Divna Šainović i Safet Babajić dvoje je od ukupno 400 korisnika nužnog smještaja u Rijeci, koji su na današnjoj tribini Udruge za beskućnike i socijalno ugrožene osobe Oaza pod nazivom ”I ja sam tu..”, održanoj u riječkoj Gradskoj vijećnici, s javnosti podijelili svoja iskustva i izazove s kojima se svakodnevno susreću.

– Korisnica sam nužnog smještaja tri i pol godine, jer je to bila posljednja prilika da se pokušam vratiti u normalan život.

Došla sam u situaciju u kojoj sam morala u nužni smještaj, jer druge mogućnosti nije bilo – nezaposlena, bolesna, sama, obratila sam se za pomoć i dobila sam je.

Živim u sobici od petnaestak kvadrata i zadovoljna sam. Zahvaljujući ljudima iz Udruge Oaza osjećam se ponovo kao čovjek. Svakodnevno se družimo, razgovaramo o problemima, imamo razne radionice na kojima možemo pokazati svoju kreativnost, rekla je Divna Šainović.

Tko kako krevet napravi, tako i spava

Umirovljenik Safet Babajić liječeni je alkoholičar koji ne pije već dugi niz godina. Živi od svoje mirovine, za koju kaže da je mala, ali njemu dovoljna.

– Kada me ljudi pitaju kako mi je, ja im odgovorim: tko kako krevet napravi, tako i spava. Ne žalim se. Imam ženu i djecu koja žive u Bosni i Njemačkoj, s njima sam u kontaktu i imamo dobar odnos.

U mirovini sam jedanaest godina i sretan sam da imam svoj prihod, koliki toliki, ali je moj. Skupljam boce i razni materijal i za to dobijem džeparac.

Uglavnom dane provodim u šetnji i sretan sam da me zdravlje još uvijek dobro služi, istaknuo je Babajić.

Udruga za beskućnike i socijalno ugrožene osobe Oaza od svog osnutka 2010. godine njeguje svoju misiju te kroz razne aktivnosti i programe nastoji povećati mogućnosti izbora za one koje društvo stavlja u poziciju da izbora nemaju, istodobno radeći na promjeni društvenih shvaćanja prema povećanju solidarnosti, jednakosti i prihvaćanju različitosti.

Potrebe, predrasude i izazovi

Javnom tribinom koja je održana u sklopu projekta psihosocijalne podrške korisnicima nužnog smještaja Grada Rijeke pod nazivom “SamSamA – nisam!”, financiranim od strane Ministarstva zdravstva, želja je bila pružiti mogućnost korisnicima da oni kao najveći eksperti za problematiku beskućništva i siromaštva progovore o svom iskustvu, potrebama, predrasudama i izazovima s kojima se svakodnevno suočavaju.

– Iako su nekada nevidljivi i njihov glas se ne čuje, međutim i oni su tu, važni su i iskustvo koje imaju može stvoriti kontekst iz kojega možemo svi nešto naučiti.

Cilj projekta “SamSamA – nisam!” je psihosocijalna podrška korisnicima nužnog smještaja. Želimo im poručiti da, iako to često osjećaju, nisu sami, da su među nama, da nam se mogu obratiti, da smo tu za njih.

Organiziramo radionice, individualna i grupna savjetovanja, rekla je voditeljica projekta Dajana Lukač, dodajući kako je nužni smještaj u gradu Rijeci organiziran na tri lokacije – u ulicama Antuna Mihića i Ivana Žorža te u Mihačevoj Dragi, koristi ga oko 400 korisnika, a iako privremen, za mnoge je korisnike često trajan.

Nezavidna situacija

Predsjednik Udruge Oaza Dejan Travica istaknuo je kako su korisnici nužnog smještaja uglavnom samci, osobe srednje i starije životne dobi, bez obitelji i bez podrške obitelji, bez partnera, iako ima i onih koji su s obitelji u nužnom smještaju.

– To su nezaposlene osobe u nezavidnoj ekonomskoj situaciji, uglavnom sa zdravstvenim problemima. Nužni smještaj im je trajniji oblik smještaja, a velika većina njih su korisnici socijalne pomoći Grada Rijeke.

Prehranjuju se ili u pučkoj kuhinji ili Caritasu, a neki si i sami pripreme obroke, istaknuo je Travica.

Tijekom tribine, u Gradskoj vijećnici bili su izloženi radovi korisnika nastali u sklopu aktivnosti tijekom provedbe projekta “SamSamA – nisam!”, a neki od korisnika čitali su poeziju koju sami pišu.