Foto D. Šokčević
Mislim da nismo vidjeli ovakvo čitanje Ivane Brlić Mažuranić; svaki dio predstave je poseban i nisam se do sada susreo s nekom dječjom predstavom koja je bila ovako ambiciozno i spektakularno zamišljena – ističe Edi Ćelić, glumac riječkog HNK-a koji nastupa u naslovnoj ulozi
RIJEKA Predstava »Regoč« Ivane Brlić-Mažuranić u adaptaciji i režiji Olje Lozice, nastala u suradnji Hrvatske drame HNK-a Ivana pl. Zajca sa studentima Glume i medija Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci, premijerno će biti izvedena na pozornici HKD-a na Sušaku večeras u 19 sati. Klasik iz zbirke »Priče iz davnine« prvi put je objavljen 1916., a s obzirom na brojne prijevode i činjenicu da se nalazi u knjižnicama diljem svijeta, slobodno se može reći da su uz Regoča i Kosjenku odrastale generacije na raznim paralelama i meridijanima.
Riječka će adaptacija kroz viziju Olje Lozice doživjeti određene promjene u odnosu na original, a prema svemu sudeći, publiku očekuje vizualno impresivna i bajkovita predstava koja ima sve predispozicije da postane pravi mamac za publiku, kako za onu koja redovno posjećuje kazalište tako i za one kojima će »Regoč« biti prvi susret sa svijetom teatra.
– Mislim da nismo vidjeli ovakvo čitanje Ivane Brlić-Mažuranić; svaki dio predstave je poseban i nisam se do sada susreo s nekom dječjom predstavom koja je bila ovako ambiciozno i spektakularno zamišljena – govori nam Edi Ćelić, mladi glumac riječkog HNK-a koji u predstavi igra Regoča.
Probe na štulama
Ćelića, Splićanina koji je u Rijeku stigao preko Osijeka, jedva smo uspjeli »ugrabiti« za kraći razgovor između brojnih probi, koje su postajale sve intenzivnije kako se premijera približavala. Da stvar bude bolja, on te gotovo cjelodnevne probe odrađuje na – štulama.
– Regoč je čovjek od kamena, ali istovremeno i div tako da sam ja cijelo vrijeme na posebnim štulama. Uz to, nosim i kostim koji je velik, egzistira kao dio scenografije i neka živa skulptura, tako da je fizički dosta zahtjevno. Cijeli proces je iznimno izazovan, odvodi glumca izvan neke uobičajene zone udobnosti, ali zato je i zanimljiv kako za nas izvođače tako, vjerujem, i za publiku – objašnjava Ćelić, kojem samo za ulazak u kostim i stavljanje šminke treba više od pola sata.
Na predstavi se radi već nekoliko mjeseci, a osim spektakularne scenografije zanimljivo je i kako na sceni ima vrlo malo govora, točnije, vrlo malo hrvatskog jezika. Sâm Regoč ima svoj parajezik; njegov je govor glasanje, odnosno manifestacija prirode. Sve je rađeno, kaže nam Ćelić, kako bi se što više približili dječjem svijetu kojem jezik nije potreban. Uz to, dobar dio proba nije rađen u prostoru u kojem će se igrati predstava, što je zahtijevalo određene prilagodbe od strane glumaca.
– S obzirom na to da ne koristimo govor, moramo koristiti tijelo i mimiku, na vizualnoj razini mora biti jasno što se događa na sceni, kakvi su odnosi između likova i slično. Trebalo nam je malo vremena da se naviknemo da određeni pokreti i geste nisu pretjerani, jer kad se stave u prostor HKD-a dobro funkcioniraju. Srećom, Olja Lozica nas je izvrsno vodila u cijelom procesu rada na predstavi tako da prelazak u HKD neće biti problem – ističe Ćelić.
