Zaronio sam, legao u zaklon i nakon samo 15 sekundi čekanja već sam ga vidio kako prilazi. Došao mi je na manje od 1 metra od vrha strijele i tada sam ispalio hitac. Gof se samo okrenuo na leđa i počeo padat prema dnu…
povezane vijesti
Iz Maribora nam se javio Jure Daić koji je svoje nezaboravne ljetne dane ove godine prove ni manje ni više na Palagruži. Premda je sve dojmove nemoguće prenijeti u jednom dahu, Jure nam je ipak stigao ispričati dio svojih impresija i doživljaja. Evo što nam je Jure rekao o tom svom posjetu ovom jedinstvenom otoku:
– I ovoga sam ljeta kao i svake godine ljetovao na Palagruži. Taj biser Jadrana je stvarno jedinstvena lokacija za ronjenje jer je toliko udaljen od kopna da često nema ni telefonski signal. Na put smo krenuli s Krka i noćili u Rogoznici te tek drugi dan krenuli prema Palagruži. Ove godine nas je bilo 8 ribolovaca i ostali smo 7 dana.
– Kao i uvijek, uživali smo u plodovima mora u skrivenom ronilačkom raju, ronili, lovili, punili baterije i u velikoj mjeri preživljavali samoopskrbom. Najveći luksuz takvog putovanja je apsolutna jednostavnost, jer nema trgovina i gotovo nikakvog telefonskog signala. Tako smo bili prisiljeni na život kakav je nekad izgledao za sve ljude. Pobrinuti se za hranu, pripremiti je i odmoriti kako bismo mogli ponoviti vježbu. Tako izgleda svaki dan na Palagruži. A kad su na tanjuru svaki dan prvoklasni morski specijaliteti, to je pravi luksuz jednostavnosti – priča nam Jure.
– U moru se iz godine u godinu bilježi stalni pad ribljeg fonda, a za ulove je potrebno ulagati sve više napora. Ipak, na Palagruži je lakše doći do kapitalnog ulova nego drugdje. Moja dubina ribolova uglavnom je bila između 12 – 18 metara i mislim da ovaj put nemam ulov na +20m. Najbolji rezultat bila je šulja do 15 metara ili kombinacija prikradanja i čeke.
Ove godine je bio najbolji ulov gof od +12 kg. Posebnost tog ulova je, da sam već na površini zamislio sve detalje, kako će riba doći skroz do strijele, kako ću ga puštati da dođe skroz do mene i da će biti smrtni hitac. A gofa uopće nisam vidio prije toga i isto tako ga nisam vidio u prethodnim danima. Ali je bila ista situacija kao 2017. kada sam dobio gofa od +50 kilograma.
S površine sam gledao kamen na 15 metara gdje sam dobio svog najvećeg kapitalca i sve isto se poklopilo, bio je isti sat, ista stijena, ista struja, isti termoklin – nastavlja Jure svoju priču.
– Da skratim, zaronio sam, legao u zaklon i nakon samo 15 sekundi čekanja već sam ga vidio kako prilazi. Sakrio sam pušku, iza kamena mi je virio samo dio disalice i malo glave i kada me gof primijetio samo se okrenuo i maknuo se na kraj vidnog polja. Tada sam ga pozvao sa gugutanjem iz grla i počeo se je vraćati baš kako sam već zamislio na površini. Došao mi je na manje od 1 metra od vrha strijele i tada sam ispalio hitac. Gof se samo okrenuo na leđa i počeo padati prema dnu. Tom ulovu sam se jako obradovao i odmah sam počeo razmišljati kako će to ispasti na snimci, jer mi je kamera bila upaljena. Kod čišćenja ribe i filetiranja smo pričali da se takvi ulovi uistinu rijetko događaju.
Ali već se sljedećeg jutra ponovila priča sa zubacem od +7 kilograma na Maloj Palagruži. Na samo 12 metara dubine mi je došao zubatac direktno na ražanj opet na samo 1 metar od strijele: Pogodio sam ga u oko i kroz mozak. Samo se okrenuo na leđa, stresao i pao prema dnu. Tako sam imao dva dana za redom nezaboravne ulove, a sve snimljeno.
S obzirom na čistoću mora, ponovno sam napravio nezaboravne video snimke, a sada nakon završetka sezone, kada budem imao više vremena, rado ću ih montirati i objaviti na svom YouTube kanalu https://www.youtube.com/user/juredaic/videos – ispričao nam je Jure Daić.