Iako je do unatrag desetak godina bio prvenstveno lovina južnojadranskih ribara, danas je proširen po cijelom Jadranu. Gof je snažna i vrlo nepredvidiva riba. Ponekad napada bez oklijevanja, a ponekad ga treba tražiti poput plahog lučkog brancina. Ono čime odskače od ostalih ribljih vrsta je svakako njegova veličina.
povezane vijesti
- Jeste li znali da su frigani glavoči posebno ukusna delicija?
- Kad snovi postanu stvarnost. U četiri ribolovne noći zaredom uspio nasukati 24 strijelke
- Jeste li kada pokušali udičariti površinsku ribu na većoj udaljenosti bez plovka? Premda se čini nemogućim, takav je ribolov zapravo vrlo lak i zabavan
Na mjestu gdje more napušta posljednje litoralne spustove rubnih otoka, carstvo je gospodara gofa. Iako često dijeli stanište sa zubacem, carem svih riba, nije poput njega ovisan o dnu. Najbrojniji je uz vanjske rubove posljednjeg niza otoka koji gledaju prema otvorenom moru, oko svih pučinskih otoka te nad vanjskim brakovima dok je u kanalskim morima relativno rijedak. Jedino nedorasli primjerci zalaze u kanale i to ponajčešće prateći jata sitnije ribe kojom se hrane. I dok juvenilarni primjerci često ‘igraju’ na samoj površini mora, veliki odrasli gofovi zalaze i do preko stotinu metara dubine.
Prema službeno zabilježenim podacima gof može narasti do i 190 centimetara dužine, no sve se češće love primjerci teži od službeno zabilježenih. Ipak, unatoč impresivnoj maksimalnoj veličini, prosječna lovna težina za ovu vrstu se kreće tek oko jednog kilograma.
Gof ima skladno tijelo s pravilnim, proporcionalnim, oštrim perajama, među kojima se posebno ističe repna peraja s jednako velikim gornjim i donjim dijelom, što uz krupnu glavu s izrazito snažnim čeljustima jasno odaje predatora. Bočna je linija krivudava i vidljiva cijelom dužinom tijela. Gof je pokriven sitnim ljuskama sivkasto-smeđe boje s plavičastim odsjajem, dok je s trbušne strane sivkastobijele boje. Na boku i preko oka, od usta prema leđima, ima zlatno-smeđu prugu koja nakon uginuća ribe vrlo brzo blijedi i nestaje. U trenutku kad se izvadi iz mora, koža gofa se prelijeva u svim duginim bojama.
Kao tipična pelagička vrsta, gof često formira jata sastavljena od većine generacijski vrlo bliskih primjeraka. Ipak, kao potpuno odrastao, bira samotarski način života.
Iako je gof vrlo brojan i privredno važan, o njegovoj se biologiji još uvijek ne zna sve. Tako se primjerice uopće ne zna gdje se i kada mrijesti. Pretpostavlja se da se to zbiva u proljeće.