Regoča igra Edi Ćelić, a Kosjenku Jelena Lopatić. Vile su Ana Marija Brđanović, Marta Čaržavec i Aleksandra Stojaković Olenjuk, a Konjare tumače Mario Jovev, Tonka Mršić, Ana Marija Štefanec i Nataša Veselinović. U ulogama Stražara te Šukunbake i Šukundjeda su Denis Brižić i Biljana Torić. Uz Olju Lozicu, autorsku ekipu čine scenograf Stefano Katunar, kostimograf Mario Leko, skladatelj Josip Maršić, suradnik za scenski pokret Damian Cortes Alberti, umjetnički savjetnik za studente glume Damir Orlić i oblikovatelj svjetla Dalibor Fugošić. Asistent redateljice je Luka Bosanac, a asistentica scenografa Aleksandra Ana Buković.
Predstava za sve
S obzirom na njegovo iskustvo u predstavama za djecu, zanimalo nas je i postoji li razlika kad glumca iz publike gledaju dječje, a ne odrasle oči.
– Iskreno, ja se ugodnije osjećam pred klincima jer je to publika koju poznajem, odnosno sada već mogu predvidjeti što će njima biti super, na što će i kako reagirati. S druge strane, čini mi se da još »ne vladam« dovoljno odraslom publikom, ali to je nešto što dolazi s iskustvom. Mislim da je važno naglasiti kako ovo nije predstava samo za djecu jer se obraća svima. Zapravo svaka takva predstava je ujedno i za odrasle; ima nešto toliko opuštajuće u dobrim predstavama za djecu da bi ih obavezno trebalo gledati i odrasli – kaže nam kroz smijeh Ćelić. Dodaje i kako su na generalnoj probi bila djeca djelatnika kazališta koja su bila oduševljena onim što su vidjela, a upravo je ta povratna informacija od djece ono najvažnije u ovakvim projektima.
Edi Ćelić rođen je u Splitu, glumačku akademiju završio je u Osijeku gdje je stekao i početnu afirmaciju, a u Rijeku je stigao prije godinu dana.
– Trebala mi je promjena i kada sam odlazio iz Osijeka jedine prave opcije su bile Zagreb ili Rijeka, jer su mi bili zanimljivi po onome što se događa u kazalištu. Pojavila se prilika za dolazak u Rijeku, prošao sam audiciju i evo sada se navikavam da sam Riječanin. I profesionalno i privatno sam zadovoljan, iako još ne mogu reći da sam doma. Treba mi malo više vremena da steknem osjećaj pripadnosti, iako su me svi u kazalištu i izvan njega sjajno primili. I na sceni i u privatnom životu mi je važno povjerenje koje se ne može steći preko noći, ali nekako polako sve sjeda na svoje mjesto, možda je baš ovaj projekt bio onaj »klik« koji se trebao dogoditi – kaže nam Ćelić. Iako se i u Osijeku rade zanimljive i progresivne stvari, »Zajc« je za njega posebna priča.
– Meni je totalno drugačije od onoga što sam do sada radio; imam osjećaj da se u Rijeci ne boje eksperimentirati sa stvarima od kojih u drugim kazalištima zaziru ili se ne usuđuju otići u neke ekstreme koje u »Zajcu« stalno propitkuju. A kako ni ta riječka kiša nije tako strašna kako svi pričaju, mogu reći da sam stvarno sretan što sam tu i da nisam pogriješio kada sam došao u Rijeku – ističe naš sugovornik.
– Mi radimo za publiku i kad od djece dobijete povratni impuls da je to što radite njima super, onda znate da ste na pravom putu. Volio bih da publici nakon predstave bude »vow«, da budu malo i bez riječi, kao što smo i mi u predstavi bez riječi. Mislim da će klinci biti super nabrijani kad vide to sve skupa; sve je napravljeno kao nekakav hollywoodski akcijski spektakl, ali romantično i pomalo arhaično. Nije digitalno, nego kao prava kazališna čarolija – objašnjava Ćelić.
Nakon večerašnje premijere, reprizne izvedbe »Regoča« na programu su HKD-a na Sušaku 31. siječnja u 12 sati, 1. veljače u 12 i u 19 sati, te 2. veljače u 12 sati. Predstava traje oko sat vremena; preporučuje se za uzrast 6+, a gornje granice, naglašavaju iz riječkog kazališta, nema.
