RIJEKA  Riječki vaterpolo, Primorje Erste bank, jedan od sinonima kvalitete i popularnosti sporta u gradu pod Učkom, stoljetni hrast itekako dubokih korijena i široke krošnje, dičio se i diči se dosezima svojih slavnih imena koja blistaju na najvećim svjetskim natjecanjima. U tom blistavom lancu sjaji i ime Ivana Krapića, sportaša za primjer mladima, koji s prijateljem Josipom Vrlićem čini riječki tandem centara hrvatske reprezentacije, svjetske velesile u ovome sportu. Krapić, koji na diku i ponos riječkom vaterpolu nastavlja tradiciju trofejnih kapetana reprezentacije nakon Zorana Roja i Samira Baraća, dobio je novo priznanje za svoje dosege, uz vratarskog prijatelja u reprezentaciji, Marka Bijača, dobitnik je državne nagrade za sport »Franjo Bučar«.

– Drago mi je da smo Bijač i ja osvojili ovu nagradu, ali pritom ističem da smo ovoga puta bili nominirana nas dvojica, kao što je to mogao biti bilo tko drugi iz naše momčadi – kaže inače već poslovično samozatajni, ali isto tako i uvijek dobro raspoloženi Ivan Krapić. – Naime, da je ovo veliko priznanje dobio bilo tko iz naše reprezentacije, to bi bilo itekako zasluženo. No, nažalost, ovo priznanje ne može osvojiti svih petnaest igrača. Eto, ovoga puta smo to Bijač i ja, a nadam se dogodine, kada osvojimo neku novu medalju, da će među laureatima biti netko drugi iz reprezentacije. Ovo je svakako jedno lijepo priznanje, a znate kako se kaže, kada se osvoji neki trofej, na upit koji vam je najdraži, vi odgovarate da je to onaj idući koji dolazi. To je rekao veliki Tom Brady, o kojem itekako sve dobro znaju svi oni koji prate američki nogomet. Riječ je o najvećem igraču NFL-a svih vremena.

Krapića, kao i svakog sportaša, raduju uspjesi, ali poručuje da su mu, kao i prijateljima u momčadi, sve te drage pobjede itekakvo pogonsko gorivo za jurnjavu ka novim visokim ciljevima.

Neopisivo

– U tom stilu i mi razmišljamo. Uvijek gledamo naprijed. Znamo da je Europsko prvenstvo završeno, ima tome više od mjesec dana, tako da mi već gledamo prema onome što nas očekuje u budućnosti. Od velikih natjecanja slijedi nam Svjetsko prvenstvo u Fukuoki idućeg ljeta. Stoga je naš fokus već okrenut prema Japanu.

Europsko prvenstvo u Splitu mnogim je ljubiteljima sporta u Hrvatskoj nezaboravna epizoda, događaj za stalna nova prepričavanja i spominjanja, ostvaren je uspjeh na diku i ponos hrvatskog sporta nakon što je u splitskom bazenu »izronjeno« kontinentalno zlato. Pogotovo što je europski naslov osvojen u nezapamćenoj atmosferi, postavljanjem plivališta u Spaladium Areni, za te prilike krcatoj do vrha s nogometnim posjetom od skoro pa 10.000 navijača.

– To što smo doživjeli u Splitu je uistinu za pamćenje, tek smo sada svjesni svega toga. Kada vrtimo društvene mreže, svako toliko se pojavi neka videosnimka i tek tada postaneš svjestan što se to tamo odvijalo. To je za nas igrače nešto neopisivo, za cijeli Hrvatski vaterpolski savez, na kraju krajeva i za ljude koji su došli sa svih strana Hrvatske da bi nas podržali i da bi bili prisutni u onom uistinu veličanstvenom ambijentu. Kada se onda i sve to spoji, kada ekipa igra dobro, kada se dižemo kroz cijeli turnir iz utakmice u utakmicu, da pritom guramo kako treba, da ginemo jedan za drugoga, onda ljudi to prepoznaju te na kraju ispadne i da je za finale potražnja za ulaznicama bila 70.000, da je toliko ljudi htjelo doći na finalnu utakmicu. Znači, da smo igrali i u puno većoj dvorani, bila bi puna, ali, eto, skupiti 9.000 ljudi u onakvoj dvorani i u jednom onakvom ambijentu, velika je stvar. Sigurno da sve pohvale idu i organizatorima koji su sve to omogućili. Bilo nam je puno lakše igrati u tom ambijentu nego da je bilo drukčije.

Uza sve radosno spominjanje tog splitskoga podviga, kapetan momčadi izbornika Ivice Tucka svjestan je da u sportu, kao, uostalom, i u životu, svaki novi dan donosi i nove obaveze. Pogotovo jer u današnjem ritmu vrhunskog sporta između priprema, utakmica, treninga i putovanja u kalendaru ima malo datuma za neka duža odmaranja i »spavanja na lovorikama«.

Svi kao jedan

– S obzirom da su nas odmah poslije Europskoga prvenstva pritisnule obaveze u klubovima, nismo mogli previše uživati u svemu. Imali smo samo deset dana stanke nakon prvenstva, što je stvarno malo. Ali, ove godine je to, nažalost, tako. Pritom ipak smatram da bi se u budućnosti stvarno trebalo malo više voditi računa o tim stvarima i igračima koji su s dva velika natjecanja bili uistinu iscrpljeni. Tek se sada vide neke posljedice svega toga, naime, kada popričam sa svojim kolegama iz reprezentacije, vidi se da se nitko od nas još nije oporavio onako kako treba. Već nam važne utakmice dolaze na red, a tek je prošlo dvadeset dana priprema.

Svaka trofejna momčad mora posjedovati kvalitetu dovoljnu za uspon na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja, ali uz to joj treba i »ono nešto« da bi trijumfirala u vrlo kvalitetnoj i isto tako izjednačenoj međunarodnoj konkurenciji onih najboljih u Europi, a kada je riječ o vaterpolu, praktički najboljih na svijetu. Krapić u svemu tome kao kapetan s ponosom ističe duh zajedništva i međusobnog uvažavanja trofejne hrvatske reprezentacije.

– Mi smo, prije svega, bili jedna velika obitelj u kojoj se niti jedan pojedinac nije stavio iznad momčadi, što je za svaku pohvalu. Znali smo da možemo napraviti velike stvari samo ako dišemo kao jedan. Prošlo je cijelo ljeto, a da nitko nije povisio ton. Kad je takva atmosfera u momčadi, kada postoji takvo poštovanje i kada je prisutno takvo zajedništvo, onda se i neki eventualni nedostaci u igri mogu lako nadoknaditi. Kad je sve tako, onda te i sreća nagradi. Drago nam je što se sve poklopilo, a pritom također smatram da smo to i zaslužili – poručio je Ivan Krapić, zadovoljni i ponosni kapetan europskih prvaka.