. Jer novog trenera čeka najizazovniji posao u Miškovićevoj eri. Zaokruživanje igračkog kadra, njegovo smanjivanje za gotovo 40 posto jer su potrebna i pojačanja, dovođenje četiri, pet bitno kvalitetnijih igrača… Novu momčad trebat će dignuti u svim segmentima, ponajviše psihološkom, uigrati i spremiti za proljeće u kojem će se i ostali pojačati. Rijeka je izgubila bitku na jednom »frontu«, onom Kupa, koji joj je uz bolja proljetna izdanja mogao jamčiti Europu, a velikim dijelom gubi i onu na ligaškom kolosijeku. Vremena ima, uz proljetni preporod može se puno, ali velika šteta je već sada napravljena, poglavito u smislu da Rijeka vrlo lako sljedeće sezone ne vidi Europu. A to su opet novi problemi oko stabilnosti kluba i slaganja novog igračkog mozaika.

Tko će naslijediti Cosmija? Pitanje je koje će se kraće ili duže vrijeme vrtjeti u domaćem medijskom prostoru, među navijačima i simpatizerima Bijelih.

– Situacija je vrlo loša i vrijeme je da se nešto poduzme. Prvi korak je dovođenje novog trenera, a ja se nadam da ćemo dovesti stručnjaka koji će imati snage i energije da momčad izvuče iz ovog stanja – potvrdio je Srećko Juričić u razgovoru za Radio Rijeku. – S druge strane moramo dovesti kvalitetne igrače koji će biti na razini Rijeke. Imamo li rješenja? Meni se čini da je uvijek bilo najbolje kad smo slijedili primjer da to bude trener koji se već negdje dokazao, koji je mlad i pun energije. Tražimo ga u tom smjeru. Strani ili domaći? Domaći, jer nema vremena za neku prilagodbu i upoznavanje HNL-a. Mislim da je bolje da dođe neki trener iz našeg kraja.

Trener-spasitelj

Rekao je to Juričić i možda djelomično otkrio karte. Novog trenera možda treba tražiti u samoj Rijeci, a tu se u ovom trenutku nude dva imena, Dragan Skočić, Rodion Gačanin. Skočić je već bio trener u Miškovićevom mandatu prije jednog desetljeća, a veliki uspjeh napravio je s reprezentacijom Irana izborivši plasman na SP, ali je i neočekivano dobio otkaz od tamošenjeg Saveza. S druge strane Gačanin je doživio nedavno sličnu sudbinu i nije više trener Kuvajta. Posebnost je što je nakon osam kola ostavio momčad na prvoj poziciji. No, Gačanin je cijelu svoju karijeru vezan uz Istok, u planovima Rijeke spominjao se tek kuloarski bez ozbiljne šanse da preuzme trenersko mjesto.

Međutim, nije tajna da su uvijek postojale obostrane simpatije na relaciji Samir Toplak – Rijeka. Trener je koji iza sebe ima dva desetljeća rada i koji je baš možda ono što Bijelima treba u ovom trenutku. Goricu, Inter, Varaždin, Lokomotivu… redovito je izvlačio iz teških situacija i specijalizirao se za trenera-spasitelja. Tu je i Sergej Jakirović, koji je radio sjajan trenerski posao u Gorici, a sada ga nastavlja u Zrinjskom, vodećoj momčadi Prve bosansko-hercegovačke lige ispred Širokog Brijega. No, Jakiroviću bi se zacijelo, bez obzira na rejting Rijeke i činjenicu da je bio njezin bivši igrač, bilo puno teže prebaciti na Rijekine sadašnje postavke i jednu komotnu situaciju zamijeniti turbulentnom pa i na trenutke frustrirajućom.

Slično je i sa Zoranom Zekićem, tvorcem čuda iz Koprivnice, koji uživa u plodovima zapaženih igara svoje momčadi ove jeseni. Prije Cosmija kao potencijalni kandidati figurirali su i Matjaž Kek, Tomislav Ivković, Dean Klafurić, Mario Cvitanović… Ništa drugačije nije niti sada, imena trenera izvlače se kao na traci (Rendulić, J. Leko, Gračan), ali pitanje tko i za koliko novaca želi ući u operaciju spašavanja Rijeke. I staviti na kocku puno toga.