Karlovačko Gradsko kazalište Zorin dom ove će subote premijerno izvesti psihološku dramu »Bez trećega« Milana Begovića u režiji Želimira Mesarića. Kako je prenijela Hina, Mesarić je, govoreći o odabiru teksta, rekao da se ova Begovićeva drama iz razdoblja hrvatske moderne nametnula jer je riječ o relevantnom domaćem autoru, jer tekst govori o ljubomori kao bezvremenskoj temi, ali i zato što govori o povratniku iz zarobljeništva u Rusiji, što osim asocijacija na Domovinski rat, sada izaziva još aktualnije asocijacije na zarobljavanje ukrajinskih vojnika u ruskoj agresiji na Ukrajinu.

»Dakle, nakon osam godina zarobljeništva, povratak čovjeka za kojega se mislilo da je mrtav otvara pred publikom klasične prizore iz bračnog života opterećenog ljubomorom, tom zelenom zvijeri koja troši partnere, te sve završava tragično«, rekao je Mesarić o zapletu predstave.

Glumac Peđa Gvozdić, nositelj glavne uloge u predstavi, napomenuo je da »gavelijanac« Želimir Mesarić obilježava 50 godina profesionalnog rada te da im je »čast raditi s njim kao s posljednjim živućim redateljem iz stare garde hrvatskog glumišta, koji je radio s našim najvećim velikanima«. Prilika je to i za podsjećanje na hrvatskog književnika Milana Begovića (pseudonimi: Tugomir Cetinski, Xeres de la Maraja, Stanko Dušić, Esop s Griča, Hipolit, Malvolio i Petronius) – Vrlika, 1876. – Zagreb, 1948. Opisuju ga kao senzibilnog artista, teatarski svestrano izobraženog, koji poznaje suvremenu dramaturgiju i težnje modernoga kazališta, vodeći računa o sklonostima publike i nastojeći u svojem dramskom stvaranju slijediti aktualna strujanja prihvaćajući i pronalazeći novine u tehnici i tematici. Begović je prvenstveno dramski pisac, a tek potom romanopisac i pjesnik. Autor je jednog od žanrovski najraznovrsnijih i količinom najopsežnijih književnih opusa u prvoj polovini 20. stoljeća. U pedesetak godina dugom stvaralačkom vijeku pisao je mnogo i raznoliko, iz nadahnuća i »po zadatku«: od poezije i kritike, preko novela i romana, eseja i prijevoda, do drama i libreta…

U većini dramskih djela ostaje ipak vezan za variranje ljubavnih odnosa i lika žene. Kako navodi mrežno izdanje Hrvatske enciklopedije, Begovićeve dramatičarske odlike najizrazitije su u dramama »Pustolov pred vratima« i »Bez trećega«. Prva, u kojoj su zamjetljivi odjeci Pirandella i Freuda, doživljava se kao nadahnuta igra mašte i zbilje, podsvijesti, irealnosti i tragigrotesknosti, a druga, napisana prema završnom poglavlju romana »Giga Barićeva«, temelji se na arhetipskoj temi Odiseja i Penelope te na intimnim psihološkim reakcijama, koje su u tekstu ostvarene iznimnom profesionalnom umješnošću.

Psihološka drama (tragedija) »Bez trećega« napisana je u tri čina, a nastavak je djela »Giga Barićeva«, studije koja govori o patološkoj ljubomori koja se, bez bilo kakvog povoda, javlja u odnosu između žene i muškarca. Drama ima sličnu temu koja se nadovezuje na Odisejev povratak iz rata. Na početku djela autor navodi čitatelju da se radnja odvija u Zagrebu, u jednokatnici na Gornjem gradu, u Kuševićevoj ulici, krajem veljače 1926. godine, a djelo čine dva lika, Giga i Marko Barić.

Prvo prikazivanje imala je u Zagrebu 1931. godine, a tijekom nastajanja doživjela je zanimljive trenutke i prošla puno promjena. Begović je, na početku, imao drukčiju ideju. Želio je napisati dramu kroz pogled jednog od likova, Gige Barić, nastojeći dočarati atmosferu nakon ratnog perioda Prvog svjetskog rata. Teza koju autor postavlja na samom početku djela nam tvrdi da je ljubomora glavnog lika Marka Barića neutemeljena i bez razloga.

Uzrok njegove ljubomore se ne nalazi u njegovoj ženi Gigi Barić, nego u njegovom liku, nesigurnosti koja mu preplavljuje maštu. Ista teza se može primijeniti i na protagonista tragedije Williama Shakespearea, Othella, a povlači se i paralela s mitološkim Odisejem, pa je tako glavni lik Marko Barić prikazan kao Odisej novog, modernog doba. Kao i Shakespeare u »Othellu«, Begović u svojoj drami daje čitatelju naslutiti koji je pravi uzrok ljubomore njegova glavnog lika. Naime, pravi uzrok krije se u klasnoj razlici između Marka i Gige, a nakon povratka iz zarobljeništva te iste razlike postaju nepremostive…