Foto R. Šimonović
Iako umoran, životno vidno pregažen, i nimalo kalkulativan, pokazao je kako svirati rokenrol zapravo znači živjeti svaki njegov aspekt, ne skrivajući se ni trenutka od sebe samoga, svojih demona, nesavršenosti...
povezane vijesti
Zaaagreeeb, Dom spooortoovaa! Mrak, mrak, mrak, mrak! Rokenrol u Hrvatskoj lagano je na izdisaju. A rokeri? Rokeri gotovo da su izumrla vrsta. Dinosauri! Ali dok je njega, nema brige za drugačije, nema brige za neprilagođene, straha za originalne, autentične, buntovne, jedinstvene.
Goran Bare predstavnik je neke bivše, prošle generacije… Ali Goran Bare, zapravo je budućnost. Netko koga ćemo tek morati shvatiti. Pred rasprodanom dvoranom Doma sportova u Zagrebu, Bare je, 25 godina nakon spektakularnog live koncerta održanog u zagrebačkom Domu sportova, ponovno pokazao da je živ, da misli ostaviti trag u vječnosti.
Iako umoran, životno vidno pregažen, i nimalo kalkulativan, pokazao je kako svirati rokenrol zapravo znači živjeti svaki njegov aspekt, ne skrivajući se ni trenutka od sebe samoga, svojih demona, nesavršenosti…
Preko 3500 ljudi uživalo je tako u hitovima neponovljivog rokera, pjevajući u jedan glas, vrativši se u neka bolja, pomalo nostalgična vremena, vremena rokenrola, čovjekoljublja, zajedništva… Bratstva i jedinstva…
Sve je započelo pomalo sramežljivo, pjesmama novijeg datuma, da bi čitava dvorana eksplodirala kod nekih starijih hitova, kao što su “Mršavi pas”, “Iz sve snage”, “Budi ponosan”, “Ja sam budućnost”, “A ti još plačeš”… Dva bisa nisu bila dovoljna za slavljenje rokenrola, prošlih vremena, iskrenosti, zajedništva, ljubavi…