Preko puta živopisnog Peytona, kako nazivaju Marlesove kuće u Radinovom naselju u Ravnoj Gori, živi brojna mlada obitelj Jurčević, Aleksandra i Damir s djecom Patrikom, Nikom i Tonijem.

Oboje roditelja su geodeti, s tim da je Aleksandra sada na porodiljnom dopustu. Damir je ovdje i rođen, a supruga je iz Stare Sušice. Njegovi roditelji, Janko i Kate, s kojima dijele kuću, vrijeme u mirovini uglavnom provode na Krku.

Po rascvjetanim balkonima usred jeseni, ne bi se moglo zaključiti da o biljkama brine samo majka s troje male djece. Istina, u ovoj je kući uvijek bilo puno cvijeća i na Dan svete Terezije koji se u Ravnoj Gori slavi 15. listopada, već su dobivali nagrade za najljepše pročelje kuće.

Kažu kako svake godine bace stare i kupe nove cvjetnice, uvijek na placu i uvijek pelargonije, jer su najmanje osjetljive i na goranskoj klimi najbolje uspijevaju. Prije su imali i surfinije, s kojima također imaju dobro iskustvo. Sve cvijeće u ovim uvjetima zahtijeva posebnu pažnju, uostalom kao i sam život u Gorskom kotaru.

– Na 800 metara nadmorske visine, u Ravnoj Gori ima najviše snijega, do 2,5 m visine, ali to se da očistiti, ako ne lopatama, ono uz pomoć bagera, govori nam Damir.

– Ali, mi imamo samo snijeg, ne i poplave i tuče, koje nas srećom zaobilaze. Za mlade ljude tu je život dobar, mogu se uvijek zaposliti u drvnoj industriji i tu baš i nema nezaposlenih.

Zadnje dvije godine obilježene koronom Gorskom kotaru su donijele samo dobro jer nikada prije nije bilo više prodanih kuća i zemljišta. Gradi se na sve strane, a sve to na samo 30 minuta od Rijeke i sat vremena vožnje od Zagreba. Tu imamo i škole za djecu i trgovine, i sve potrebno za dobar život, dodaje naš domaćin.

Istina, dosta je mladih zaposleno u Rijeci i u Zagrebu, drugi i dalje, u Irskoj, Nizozemskoj i Njemačkoj, ali tako je svugdje. Ipak, najbolje je ostati doma, posebno ako to znači u mjestu s najviše olimpijskih medalja po glavi stanovnika, kao što je to slučaj s Ravnom Gorom.

Damir je također olimpijac koji je još prije 20 godina sudjelovao na natjecanju u skijaškom trčanju. Prije toga je trčao na 70 km, a sada trenira skijaško trčanje na 90 km. Počeo je trenirati oko kuće, u 8. razredu osnovne škole, pa je njegov sportski uzlet u tako kratkom vremenu zaista strelovit.

Navijat ćemo za našeg vrtlara geodeta u ožujku na 90-kilometarskoj utrci u Vasaloppetu u Švedskoj, kao jednom od 16.000 natjecatelja na startu.

Djeca u goranskim uvjetima izgleda da ranije sazrijevaju i ranije shvaćaju osnovna životna pravila koja se odnose na rad, pomaganje i zalaganje.

Tako i pomladak Jurčevićevih ima odmalena podijeljene zadatke. Patrik kosi travu, Nika zalijeva cvijeće i čuva Tonija, a oboje treniraju i skijaško trčanje, Patrik još i nogomet u Goranki i TSK-u Ravnogorac. Osim tih zaduženja, brinu i o kućnim ljubimcima, patuljastom zečiću i mačku.

Što se tiče velike količine biljaka koje treba zaliti, a koje proviruju iz različitih kutova i s različitih visina oko kuće i na balkonima, olakotna je okolnost što se ne moraju zalijevati svakodnevno. Obitelj ima specijalne vaze sa spremnicima vode te biljke u njima treba zalijevati tek jednom tjedno. Inače bi trebalo potrošiti sat vremena dnevno samo na zalijevanje.

Biljke na visini zalijeva Damir, s ljestava, a kako u spremnike stane 3 litre vode, taj posao je dovoljno obavljati tjedno. Aleksandra se, pak, pobrine za skidanje ocvalih cvjetova i gnojidbu biljaka. Ona je i kreativni dio obitelji, pa po slobodnim površinama za igru djece nacrta pčelice, bambija, Wini Pua…

Kao i svaka Goranka, i ona od plodova gorja radi razne pripravke i zimnicu, a nama je otkrila recept za liker od višnje, ili kupina, ili oraha. Dakle, u rakiju, najbolje lozovaču, stave se šećer, štapići cimeta i limun, klinčići i voće i boca se drži na suncu 30 dana. Nakon toga se procijedi i eto domaćeg ljekovitog pripravka, naravno u malim količinama.