Foto Ana Križanec
Izložba je popraćena razgovorom o demokraciji u obrazovanju i u umjetnosti, a dodijeljene su i nagrade Erhard Busek za angažiranu umjetnost
povezane vijesti
- Na Kampusu raspravljali o obrazovanju za mir: Svjedoci smo ugroženosti demokracije i ljudskih prava
- Gabrijela Kišiček: Različitost ostavlja prostor za dijalog, polarizacija ga gubi
- Omča za demokraciju. SAD, ali i Europa bilježe kontinuirani porast agresivne retorike koja prijeti ozbiljnim posljedicama
U suradnji Centra za napredne studije jugoistočne Europe Sveučilišta u Rijeci, Muzeja moderne i suvremene umjetnosti Rijeka i Grada Rijeke večeras je otvorena izložba „Izvođenje demokracije“, organizirana u sklopu projekta „Cultures of Rejection: Conditions of Acceptability in Socio-spatial and Digital Environments“, popraćena razgovorom o demokraciji u obrazovanju i u umjetnosti, a dodijeljene su i nagrade Erhard Busek za angažiranu umjetnost.
Tema demokracije i demokratičnosti utkana je u srž naše svakodnevice, o njoj se razgovara i nju se propituje na neobaveznim kavama s prijateljima, o njoj se raspravlja u okviru raznih akademskih seminara, kao i na raznim velikim međunarodnim „summitima“ i tome slično.
Prostor za propitivanje
Iako su mnoga društva demokratski uređena, prostora za propitivanje itekako ima, a neka su od pitanja povezana s pitanjem demokracije i više nego goruća – koje se vrijednosti demokracije mogu sačuvati, može li demokracija preživjeti u svijetu društvenih nejednakosti i ekološke krize, je li poželjno njezino opstojanje, s obzirom na to da nije spriječila kapital u njegovu otimanju političkih procesa, je li je moguće popravljati i u kojoj mjeri ako jest, može li ona istovremeno ispuniti obećanje o paralelnom razvoju sloboda i sposobnosti za kolektivnim djelovanjem – na koja je ova izložba pokušala odgovoriti.
U razgovoru o demokraciji sudjelovali su Snježana Prijić Samaržija, Selma Porobić i Sanja Bojanić koje su se osvrnule na pitanja i izazove demokracije u kontekstu sektora visokoga obrazovanja; na koji bi način sveučilišta trebala sudjelovati u demokraciji i promicanju demokratičnosti, koja je uloga obrazovanja u postizanju demokracije te što demokracija uopće podrazumijeva – od pitanja zaštite prava, slobode, jednakosti, do vladavine prava.
Poseban je naglasak što se demokracije tiče, naglasila je rektorica, pitanje dosega demokracije i njezine graničnosti, što može rezultirati i degeneracijom.
Kad demokratičnost postaje problem?
U tom smislu, demokratičnost postaje problem, jer demokracija traži i nemoguće, odnosno uvažavanje i svega onoga što je agresivno prema uključivosti i prema postavljenim civilizacijskim normama.
Prema njezinim riječima, ovakvim inicijativama Sveučilište u Rijeci teži i dalje biti angažirano, isticati goruće teme i probleme te se njima baviti, što je i prepoznato na europskoj razini, jer nedavno je Sveučilište dobilo drugu nagradu za najangažiranije sveučilište, kao i prvu nagradu People’s Choice.
Ana Adamović i Milica Pekić, Rajko Grlić i Branka Cvjetičanin osvrnule su se na pitanje demokracije iz pozicije angažirane umjetnosti, koliko je pak ona uključiva, kakav tretman ima istina u umjetnosti te kako se uopće dogodi demokracija u umjetnosti, općenito, kao i s obzirom na pitanje autorstva koje je kolektivni proces.
Kao što je i samo izvođenje demokracije vrlo složeno i zahtijeva participaciju kolektiva, tako je i izložba „Izvođenje demokracije“ kolektivni participativni umjetnički rad nastao u suradnji s građanima, aktivistima, članovima inicijativi i radničkih kolektiva, kao i političkih stranaka Srbije, Kosova, Sjeverne Makedonije, a oblikovana je kao multimedijska četverokanalna instalacija u prostoru koja se sastoji se od serije razgovora i društvenih igara sudionika.
Ljudi imaju ideje
Kako su autorice izložbe, Ana Adamović i Milica Pekić, pojasnile, iako se danas prečesto govori da su ljudi apolitični, da nemaju politički stav ili kakve ideje, izložba pokazuje da ljudi generalno imaju ideje, da imaju određen potencijal, a nerijetko se njihov glas ne čuje, pa tako i same ideje (p)ostaju nevidljive.
Sama izložba sastoji se od intervjuiranih sugovornika koji su imali unaprijed određen vremenski okvir u kojem su morali iznijeti svoje ideje i promišljanja glede demokracije.
Izjave svih sugovornika su u istome formatu i svi su sugovornici imali identičan tretman, neovisno o tome koja je njihova pozadina.
Također, prije početka davanja izjave, odnosno govora, svi su sugovornici imali tridesetak „praznih“ sekundi, koje su označile njihov svojevrsni videoportret.
U demokratskom tonu
S obzirom na to da intervjuirani govore o demokraciji i demokratičnosti, izložba je, simbolično, zamišljena u demokratskom tonu, tako da dok se na jednome ekranu prikazuje govor i/ili izjava pojedinca, na preostalim ekranima sugovornici „slušaju“, odnosno njihov videoportret simulira demokraciju.
Projekt je inicirala organizacija Kiosk, izvodeći prvu fazu u Srbiji 2020., dok je druga faza izvedena u Kosovu i Sjevernoj Makedoniji, u suradnji s organizacijama DokuFest iz Prizrena i Kontrapunkt iz Skoplja.
Autorice projekta su Ana Adamović i Milica Pekić, a urednički tim čine Ana Adamović, Eroll Bilibani, Iskra Geshoska, Veton Nurkollari, Milica Pekić te Artan Sadiku.
Riječka verzija izložbe „Izvođenje demokracije“ organizira se u sklopu projekta „Cultures of Rejection: Conditions of Acceptability in Socio-spatial and Digital Environments“.
Projekt su podržali Balkanski fond za demokraciju, projekt Njemačkog Maršalovog fonda SAD i Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID); Allianz Kulturstiftung; Fondacija za otvoreno društvo, Srbija i Europski Fond za Balkan.
Izložba je otvorena do 4. studenog ove godine, a može se pogledati od 18 do 20 sati uz besplatan ulaz.
Nagrade Erhard Busek dobili Branka Cvjetičanin, Rajko Grlić i Eroll Bilibani
Osim izložbe i razgovora, rektorica Prijić Samaržija dodijelila je i nagradu Erhard Busek Branki Cvjetičanin i Rajku Grliću za angažiranu umjetnost, koju dodjeljuje Centar za napredne studije jugoistočne Europe Sveučilišta u Rijeci, a nagradu je dobio, iako nije bio prisutan i Eroll Bilibani.
Cvjetičanin je nagradu dobila za svoj rad na projektu „27 susjedstva“ u sklopu EPK koji je „u svojoj osnovi najsuštinskije nosio ideju participacije, tako da u malim i velikim sredinama povezuje i okuplja ljude“, a Grlić je nagradu dobio za svoje filmove koji u „najboljem smislu promiču demokratičnost, ono afektivno i ljudsko“.